Komunikacija s djecom-kako je poboljšati?

U svojoj praksi nerijetko se susrećem s roditeljima i učiteljima koji kažu: „Probajte vi. Meni jednostavno ne želi reći.“ Mislim na često iskreno zainteresirane roditelje i učitelje koji u svom kontaktu s djecom i mladima pokazuju interes i želju pomoći i dati podršku, ali ponekad bez uspjeha. Što može pomoći?

Krenimo od samog početka. Prije svega, htjela bih naglasiti da je za uspješnu komunikaciju između odraslih i djece od iznimne važnosti uspostavljanje kvalitetnog odnosa. To je ključno. Važno je biti svjestan da je to proces koji zahtijeva strpljenje, znanje i uvježbavanje.

Da bismo ostvarili kvalitetan odnos s djetetom, trebamo imati iskrenu volju, vrijeme, trebamo se usuditi biti autentični (priznati djetetu kada nas je strah, kada smo pogriješili) i truditi se biti dosljedni. Sve to je važno kako bi dijete što prije razvilo osjećaj povjerenja koji je nužan za uspostavljanje kvalitetnog odnosa. Možda se to ovako napisano na papiru čini prezahtjevno, ali u realnim životnim okolnostima nije. Odgojitelji i učitelji imaju veliki broj prilika kroz kratke i česte kontakte s djecom tijekom odgojno-obrazovnog procesa, nastavnog sata ali i neformalnog vremena- odmora  graditi dobar odnos s djecom pokazivanjem interesa za njihove hobije te zapažanjem njihovih malih uspjeha u svakodnevnom životu i radu u školi.

Što se tiče odnosa roditelja i djeteta, uvijek je važnija kvaliteta od količine. Odvojite li na dan samo malo kvalitetno posvećenog vremena vašem djetetu, dugoročno ste napravili jako puno. Jesper Juul, jedan od vodećih obiteljskih terapeuta, naglašava kako su roditelji odgovorni za kvalitetu odnosa s djecom. Oni također svojim modelom, tj. primjerom pokazuju djeci kako se ponašati, te kakve vrijednosti u životu cijene. Želimo li npr. poticati iskrenost, svakako je važno razgovarati sa svojim djetetom o tome, ali još je važnije kako se mi ponašamo kada se nađemo u životnoj situaciji koja od nas očekuje da budemo iskreni. Trudimo se to osvijestiti i što manje zbunjivati djecu. Naime, objasnimo li im zašto je iskrenost važna u životu, a onda nam zazvoni mobilni telefon i oni čuju da smo rekli kako nismo kod kuće (a zapravo jesmo) nego negdje drugdje, pružamo im zbunjujuće upute. Znate li čemu će vjerovati više? Ne onome što smo ih poučili riječima, već onome što smo im pokazali našim ponašanjem. Preporučam da svakako pogledate kratak video na tu temu koji se  nalazi na sljedećoj poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=KHi2dxSf9hw. Nakon odgledanog videa, sigurna sam da će vam biti potpuno jasna snaga modela koji mi odrasli pružamo djeci.

Što je još korisno imati na umu:

• ne postoji savršen učitelji, odgojitelj, roditelj- postoji samo dovoljno dobar i onaj koji želi biti bolji
• trudite se biti autentični jer dijete lako prepozna kada niste iskreni i onda se povjerenje lako gubi
• budite svjesni snage svog primjera koji dajete svojim svakodnevnim ponašanjem prema djetetu, ali i prema ostalim ljudima i životnim situacijama
• prihvatite dosljednost kao nešto čemu ćete stremiti a ne kao nešto što trebate izvršavati besprijekorno svaki put
• da djeca, baš kao i mi odrasli, više vole da ih čujemo i vidimo, a ne da ih stalno procjenjujemo (tako ono „bravo“ kada se dijete popelo na tobogan češće zamijeniti sa „vidim te“)
• trudite se primijetiti uloženi trud, a ne samo krajnji rezultat (uradak, ocjenu) jer tako dugoročno puno bolje motivirate dijete
• dopustite si da i vi učite od djece, i o sebi, i o svijetu koji vas okružuje.

Vjerujte, vrlo brzo ćete se začuditi što sve možete saznati

Za one koji žele znati više preporučam:

• Juul, J. (2008). Vaše kompetentno dijete: za nove temeljne vrijednosti obitelji. Zagreb: Naklada Pelago.
• Juul, J. (2006). Ovo sam ja! Tko si ti?: o bliskosti, poštovanju i granicama između odraslih i djece. Zagreb: Naklada Pelago.

                                  Pripremila: Gordana Novković Poje, mag.psych.univ.spec.psih.sav.