Blagdansko vrijeme uvijek je prilika da dodatno promislimo na koje sve načine možemo poboljšati svoje odnose s drugim ljudima.

Agresivno i pasivno ponašanje vodi nas u produbljivanje loših i nezadovoljavajućih odnosa s drugima i sa samima sobom, te zasigurno dugoročno ne doprinose kvaliteti života.

Važno je znati da je zauzimanje za sebe, bez nanošenja štete drugome vještina koja se usavršava i koja se sastoji od niza podvještina (kao što su vještina primanja i davanja komplimenta, vještina pozitivnog izricanja prigovora/kritike, vještina kontrole neugodnih emocija i sl.) koje su nam važne u svakodnevnom ostvarivanju kvalitetnih odnosa s drugim ljudima.

Poznati profesor psihologije Predrag Zarevski u jednom od svojih brojnih priručnika definira asertivnost kao oblik ponašanja u socijalnim interakcijama kojim se borimo za svoja prava, izražavamo svoje želje i osjećaje, te odbijamo nerazumne zahtjeve na način da ne nanosimo psihološku ili fizičku štetu drugim osobama. Osim što bismo takve vještine kao odrasli koji se u svome radu bavimo odgojem i obrazovanjem djece i/ili smo u ulozi roditelja trebali kod sebe kao snažnog modela stalno usavršavati, sigurno bismo htjeli da takve vještine razviju i naša djeca i učenici.

U svakodnevnom radu s djecom i mladima često se susrećem upravo s potrebom za poticanjem razvoja asertivnosti kod mladih. Mnoga djeca i mladi, dobrih kognitivnih potencijala, dobrih manira i uglavnom s dobrom roditeljskom potporom ne znaju kako se na adekvatan način zauzeti za sebe u svojim socijalnim odnosima s vršnjacima i autoritetima.

Smatram kako ih je prvo  ključno podučiti razlici između traženja podrške od odraslih i kako oni to zovu tužakanja prijatelja, kojima naravno nisu skloni, naročito u razdoblju adolescencije kada vršnjaci postaju sve važnije osobe u njihovim životima.

Važno im je vrlo konkretno reći da tužakanje podrazumijeva namjerno dovođenje prijatelja/drugog djeteta u neugodnu situaciju na način da odrasloj osobi kažemo kako nam je on/ona nešto ružno napravio ili rekao, a da to uopće nije istina.

Ako dijete samo drugom djetetu kaže kako se osjeća, kada mu ono nešto ružno kaže ili napravi, i da mu takve riječi/ponašanja smetaju te da želi da prestane, a drugo dijete i dalje ponavlja neugodne riječi i ponašanja potrebno je dijete ili mladu osobu ohrabriti kako je jedino ispravno i odgovorno potražiti pomoć odrasle osobe od povjerenja i da to nema nikakve veze s tužakanjem već doprinosi rješavanju poteškoća u odnosima.

Ovakav način podučavanja djece i mladih potrebno je provoditi i od strane roditelja i od strane odgojno-obrazovnih djelatnika. Općenito vrijedi da je kvalitetna komunikacija između roditelja i odgojitelja/učitelja od velike važnosti za razvoj odgovorne mlade osobe.

Isto tako, u komunikaciji učitelja i učenika, tj. u komunikaciji mladih s autoritetom važno je podučiti mlade kako se takva komunikacija ostvaruje na asertivan način.

Potpuno je u redu osjetiti nepravdu npr. tijekom usvajanja određenog znanja, procjenjivanja toga znanja od strane učitelja, ali je iznimno važno kako taj osjećaj nepravde iskomunicirati s učiteljem. Niti agresivan niti pasivan način nije rješenje jer se samo produbljuje osjećaj nezadovoljstva i stvara se niz drugih poteškoća u odnosu s drugima. Ali jedan zainteresiran, pristojan upit kojim ostavljamo dojam odgovorne mlade osobe koja se interesira za svoj napredak je izrazito poželjan i potreban, te je važno poticati i podučavati mlade na takav način komuniciranja s autoritetom. Evo jednog primjera. Djevojka sedmog razreda već je u nekoliko navrata dobila nižu ocjenu iz geografije (iako ulaže trud, redovito uči i inače nema poteškoća s učenjem) te se poslije nastave obraća učiteljici  i kaže: Oprostite učiteljice, htjela bih s vama porazgovarati. U posljednje vrijeme dosta ulažem truda u gradivo koje učimo, ali nikako ne mogu ostvariti  veću ocjenu od dobar. Možete li mi pomoći kako bih poboljšala svoj napredak? Na taj način mlada osoba pokazuje vlastiti interes za poboljšanje svojih uradaka, preuzima odgovornost za svoje učenje.

Pozivam vas da stalno usavršavate svoje vještine asertivnosti i budete dobar model djeci i mladima s kojima živite i/ili radite. To je ulog koji će vam se uvijek višestruko vratiti. Sretno!

                                  Pripremila: Gordana Novković Poje, mag.psych.univ.spec.psih.sav.