Nakon pročitanog romana „Unterstadt“, odmah su mi se nametnule dvije misli. Jedna je da me roman u početku oduševio, prvih dvjestotinjak stranica mi se nalazi među 5 najboljih što sam ikada pročitao. Briljantan stil pisanja, prekrasna, bogata rečenica, neočekivane, a toliko smislene metafore i povezivanje suprotnosti, tako “normalan”, a istovremeno osebujan stil doista me uhvatio nespremnog i oduševio. Sreća da se knjige u pravilu čitaju u stavu koji otežava mogućnost da vas nešto u doslovnom smislu obori s nogu, ali u metaforičkom smislu, oborila me s nogu. Ne događa se često, ali kad se dogodi, tim je vrijednije. Kad tome dodamo i lakoću kojom me Ivana uvukla u priču, počeo sam se vrpoljiti potaknut mišlju koja mi se ugnijezdila u glavi da bi ovo moglo biti savršeno djelo. Međutim, kao perzijski tepih koji ima jedan čvor nesavršen, tako i ovo djelo ipak ima nesavršenost. Pred kraj se tkalački stroj malo umorio, pa je pred kraj tepiha i tkanje nešto slabije, a dogodio se i taj čvor. To je druga misao. Zadnja četvrtina romana je počela padati u kvaliteti, počele su se događati i pogreške (Katarinin dečko je malo Slaven, malo Stjepan…), a zadnjih pedesetak stranica definitivno nije niti približno na istoj kvalitativnoj razini kao prvi dio romana. Kao da je prošlo dosta vremena između tih dijelova romana. I dalje u tom zadnjem dijelu ima bljeskova briljantnosti, ali, nije to to. Daleko je to od lošega, ali kad vas netko navikne na visoku razinu, s lakoćom primijetite kad se ona promijeni na niže.

I na kraju taj nesretni čvor… Bez obzira na taj pad u kvaliteti, koji, kao što sam već rekao, nema težinu takvu da bi zasjenio sjajan prethodni dio, moja najveća zamjerka ovom romanu je što nije dao odgovor na pitanje odnosa Katarine i njene mame. Nema neke katarze, nema nekog objašnjenja, za gotovo sve odnose i događaje dani su razlozi i objašnjenja, ali odnos koji je glavni pokretač cijele priče, odnos Katarine i njene mame, ostao je nekako u dimu Katarininih cigareta, nejasnih obrisa, nepročišćen.

U svakom slučaju, većina romana je izvanredna, osvježavajuća, slojevita, progovara o mnogo stvari, o besmislu rata, o ljudima, o poziciji žene, o poziciji malih ljudi koji ne odlučuju o topovima ali postaju topovsko meso, o tajnama, o psihologiji, o obiteljskim odnosima, daje prikaz jednog vremena; reklo bi se, nema o čemu ne progovara.

4,75 / 5, bez razmišljanja preporučljivo štivo!