Varaždin, barokni grad na sjeveru zemlje s malo manje od 47.000 stanovnika, najugodniji je grad za život u Hrvatskoj. Pokazala je to analiza 40 različitih kriterija, prema kojima su ocjenjivani svi hrvatski gradovi (njih 128), a kojima smo, temeljem dostupnih podataka, nastojali utvrditi ukupnu kvalitetu života koju uživaju tamošnji stanovnici - od zaposlenosti i zarade, preko dostupnosti zdravstvene zaštite, uvjeta u obrazovanju, mogućnosti studiranja, kulturne ponude i turizma, do sigurnosti od kriminala, održivosti gradskih proračuna i poduzetničke klime.

I ova je analiza pokazala da sjever zemlje i dalje stoji bitno bolje od juga te da se ukupne razlike ne smanjuju: među 10 najbolje plasiranih gradova, samo je jedan - Dubrovnik - s juga. Na drugom je mjestu plasiran grad Zagreb, glavni grad s nizom najboljih pokazatelja. Uz Varaždin, među prvih 10 je i Čakovec, te čak četiri istarska grada - Buzet, Poreč, Rovinj i Pula. Preostala dva su iz Primorsko-goranske županije - Rijeka i Bakar.

Zaposleni sjever

Pobjednički Varaždin u većini je kriterija bio visoko na rang-ljestvici gradova, ali najboljim se pokazao u samo jednom od njih 40 - onom koji smo vrednovali najviše. Radi se o zaposlenosti stanovništva, što smatramo glavnim preduvjetom kvalitete života te mu je dodijeljen najveći značaj. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, koji objavljuje broj zaposlenih u pravnim osobama, u Varaždinu je 2015. godine u punoj zaposlenosti radilo 25.047 od ukupno 46.964 stanovnika tog sjevernohrvatskoga grada. Dakle, njih 53,4 posto. Pritom se ne radi o 53,4 posto stanovnika u radnoaktivnoj dobi (od 15 do 64 godine), već o ukupnom stanovništvu u koje se ubrajaju i djeca i umirovljenici. Samo tri od 128 gradova u državi imaju više zaposlenih od ostalih kategorija stanovništva. Sva tri grada nalaze se na sjeveru države: uz Varaždin, to su Čakovec (53 posto) i Zabok (50,9 posto).

Razlike u udjelu zaposlenih među gradovima goleme su - u Varaždinu je, primjerice, zaposlen 14 puta veći udio stanovnika nego u Pleternici. U pet hrvatskih gradova zaposleno je manje od 10 posto ukupnog stanovništva, a u gotovo polovici gradova (njih 63) zaposlenih je manje od 20 posto. U Zagrebu je zaposlenih 39,7 posto (5. mjesto), u Rijeci 34 posto (14. mjesto), Osijeku 33,4 posto (15. mjesto), u Splitu 30,7 posto (24. mjesto).

Slična je situacija i s nezaposlenošću: prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u siječnju ove godine najnižu nezaposlenost od 1,4 posto ukupnog stanovništva imale su Varaždinske Toplice, što je udio gotovo 10 puta manji od udjela nezaposlenih u Imotskom. Dobra je vijest da je nezaposlenost u posljednje četiri godine pala u tri četvrtine hrvatskih gradova - rast nezaposlenih zabilježen je u njih 29. U čak 10 gradova nezaposlenost je u promatranom razdoblju smanjena za više od 50 posto (na čelu najboljih je grad Zlatar, u kojem je u četiri godine nezaposlenost smanjena za 58 posto).

Sljedeći kriterij na ljestvici značajnosti bio je visina prosječnih plaća i mirovina te udio primatelja socijalne pomoći. Očekivano, najviše plaće zabilježene su u Zagrebu i njegovoj okolici - Zagreb je na prvome mjestu, a slijede Samobor, Sveti Ivan Zelina, Zaprešić i Velika Gorica.

Radi se o podacima Porezne uprave, koja bilježi primanja svih koji su zaradili novac i na njega platili porez. Posljednji dostupni podaci odnose se na 2014. godinu. Iako su se iznosi prosječnih primanja sigurno promijenili, odnosno povećali, za očekivati je da su odnosi između visina plaće među gradovima u bitnome ostali slični. Podaci pokazuju da je zagrebačka plaća 40 i više posto veća od prosječnih plaća stanovnika posljednjih pet gradova na rang-ljestvici - Benkovca, Garešnice, Slatine, Pleternice i Iloka.

Varaždin, grad pobjednik, ima 9. najvišu plaću u državi, što je svojevrsno iznenađenje. Naime, Državni zavod za statistiku redovito objavljuje visinu prosječne plaće zaposlenih, ali na županijskoj razini. Prema tim podacima, Varaždinska županija ima najnižu prosječnu neto plaću u državi. Međutim, podaci Porezne uprave koji se odnose baš na grad Varaždin i bilježe sva primanja na koja je plaćen porez (zaposleni u pravnim osobama, obrtima i slobodnim profesijama) pokazuju da su u županijskom središtu primanja stanovnika bitno bolja - bolja nego u 119 hrvatskih gradova.

Socijala u Međimurju

I prosječna mirovina, o kojoj su podaci također dobiveni od Porezne uprave te se odnose na 2014. godinu, najviša je u Zagrebu. Daljnji je poredak ipak nešto drugačiji nego kod plaća. Na drugom mjestu nalazi se Rijeka, a slijede Opatija, Duga Resa i Kastav. Iako postoji dojam da su razlike u prosječnim mirovinama među stanovnicima različitih gradova manje nego razlike u prosječnim plaćama, podaci pokazuju drugačije: najveća, zagrebačka mirovina veća je od najniže, isplaćene u Murskom Središću, čak 75 posto.

Mursko Središće je i jedan od gradova s najvećim udjelom primatelja socijalne pomoći. Prema podacima Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike, 2,2 posto hrvatskih građana primatelji su zajamčene minimalne naknade, kolokvijalno nazvane socijalnom pomoći. Najmanje takvih - 0,2 posto - ima u Buzetu, Korčuli, Pazinu i Rabu, dok ih je najviše u Kninu, gdje socijalnu pomoć prima gotovo 15 posto stanovništva. Mursko Središće, sa 10,4 posto primatelja, nalazi se na predzadnjem mjestu.

Subvencije građanima

Što se tiče održivosti gradskih proračuna, podaci Ministarstva financija pokazuju da je gotovo polovica gradova, njih 57, tijekom 2015. godine zabilježila proračunski deficit, odnosno veće rashode od prihoda. Najveći suficit zabilježen je u gradu Zlataru, u kojem su prihodi i primici bili 37 posto veći od ukupnih rashoda. U petini hrvatskih gradova državne pomoći činile su više od trećine svih gradskih prihoda i primitaka, a u pet gradova (Glina, Beli Manastir, Komiža, Slunj i Hrvatska Kostajnica) pomoći su bile veće od svih ostalih prihoda zajedno. Najmanji udio pomoći iz državnog proračuna, tek 0,1 posto (konkretno, 12.540 kuna) ukupnih prihoda, zabilježen je u Svetoj Nedelji. Ukupno je u 35 gradova državna pomoć činila manje od pet posto ukupnih prihoda (Duga Resa, Opatija, Rovinj, Split, Zagreb...).

Subvencije građanima iz gradskih proračuna prosječno su 2015. godine činile 6,8 posto ukupnih rashoda. Na prvom je mjestu Osijek, sa 14,1 posto ukupnih rashoda, dok 22 grada na subvencije nisu potrošila ni kune iz proračuna. Osim subvencija, izdvajanja iz gradskih proračuna za obrazovanje, kulturu i socijalnu zaštitu odabrani su kao ključni pokazatelji smjera kretanja pojedinih gradova te podizanja kvalitete života njihovih stanovnika. Rekorder po izdvajanju za obrazovanje među hrvatskim gradovima je Velika Gorica, koja je 2015. godine za obrazovanje izdvojila 1855 kuna po stanovniku. Izdvajanja veća od 1500 kuna po stanovniku imali su i Zagreb, Cres, Pazin i Umag. Na drugom kraju ljestvice Kutjevo, Pleternica, Rab i Belišće, prema podacima Ministarstva financija, za obrazovanje izdvojili su manje od 100 kuna po stanovniku.

Razlike u izdvajanjima za kulturu još su veće. Najviše - 2313 kuna po stanovniku - izdvojio je Hvar. To je točno 37,5 puta više po stanovniku od izdvajanja Svete Nedelje. Među prvih deset gradova po izdvajanju za kulturu samo je jedan kontinentalni grad - Varaždin. Za socijalnu zaštitu najviše je izdvojio Stari Grad, a slijede Zagreb i Dubrovnik.

Najveći broj poduzetnika s obzirom na broj stanovnika, prema podacima Financijske agencije, u Hrvatskoj imaju tri istarska grada: Novigrad i Poreč (po 77 poduzetnika na 1000 stanovnika) te Umag (70 poduzetnika na 1000 stanovnika). Najveću dobit po poduzetniku ostvarili su pak poduzetnici grada Rovinja, grada koji se u gotovo svim izborima nalazi na ili pri vrhu, prije svega zahvaljujući ogromnom broju ostvarenih turističkih noćenja, po kojima je gotovo izjednačen s Dubrovnikom. U 15 gradova broj poduzetnika na 1000 stanovnika manji je od 10.

Zdravstvo na otocima

Dostupnost zdravstvene zaštite, osim činjenicom ima li određeni grad bolnicu, mjerili smo, temeljem podataka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kriterijem broja pacijenata po liječniku obiteljske medicine. Najmanji broj kartona po liječniku - ispod 800 - zabilježen je u otočkim gradovima Komiži, Visu i Korčuli, gradovima s relativno malim brojem stanovnika. S više od 2000 pacijenata po liječniku suočavaju se liječnici u sedam gradova - Zaprešiću, Skradinu, Ludbregu, Kastvu, Metkoviću, Koprivnici i Biogradu na Moru. Slični rezultati dobiveni su i kod ocjenjivanja uvjeta u osnovnim i srednjim školama, odnosno kriteriju broja učenika po učitelju ili profesoru.

Takav kriterij upućuje na veću individualiziranost nastave i veću mogućnost posvećenosti učitelja potrebama svakog djeteta. Najmanji broj učenika po učitelju u osnovnim školama - njih tek 4,9 - prema podacima Državnog zavoda za statistiku, također ima Komiža. To bez daljnjega ukazuje na iznimne uvjete podučavanja, no govori i o nestajanju stanovništva toga grada. Potvrđuje to i vitalni indeks, odnosno odnos broja rođenih i umrlih osoba. U Komiži se 2015. godine rodilo osmero djece, a umrlo 28 ljudi. Iste godine, u Komižu se doselilo 22 ljudi, a odselilo njih 34. Na drugom kraju ljestvice, s najvećim brojem učenika po učitelju, nalaze se gradovi poput Svete Nedelje, Solina, Kaštela ili Imotskog - gradova s visokim natalitetom i povećanjem broja stanovnika prirodnim putem.

Vitalni Solin

Vitalni i migracijski indeks (odnos broja doseljenih i odseljenih stanovnika) važan je pokazatelj perspektive pojedinoga grada. Nažalost, samo 13 od 128 hrvatskih gradova u 2015. godini imalo je više rođenih nego umrlih. Na vrhu ljestvice je Solin, u kojem je rođeno 58 posto više djece od broja preminulih osoba. Slijede Metković, Imotski, Opuzen te gradovi sateliti većih gradova, poput Dugog Sela, Kaštela, Svete Nedelje i Zaprešića koji su, zbog nižih životnih troškova, sve primamljiviji mladim obiteljima. Najniži vitalni indeks zabilježen je u Vrlici, u kojoj je umrlo 25 puta više osoba od broja novorođene djece. Konkretno, u Vrlici je 2015. godine rođeno dvoje djece, a umrlo 50 ljudi. Barem dvostruko veći broj umrlih od broja rođenih zabilježen je u 30 hrvatskih gradova.

gradovi