Velika Gorica nas upoznaje s tradicijom i kulturom Turopolja
Tekst: Tanja Prolić
Velika Gorica se nalazi u Turopolju, prostire se na površini od 328 km2 i obuhvaća Turopoljsku nizinu, dio Posavine i Vukomeričke gorice. Sa 65 000 stanovnika na području grada i naseljem s više od 30 000 stanovnika, Velika Gorica zauzima šesto mjesto u Republici Hrvatskoj.
Povijesno i politički, Velika Gorica se prvi put spominje 1228. godine, kao sjedište župe. Od 13. do 21. stoljeća taj je grad prošao kroz burne povijesne događaje koji su ga činili dijelom različitih država i državnih uređenja. Od turskih invazija, borbi s vlastelinima, pregovora s kraljevima i banovima, do svjetskih i lokalnih ratova. Bogatu povijest toga grada najbolje možete otkriti i osjetiti obilazeći njegove brojne znamenitosti. Mi vam otkrivamo samo neke od njih koje ne biste trebali propustiti ako posjetite taj povijesni grad.
Otkriće rimskoga grada u selu Ščitarjevo
Selo Ščitarjevo, smješteno na desnoj obali rijeke Save, 8 km sjeverno od Velike Gorice, nalazi se na mjestu nekadašnjeg rimskog grada Andautonije, o čemu svjedoči velik broj pronađenih artefakata. To je mjesto, smješteno unutar područja zagrebačkog areala, na granici posavske i turopoljske ravnice, zahvaljujući svom dobrom geografskom položaju bilo važno administrativno, političko i kulturno središte u antičkom razdoblju. Naime, zemljopisni položaj osiguravao je obrambenu sigurnost gradu ali i dobru komunikaciju s okolinom. Koliko je taj položaj bio povoljan, dokazuje i činjenica da je, osim stalne opasnosti od poplava, taj starorimski grad opstao kroz nekoliko stoljeća postojanja Rimskog Carstva.
Rimski grad Andautonija nastao je uz tadašnji glavni tok rijeke Save, na mjestu gdje je prapovijesni trgovački put, ogranak jantarnog puta, prelazio Savu. Grad Andautonija se nalazio na samoj rimskoj državnoj cesti Siscia – Petovio /Sisak – Ptuj/ i u neposrednoj blizini takozvane savske magistrale, druge rimske državne ceste koja je vodila od Emone (Ljubljana) do Siscije i dalje na istok, dok je Sava omogućavala plovidbu manjim brodovima.
Andautonija je u vrijeme svog postojanja od 1. do 4. st. bila važno uporište jedinstvenog prostora omeđenog Medvednicom na sjeveru, Vukomeričkim goricama na jugu, Stenjevcem na zapadu i rijekom Savom na istoku. Izgradnjom toga grada počinje najranija urbanizacija tog dijela Posavine.
I u ranijim stoljećima na širem području sela Ščitarjevo otkriveni su spomenici koji su ukazivali na postojanje većeg antičkog naselja. Pronađeni su kameni spomenici, arhitektonski elementi, kao i manji arheološki materijal koji je poznat iz starije literature i arhivskih podataka.
Prva arheološka istraživanja proveo je dr. Ivan pl. Bojničić, hrvatski povjesničar i arhivist, početkom 1880-ih i to na području Gradišća, sjeverno od župne crkve sv. Martin. Godine 1962. na Kutelu je prilikom obrade zemlje otkriven dio rimske ranocarske paljevinske nekropole – grobovi s keramičkim i staklenim posudama. Taj nalaz, uz ranija otkrića poput dva kamena sarkofaga u 1928. godini i kamene nadgrobne ploče s natpisom koja je pronađena 1958. godine, osnažio je nagovještaje o postojanju južne andautonijske nekropole.
Antički odjel Arheološkog muzeja u Zagrebu u suradnji s Muzejom Turopolja iz Velike Gorice od 1969. godine provodi sondažna arheološka istraživanja pretpostavljenog arela grada, a od 1981. godine sastavna istraživanja u dvorištu i vrtu župnog ureda, gdje je 1994. godine, povodom 900. obljetnice zagrebačke biskupije otvoren Arheološki park.
Tijekom istraživanja nekadašnje Andautonije otkriveni su brojni arheološki materijali, poput zidne slike (freske), kockica mozaika, mramorne zidne oplate, ukrasa u štukaturi, kao i razni arhitektonski elementi.
Otkrivene su ceste, gradske ulice, sistem kanalizacije koji je pratio smjer gradske prometnice, kao i javne i stambene zgrade. Osim elemenata urbanog života, pronađeni su i dijelovi nekropola na kojima su sahranjivani stanovnici Andautonije.
Groblja i nekropole nastajale su u blizini gradova i naselja. Budući da su se one u rimsko doba u pravilu nalazile uz prometnice i prilaze naseljenim mjestima i gradovima te da je u to vrijeme bila na snazi zakonska zabrana pokapanja unutar gradova, nalazi nekropola nas upućuju na veličinu grada u pojedinim razdobljima.
Od javne arhitekture najpoznatije je gradsko kupalište (terme) s polukružnim bazenom, nizom četverokutnih prostorija, hodnicima, kanalima za dovod vode i sustavom za zagrijavanje prostorija toplim zrakom (hipokaust).
Višedesetljetna arheološka istraživanja pružila su uvid u izgled i organizaciju rimskoga grada.
