Ususret blagdanu sv. Barbare, o kojoj zasigurno znate mnogo, fokusirat ćemo se na prikaz jedne manje poznate svetice u kapeli sv. Barbare u Velikoj Mlaki. Jedan od najpoznatijih prikaza iz kapele je onaj jedne svetice neobične ikonografije – sv. Kümmernisse. Prikaz se nalazi na južnoj stijeni, u ovalnome okviru naslikanome na ploči formata uspravno postavljenoga pravokutnika.

Svetica je razapeta na križu, a jedna od najvidljivijih neobičnosti sv. Kümmernisse su njezini brkovi i brada zbog čega prizor podsjeća na Raspetoga. Prikazana je zatvorenih očiju, okrunjena krunom iz koje izlaze svjetlosne zrake te bujnom valovitom kosom koja joj seže do bokova. Odjevena je u dugu dvoslojnu haljinu. Desna zlatna cipela je izuvena i leži na postolju križa, a lijeva cipela je još uvijek na nozi. S lijeve strane prizora kleči guslač koji svira umirućoj mučenici, zanosno usmjerena pogleda prema njoj. Sa suprotne desne strane klečeći je lik svećenika s krunicom u rukama sklopljenima na molitvu.

Natpis Ex voto otkriva zavjetni značaj slike, pa svećenika prepoznajemo kao zavjetnika i naručitelja ovog neobičnog djela – župnika Mateja Basarovića. Matej Basarović poznat je kao obnovitelj kapele sv. Barbare i na čelu župe bio je od 1734. do 1780. godine. Laszowski smatra da je on bio inicijator dolaska stranog umjetnika (u čijim se krugovima vjerojatno častila sv. Kümmernissa) radi izrade ovoga djela, premda je djelo mogao izvesti domaći umjetnik ili putujući slikar prema grafičkom predlošku.

Sv. Kümmernissa, poznata još kao Kumernisa, Kümmernise, Kumernus, Ontkomer, Wilgefortis, st. Gwer, Hülpe, Liberatrix i sl., narodna je svetica kojoj se žene utječu u nevolji i za obranu. Riječ je o legendi čiji korijeni sežu još u razdoblje ranoga kršćanstva. U kasnom srednjem vijeku legenda se proširuje i dobiva svoje konačne oblike, a čašćenje svetice razvija se od 1350. do 1850. godine na području Nizozemske, sjeverne Francuske, Češke, Španjolske, Bavarske, Švicarske i osobito u Tirolu.

Prema legendi Kümmernisa je bila kćer poganskog portugalskog kralja koja se, kako bi izbjegla udaju za poganskog princa, predala u Kristove ruke s molitvom da je unakazi kako je više nijedan muškarac ne bi poželio. Krist joj je uslišao želju time što joj je narasla brada. O tome što se kasnije događalo postoje dvije inačice. U prvoj je otac protjeruje u divljinu, a u drugoj, ujedno popularnijoj i likovno prisutnijoj – razapeta je na križu.

Čašćenje Kümmernisse posebno je rašireno u vrijeme baroka, pred kraj XVIII. stoljeća interes se smanjuje da bi u XX. stoljeću posve nestao.

Prema dosadašnjim saznanjima prikaz sv. Kümmernisse iz Velike Mlake jedini je takav prikaz u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti.

Fotografija: Sv. Kümmernissa, kalendar TZ Grada Velike Gorice za 2000. godinu, autor fotografije: Robert Leš

Literatura: Sunčana Habek i Kristina Jančec, „Sv. Kümmernissa“, u: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki (ur. Sanja Cvetnić), Zagreb: Leykam International, 2008., str. 240-243.

Objava CRTICE IZ POVIJESTI: O neobičnoj svetici u kapeli sv. Barbare u Velikoj Mlaki pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.