Najjača velikogorička stranka HDZ odlučila je podržati namjeru gradonačelnika Dražena Barišića da pokuša izboriti i treći mandat na toj dužnosti. Ipak, HDZ još uvijek nije formalno odredio kandidata za čelnika Grada, vjerojatno zato što Barišić kao saborski zastupnik i predsjednik Županijskog odbora HDZ-a može kalkulirati da se otisne u visoku politiku. On je u dva mandata ispunio skoro sva svoja bitna politička obećanja, čak i gradski bazen, a vjerojatno će se iznaći modus da se tramvaj od nove zračne luke dr. Franjo Tuđman (Pleso) produži i do stadiona Radnika. Oporba će u predizbornoj kampanji pokušati dokazati da je Grad platio (pre)veliku cijenu političkih projekata Dražena Barišića, ali sigurno je da u kampanju za lokalne izbore Barišić i HDZ kreću s velikom prednošću. Najveći problem Barišiću može predstavljati ne oporba, već njegova vlastita stranka koja je u Gorici podijeljena na nekoliko teško pomirljivih frakcija.

Draženu Barišiću bi nominalno najveći protivnik trebao biti Aleksandar Horvat, mladi kandidat SDP-a za gradonačelnika. Horvat je novo političko, sasvim pristojno lice, za kojeg je teško reći je li političko osvježenje ili žrtveno janje SDP-a. Horvat je, u svakom slučaju, novajlija i amater u politici, bez iskustva i znanja upravljanja Gradom. Njegov izbor za kandidata za gradonačelnika čini se kao potez očajnika, jer SDP se poslije bijega Vesne Fabijančić Križanić na udobnu i odlično plaćenu sinekuru poprilično raspao. Fabijančićka je na prošlim lokalnim izborima glatko izgubila od Dražena Barišića u prvom krugu. Shvatila je da je Velika Gorice ne simpatizira i pobrinula se za sebe, a stranku ostavila u rasulu i na cjedilu. Kako novi predsjednik Damir Šimunić i Ozren Robić nisu htjeli postati frontmeni velikogoričkog SDP-a, izmišljen je 32-godišnji Aleksandar Horvat kojeg je zapao vrlo težak zadatak. U gabuli u kakvoj se poslije tsunami politke Zorana Milanovića našao cijeli SDP, jedina dobra stvar za stranku je da barem u Velikoj Gorici ide samostalno na izbore bez parazitskog HNS-a. Spretni Goran Beus Richembergh, čelnik HNS-a i saborski zastupnik, želio je da SDP i HNS koaliraju na lokalnim izborima, ali da on bude kandidat za gradonačelnika. SDP se ipak odupro takvom poniženju da kao stožerna stranka ljevice u Hrvatskoj i Turopolju ne može iznjedriti pristojnog kandidata za gradonačelnika Velike Gorice. Zato je izbor Aleksandra Horvata pozitivna stvar za SDP, a izbori će pokazati je li i za Veliku Goricu.

Prvi u kampanju službeno je krenuo Goran Beus Richembergh kojeg podržava Anka Mrak Taritaš, kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba. Upravo ta činjenica pokazuje da je politička karijera Gorana Beusa Richembergha u HNS-u na prijelomnici. On je na čelo HNS-a Velike Gorice svojevremeno instaliran od svoje velike zaštitinice Vesne Pusić. Njenim odlaskom bitno je oslabila pozicija Gorana Beusa Richembergha koji je gajio ambicije da će je zamijeniti na poziciji vođe HNS-a. Ali, Rato ga nije podnosio, a ni Vrdoljaku nije bio odviše mio. Navodno su u pitanju bile kontroverze iz prošlosti Gorana Beusa Richembergha. U javnosti on je nekoliko puta bio prozivan da je od mladosti radio za UDBU, da je lažni Nijemac, a Zvonko Kunić je u lokalnim novinama tvrdio da ne vjeruje da je Goran Beus Richembergh 1991. godine u Beogradu bacao ruže na tenkove JNA koji su odlazili razarati Vukovar. Ni ja u to ne vjerujem jer su pravi udbaši, jugofili, orjunaši i ostala bratija uvijek bacali crvene karanfile, a ne skupe ruže. U želji da jednom za svagda skine ljagu sa svoga imena, Goran Beus Richembergh je prije nekoliko godina tužio lokalnog novinara i natovario mu u optužnici sve kontroverze koje se vežu uz njegovo ime, barem ono koje danas koristi. Na njegovu veliku žalost, novinar je pravomoćno oslobođen optužbe za klevetu jer Beus na sudu nije mogao dokazati što je radio i gdje je živio od raspada Jugoslavije do 1995. godine kada se doselio u Veliku Goricu. Nije dokazao ni kako je postao Nijemac u Hrvatskoj jer mu je otac Edhem Tiro iz Goražda, a mama Marija Beus iz nekog mjesta u Dalmatinskoj zagori. Njegova pripadnost nacionalnoj manjini nalikuje onom vicu o Muji koji se kliče Slovencom. Poslije sudskog neuspjeha ugled i moć Gorana Beusa Richembergha u HNS-u polako slabi što dokazuje i njegovo predstavljanje kao kandidata za gradonačelnika Velike Gorice. Osim Anke Mrak Taritaš, koja je i sama zasebna politička figura i svojevrsni odmetnik u HNS-u, uglednijih stranačkih imena nije bilo. Beus se može nadati da će iskustvom i poznatošću možda izboriti drugi izborni krug, kada bi možda mogao okupiti cijelu ljevicu da glasa za njega. Prije toga bi, svakako, trebao napokon pročistiti javno objavljene dileme iz svoje prošlosti, jer u protivnom i dalje ostaje glavni velikogorički kandidat za lustraciju.

Beusov javni polemičar i oponent Zvonko Kunić još jednom bi se mogao ogledati u političkoj borbi. Kunić je, navodno, kandidat Bandićeve stranke za gradonačelnika Velike Gorice na lokalnim izborima. Navodno je to već dogovoreno, kao i koalicija podrška Reformista Radimira Račića. Kunić je, svakako, raritetna politička ličnost u Velikoj Gorici. On je jednako dobro kotirao i u komunizmu kao i u samostalnoj Hrvatskoj, bilo kao član HDZ-a, DC-a ili Stranke rada Milana Bandića. Kunić je jednostavno čovjek za sva vremena, naprosto neuništiv. U šali njegove bivše stranačke kolege, prijatelji i neprijatelji, za vječitog pročelnika u velikogoričkoj upravi kažu da bi vjerojatno preživio i eksploziju atomske bombe. S obzirom da atomsku bombu mogu, znanstveno dokazano, preživjeti samo male životinjice s dugačkim repom, većinom nesimpatične narodu, dosjetka s A-bombom možda i nije kompliment za Kunića. Usprkos nekoliko sitnijih kroničnih zdravstvenih poteškoća Zvonko Kunić je politički zdrav kao dren. Ima nepogrešiv politički instinkt za preživljavanje i hrabrost za velike političke zaokrete, naravno, uvijek u svoju i samo za svoju korist. Velika je to politička mudrost i kapital do mirovine.

Najzabavniji mogući kandidat za gradonačelnika Velike Gorice, svakako, je Željko Stepanić, doktor nečega, po zanimanju profesionalno već godinama nezaposleni političar. On se navodno nudi Mostu – nezavisnim listama za lidera u Velikoj Gorici. Ako je taj kuloarski podatak točan, ne čudi me, jer je malo stranaka kojima se dosad, na raznim izborima, Stepanić nije nudio. Mora mu se priznati da svoje fantazmagorične političke kalkulacije prezentira s puno šarma. Postoje kurve uličarke, ali i fine dame za otmjenu gospodu u godinama, kao što postoje i političari koje možeš kupiti za malo bolji ručak i nekoliko litri gemišta, ali i politički šarlatani sa stilom i simpatijom. Doktor Stepanić je jedan od njih. On se nudi velikogoričkim strankama ili bogatim sponzorima nezavisnih lista, ali za mjesto gradonačelnika, pročelnika ili barem ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta, nikako nekog tamo referenta, Akakija Akakijevića i slične boranije. Ako Most popuši dr. Stepanićev šarm i nebulozne priče kako je on sam, razdrljenih prsa na političkoj barikadi spriječio izgradnju termocentrale kod Novog Čiča, stranka će dobiti kandidata za visoko pozicioniranog uhljeba, koji će biti suprotnost svemu onom što Most javno propagira. Ako se to ipak dogodi, na lokalnim izborima u svibnju 2017. imat ćemo barem zajamčenu zabavu u ovoj otužnoj velikogoričkoj i hrvatskoj politici.

Živjeli izbori, pojeftinit će struja, vrtić, dobit ćemo akva park na Čiču, sto, dvjesto i više tisuća radnih mjesta, povećat će se penzije i minimalne plaće, a sve će poskupi tek tri mjeseca poslije izbora.