Dok još obiteljsko nasilništvo Alojza Tomaševića, župana Požeško – slavonske županije nije postalo notorna činjenica, javili su njegovi stranački drugovi pokušavajući umanjiti županovu krivnju. Tvrdili su da je Tomašević lupio suprugu samo jednom (blago njoj) i „da već hoda gradom“. Za te „genijalce“ obiteljsko nasilje valjda ne bi bilo ni da joj je slomio ruku i izbio oko, jer „viđe je hoda“.

U glasilu Zadrugar, „koledar Hrvatskih seljačkih zadruga za prestupnu godinu 1932.“, pronašli smo zanimljivi tekst kako se prije skoro 400 godina u Zagrebu kažnjavala uvreda žene. Kratki tekst prenosimo u cijelosti.

„Zagrebački građanin Nikola Ček tužio je kirurga (brijača) Jakova, da je njegovu ženu uvrijedio u palači grofa Tome Erdeda. Ova tužba došla je u pretres 27. veljače 1638. kada se u gradskoj vijećnici sastao zagrebački „senat“ t. j. gradsko poglavarstvo. Prisutni bijahu tadašnji od građana izabrani senatori: Ivan pl. Ručić, Juraj Kelbin, Abraham Frelih, Grgur Jagatić, Ivan Jelkoci, Jakov Gašparini, Martin Kovačić, Leonardo Petrobeli, Nikola Šidić, Martin Milovski i Mihovil Jembričević, dočim je dvanaesti senator Petar Pampetrić 16. siječnja 1638. umro. Između spomenutih senatora obnašao je Abraham Frelih za god. 1638. čast i službu gradskog suca (načelnika). Kirurg Jakov pristupio je pred ovaj gradski sud osobno, te se branio, da nije uvrijedio ženu Nikole Čeka. Zato je sud stvorio ove zaključke: 1. Kirurg Jakov mora u roku od 15 dana doprinijeti dokaz, kojim će grof Tomo Erdedi posvjedočiti, da Jakov nije Čekovu ženu uvrijedio pred grofovim ljudima u palači Erdedovoj. 2. Ako Jakov doprinese ovakav dokaz, tada će se riješiti svake krivnje. 3. Ne donese li pak Jakov spomenutog dokaza, osuđuje se već sada na tri stotine batina, koje će mu se odrapiti javno na Markovom trgu. 4. Pobjegne li Jakov u tome slučaju iz Zagreba, tada se kazni progonom, te ga svatko može na teritoriji grada Zagreba uhvatiti i privesti određenoj mu kazni. (Protokol grada Zagreba u kr. zem. arkivu.) – U gradskom zapisniku ne nalazimo zabilježeno, da je kirurg Jakov doprineo dokaznicu grofa Tome Erdeda. Vjerojatno je dakle, da je on za vremena pobjegao iz grada. Takovi su „kirurgi“ u ono doba kod nas bili ponajviše Talijani, a nalazimo ih po dvorovima hrvatskih velikaša, kojima također briju bradu, režu i češljaju kose, vade zube i puštaju suvišnu krv iz prepunih žila.“

Eto, prije 4 stoljeća se u Zagrebu za uvredu žene „odrapilo“ 300 udaraca batinom po riti, a danas u „nezavisnom“ hrvatskom pravosuđu „kirurg“ Tomašević će vjerojatno dobiti samo opomenu jer je suprugu zveknuo samo jednom, na uglednoj je političkoj funkciji, a osim toga je i član HDZ-a, što je samo po sebi olakšavajuća činjenica, kako to stoji u jednoj oslobađajućoj hrvatskoj sudskoj presudi. U najgorem slučaju Alojz Tomašević bi vjerojatno moga dobiti 50 dana guljenja krumpira ili neki drugi rad za opće dobro.

Izvor: Zadrugar, kalendar Hrvatskih seljačkih zadruga za prestupnu godinu 1932.

Ustupio: Stjepan Kos

Tekst: Aleksandar Božić