Zaspat’ nisam mogao te neobične noći
Pa u ponoć odlučim u kraću šetnju poći
Ulice tihe, puste, nigdje žive duše
Vjetar sjeverac u obraze mi pušeNo, umjesto planiranog umora od hoda
Hladnoća nesanici snage još nadoda
Valjda zato jer je tako volja koraka mi htjela
Naš’o sam se usred divnog Božićnog selaMaštu mi od prve zagolica
Neki predmet što u oči blica
Što se to na mjesečini cakli? Prilazim bliže
I pogled do nečijih ostavljenih klizaljki stiže

Ideja se rodila se u tom trenu
Unatoč unutarnjem glasu:

“Ali ti ne znaš klizat kretenu!”
Selo je prazno, dakle nitko me ne gleda
Što ne bi prob’o klizanje u carstvu leda?

Krećem sporo, ali nesigurno, držim se za ograde rub
Na jedvite jade uspio sam napraviti svoj prvi krug
U trećem već je lakše, tehniku već bolje kužim
S mišlju da pustim rub –  intenzivno se družimProvala adrenalina, vještine iluzija slatka
Posjetila je Frika, za potrebe rime – Zlatka
Prvi pad dogodio se negdje oko sredine kruga
Srećom nije bilo nikog da naglas mi se rugaPokušavam se dići, domoći se spasonosnog ruba
Al’ drugim padom ostajem bez oba prednja zuba
Dižem se, jak sam dečko, nisam se rasplako
Znam da nikome nikad nije na početku lako

Ko groteskna ptica lamatam rukama dok kližem
Dok bližim se ogradi – padove ko na traci nižem
Jedan spektakularniji od drugog, da natjecanje na to svedu
Ja bih zasigurno bio pobjednik umjetničkog padanja na ledu

Stuko sva sam rebarca al’ ne svinjska
Ne čudi to kad podloga je tako skliska

Klimaju se preostali zubi
Jedan pad stražnjicu mi ubi
Slušajte djeco – klizat na glavi ne bi se smjelo
Sastrugao svu sam kožu tamo gdje je čelo
Pada i trostruki axl, ali s njim i ja
Ovaj puta doček’o se na koljena
Klečim i plačem: “Pa jebo te led!”
Dokle ću ovako padat u nedogled?!Tresem se od straha, u gaćama boja smeđa
Logično jer osmim padom naravnao sam leđa
Bojažljivo provjeravam dal’ noge osjećam
Puknulo je ko kad padne cementa vreća

Ostao sam ležat ko sardina u ulju

Kad sam se opet dočekao na bulju
Nekim čudom sa sviješću još sam bio prisan
I samo pukom srećom invalid postao nisamNa koljenima, kao da sam na križnom putu
Nastavio sam svoju bolnu klizačku rutu
Ne znam što mi bi, koji vrag me na to natjera
Al’ očito, suđena mi nije klizačka karijera

Klizanje je divan sport, ali nije za mene

Tijelo mi od padova otkazuje, vene
Da još malo začinim svoju muku
Pred kraj sam uspio natući i rukuZnam, dovršenost pjesme čitateljima je bitna
Al’ što ću kad me prije kraja pokupila hitna…