Magna silva j.d.o.o. i Etno udruga Turopoljska Posavina organiziraju promociju monografije Kućna zadruga Stuparić 1. srpnja 2020. godine. Promocija će se održati na terasi Garden Hill hotela u Velikoj Gorici, Rakarska 1, s početkom u 18 sati.

Promotori će biti dr. sc. Hrvoje Petrić i Martina Glasnović, prof.

Glavni tekst monografije je rukopis Mate Stuparića, kojeg je napisao 1936. godine. U tekstu je Mato zapisao svoja sjećanja o životu i radu u svojoj obiteljskoj zadruzi Stuparić iz Drnka. Mato i njegov brat Stjepan jedni su od posljednjih Stuparića rođenih u zadruzi prije razdiobe. U svojim sjećanjima Mato na idiličan način opisuje život i rad zadrugara, obilježavanje vjerskih blagdana, međusobne odnose u zadruzi. Donosi nam svjedočanstva o poštivanju tradicije i običaja kojih se u Posavini danas ne sjećaju ni oni najstariji – običaj posta uoči Sveta tri kralja i nadaleko poznato, ali danas zaboravljeno konjsko proštenje na taj dan, kako su se konjima u grive uplitale svijeće, kako se jahači tvorili špalir, a četveroprezi obilazili oko crkve….

Svoja sjećanja Mato je podijelio u pet poglavlja.

Opis kućne zadruge Stuparić iz Drnka, općina Orle. U tom poglavlju doznajemo osnovne, tehničke podatke o zadruzi – veličina zadružne kuće, broj zadrugara, imovina….

Rad i običaji kućne zadruge Stuparić donose nam priču kako je izgledao život i rad tijekom jedne godine, tko je što radio, kako su se na godišnjoj skupštini na Silvestrovo birali kućegospodar, kućegospodarica i druga zvanja poput reduša, govedara, svinjara, kolara ili pak vinogradara ili mlinara koji su imali višegodišnji mandat jer je njihovo zvanje bilo specifično i iziskivalo je znanje i iskustvo.

Narodni običaji prigodom crkvenih blagdana. U tom poglavlju Mato nam autentično kazuje kako su se obilježavali najveći kršćanski blagdani poput Božića, Uskrsa, Sveta tri kralja, Bartolova ….

Naše staro poštenje

Zadnje poglavlje nosi naziv Naše staro poštenje. U njemu Mato sumira svoje stavove koji se svode na obitelj, zajedništvo, domovinu, težak rad i pošten život te vjeru u Boga i seljačku slogu. Upozorava na iseljavanje i traženje sreće u tuđini, ukazuje na problem „bijele kuge“. Njegov tekst napisan prije više od 80 godina nevjerojatno je aktualan. „Mato uočava da se njegov, tako drag svijet, mijenja i raspada, da se usvajaju tuđi običaji i način života. Nije ogorčen, ali ipak upozorava na temelje identiteta hrvatskog naroda i domovine. Svjestan je da su stare navade zauvijek izgubljene, ali apelira na očuvanje tradicionalnih i vječnih vrednota“, piše u svom predgovoru Aleksandar Božić, jedan od autora monografije.

Aleksandar Božić je u monografiji napisao tekst o  Obitelj Mate Stuparića. Nakon višegodišnjeg posjedovanja rukopisa, kojeg mu je ustupila prof. Višnja Huzjak, 2019. godine autori su uspjeli pronaći nasljednice Matinog brata Stjepana. Nakon toga, klupko se odmotavalo i zagonetka je riješena. U monografiji je, na osnovu razgovora, materijala i dokumenata,  napravljena detaljna povijest Matine obitelji sve do danas živih unuka i praunuka.

Etnološko istraživanje 1972. godine

Godine 1972. u posavskim selima Etnološki odjel Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Restauratorski zavod Hrvatske provodili su istraživanje. Bilo je obuhvaćeno i selo Drnek. Među istraživačima bila je i prof. Višnja Huzjak, tadašnja ravnateljica Muzeja Turopolja u Velikoj Gorici. Prof. Huzjak je sačuvala dokumente tog istraživanja. Među ispitanima bio je i Matin brat Stjepan i njegova žena Mara. Iz tih dokumenata vidljivo je kako je selo Drnek izgledalo 70-tih godina.

Monografija je ilustrirana obiteljskim fotografijama i dokumentima Matinih nasljednika. Njegov unuk Ivan napravio je i „stališnik duša“, odnosno rodoslovlje Stuparića. „Stališnik duša“ i diobne odluke  ustupila nam je Matina praunuka Jadranka.  Veliki doprinos dali su Romeo Stuparić, Nada Piškor, Nadica Puceković, Stjepan Stuparić te Tajan Torić i Mira Tomšić, rođena Koricki.

Matini zapisi u monografiji su ilustirani originalnim posavskim predmetima koje su sakupili članovi Etno udruge Turopoljska Posavina. Predmeti se čuvaju u Zavičajnom muzeju Posavine u Ruči.