Otišao je najveći nogometaš Turopolja!

Danas, 14. travnja u ranim poslijepodnevnim satima, nakon kratke i teške bolesti, umro je Željko Plepelić – Beli, nogometna legenda Turopolja. Neki su igrači, ponikli u Turopolju, napravili velike domaće i međunarodne karijere, ali većina poznavatelja velikogoričkog nogometa slaže se u ocjeni da je Željko Plepelić – Beli najveći nogometni talent kojeg je Turopolje ikad imalo. Virtuozan tehničar, fantastičan dribler, munjevita „desetka“ s profinjenim udarcem, igrač maštovitih i nepredvidivih poteza i vica, čiju su igru mnogi obožavali gledati. Belom je, u nogometnom smislu, Bog dao sve. Zato nećemo pogriješiti ako konstatiramo da je prerano otišao najveći!

Rođen je 8. listopada 1950. godine u Zagrebu. Za NK Radnik registriran je 1966. godine. Kao 17-godišnjak nastupa za seniorsku momčad Radnika. Njegov neosporni talent odmah su prepoznali u zagrebačkom Dinamu. S Modrima iz Maksimira, kao gost, nastupa na juniorskim turnirima u Italiji 1967., 1968. i 1969. godine te na omladinskom turniru „Dinamo 68“. Dinamo mu je nekoliko puta nudio profesionalni ugovor. Danas je to pandan pozivu Reala iz Madrida, ali do potpisivanja ugovora nikada nije došlo. Plepelićev karakter nije trpio stegu ni sputavanje.

Sa seniorskom momčadi NK Radnika, 1968. godine osvaja naslov prvaka Zagrebačke lige. U proljeće 1970. odlazi u NK Orijent, tadašnjeg drugoligaša, a 1971. prelazi u Segestu gdje uskoro postaje prvi strijelac i igrač kluba. Sa Segestom 1972. godine ulazi u Drugu ligu – zapad. Njegova igra protiv NK Rovinja u odlučujućoj utakmici za ulazak u Drugu ligu, ocijenjena je od novinara naslovom „Desetka za desetku“.

U jesen 1973. kratko je vrijeme igrao u njemačkom Ravensburgu. U proljeće 1976. godine vraća se u NK Radnik u kojem igra do 1979. godine. Prelazi u Udarnik iz Kurilovca, a igračku karijeru završava (ipak) u Dinamu, ali iz Novog Čiča za koji je igrao od 1981. do 1983. godine.

Tijekom karijere više puta je igrao za juniorsku reprezentaciju Zagreba i Hrvatske te za seniorske amaterske reprezentacije Zagreba i Hrvatske. Po završetku nogometne karijere, jedno vrijeme bio je trener mlađih pionira NK Radnika.

Od dijagnosticiranja teške i uznapredovale bolesti do smrti Željka Plepelića – Belog proteklo je samo mjesec – dva dana. Otišao je nenadano i nepredvidivo, baš kao što je igrao nogomet. Ako u vječnosti igraju „najvažniju sporednu stvar na svijetu“, ne trebamo brinuti, Beli će svojom vještinom sigurno oduševljavati nebeska prostranstva.