U suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica donosimo preporuke za najbolja štiva koja možete baš kod njih posuditi. Danas predstavljamo osvrt Tee Jurič na knjigu preminulog Marka Babića “Putovanje zvano igra”.

PUTOVANJE ZVANO IGRA, Marko Babić

“Ako je smrt lopov koji iz nas ukrade sve ono lijepo što smo godinama gradili, čini li to lopova važnijim od svega lijepoga?”

Marko Babić mladi je arhitekt kojem je život prerano i na okrutan način prekinut. Ipak, tijekom svoje je borbe i nemoći odlučio izvući pozitivne misli, ne samo za sebe, već i za čitatelje njegove knjige te sve one koji su ga pratili na društvenim mrežama. Njegova knjiga Putovanje zvano igra prozor je u teške trenutke, mukotrpnu borbu, strah, neizvjesnost, ali i njegov nepopravljivi optimizam koji svima može poslužiti kao inspiracija.

Često se kroz život zaboravimo, živimo kao da nam je sutra obećano i garantirano, ali onda nas život zalije hladnom kantom vode. S vremena na vrijeme susretnemo ljude koji nam pomažu otvoriti oči kako bismo postali svjesni da sve ono što imamo moramo cijeniti dok to imamo. Upravo to ćemo pronaći u ovoj knjizi, podsjetnik da se život treba živjeti punim plućima, da strah treba služiti kao poticaj da se borimo, ne kao izgovor da stanemo i čekamo bolje dane, da od negativnih misli nemamo koristi, da je svaka prepreka na putu ono što će nas ojačati.

S Markovom knjigom plakat ćete i smijati se. Upoznat ćete njega, njegove najmilije, imat ćete osjećaj da Vam je netko blizak, da s njime proživljavate sve što je on prošao. Iako govori o teškoj temi, Marko u svakom trenutku pokazuje svoj optimizam i beskompromisnu borbu.

Uzmite Putovanje zvano igra u svoje ruke. U njoj ćete sigurno pronaći nešto što će Vam otvoriti oči, raznježiti Vas, potaknuti da u svom životu nešto promijenite nabolje. Ako ništa, možda Vas podsjeti da:

 “Ako mu (op.a.: strahu) dopustimo da upravlja nama, onda ne živimo život, nego živimo strah”.

Autorica: Tea Jurič

Objava ČITATELJI PREPORUČUJU Marko Babić: Putovanje zvano igra pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.