Staništa razvijenih šljunčanih i pjeskovitih sprudova kao što su na Savi kod Hrušćice u Općini Rugvica u Hrvatskoj postoje na dijelovima toka Drave, Dunava, Neretve, Save i donjih tokova njezinih desnih pritoka. Goli ili slabo obrasli sprudovi i strme obale rijeka (strmci) značajna su staništa za gniježđenje ciljnih vrsta ptica ovog područja. To su vrste šljunkovitih sprudova: crvenokljuna čigra (Sterna hirundo), mala čigra (Sternula albifrons) i mala prutka (Actitis hypoleucos). Vodomar (Alcedo atthis) i bregunica (Riparia riparia) gnijezda kopaju u strmim pješčanim odronima.

Kulik sljepčić (Charadrius dubius) i pčelarica (Merops apiaster) također su karakteristične vrste ovih staništa. Sljepčić se gnijezdi na sprudovima, a pčelarica kopa kolonije u strmim obalama. Sve navedene vrste su strogo zaštićene. Prema stupnju ugroženosti na nacionalnoj razini mala čigra je ugrožena (EN), mala prutka i bregunica su osjetljive (VU), crvenokljuna čigra, vodomar i kulik sljepčić su gotovo ugroženi (NT). Pčelarica je najmanje zabrinjavajuća vrsta (LC).

Sava kod Hrušćice posljednji je lokalitet na Savi gdje se još uvijek u značajnijoj mjeri stvaraju staništa prirodnih šljunčanih sprudova i otoka. Prirodna hidromorfologija i procesi su pod značajnim utjecanjem regulacija toka, hidroelektrana i pregrada na uzvodnom dijelu rijeke, koje sprječavaju prirodan transport sedimenta. Zbog regulacijskih radova i utvrđivanja obale, rijeka Sava je danas daleko od svog prirodnog stanja.

Područjem značajnim za očuvanje vrsta Savom kod Hrušćice sa šljunčarom Rakitje, Savom kroz Zagreb te nizvodno do Drnka i Dubrovčaka, bavimo se kroz dva članka iz serije Ptice Zagrebačke županije. Ispred vas je tekst o bregunici i vodomaru, uskoro slijedi kratki prikaz sveobuhvatnog istraživanja crvenokljune čigre.

Što riječima što grafikom pokušat ćemo bez pretenzija za sistematskom cjelovitošću ocrtati borbu čovjeka i rijeke te predočiti kako utječemo na vrste ptica kojima život ovisi o staništima koja uništavamo. Kao i dosad, cilj je postaviti čvrst temelj za daljnje novinarsko istraživanje ovih tema.

Bregunica se gnijezdi na mjestima pojačane erozije

Bregunica (Riparia riparia) je jedna od najmanjih ptica iz porodice lastavičarki (Hirundinidae). Dugačka je 12-13 cm. Zagasito je sivosmeđa odozgo, a bijela odozdo. Sivosmeđa traka odvaja bijelo grlo i bijeli trbuh. Rep joj je blago i jasno račvast. Vezana je uz vodu. Gnijezdi se kolonijalno u okomitim i strmim, odronjenim obalama Save, Dunava i Drave. I to samo na mjestima pojačane erozije. Rjeđe se gnijezdi u šljunčarama.

Zbog parazita bregunice nikada ne koriste iste rupe za gniježđenje dvije godine zaredom. U pravilu koriste istu koloniju više godina, pogotovo ako imaju dovoljno mjesta za kopanje novih rupa i ako kolonija ne obraste u vegetaciju. No, također često i sele koloniju, u potrazi za povoljnim mjestom za kopanje novih rupa. Najviše vole koristiti nove rupe, ako ih imaju gdje izgraditi. Nove kolonije su najbolje jer imaju najveći uspjeh gniježđenja zbog toga što su najčišće. Godišnje podignu dva legla.

U Hrvatskoj borave od travnja do listopada, a zimuju u tropskoj Africi, južno od Sahare. Obično se drže u jatima od nekoliko stotina do nekoliko tisuća jedinki. Tijekom migracije i zimovanja često se udružuju u jata s drugim lastavicama. Za razliku od njih, iako su sezonalno monogamne, nemaju istog partnera cijeli život.

Bregunice se hrane malim letećim insektima i jedna ih obitelj može pojesti više tisuća dnevno. Drastičan pad populacije bregunica u Hrvatskoj uzrokovan je uništenjem staništa, uglavnom zbog regulacije rijeka, kao i zbog isušivanja vlažnjih područja. Brojnost bregunica je u padu i zbog prekomjernog korištenja pesticida. Oni ubijaju kukce, koji su im glavni izvor hrane. Bregunica je 2016. godine proglašena pticom godine u Hrvatskoj. Kako se glasa, možete poslušati OVDJE.

Istraživanja populacije na Savi

Osamdesetih godina 20. stoljeća populacija bregunica u Hrvatskoj procjenjivala se na 25000-30000 parova, a 2013. godine na svega 5000-8000 parova. U posljednjem velikom istraživanju, koje su 2013. g. od Zagreba do Stare Gradiške proveli T. Mikuška i D. I. Grlica, na cjelokupnom području Save zabilježeno je gniježđenje 5075 parova bregunica u 29 kolonija. Unutar POP Sava kod Hrušćice zabilježene su dvije kolonije s ukupno 930 parova (900+30). Na nešto širem području, jedna je kolonija zabilježena kod Kosnice (80 parova), jedna kod Okunšćaka (600 parova) te jedna kod Drnka (120 parova).

Daljnja istraživanja 2018. i 2023. g. provela je JU Zeleni prsten Zagrebačke županije. Metodološki se ona razlikuju i nisu sasvim usporediva s istraživanjem iz 2013. godine. Dok su Basrek i suradnici dugotrajnim promatranjem pokušali pobrojiti točan broj aktivnih rupa u koloniji, Mikuška i Grlica množili su broj rupa koeficijentom 0,7 da bi dobili broj aktivnih gnijezda.

“Prema metodi [koju su primijenili Mikuška i Grlica], broj parova unutar granica POP-a u 2023. godini bio bi 385 (550 x 0,7), što je oko polovice od 690 parova zabilježenih 2013. godine, ali ipak znatno bolje od 259 parova (370 x 0,7), koja su prema toj metodi zabilježena 2018. godine”, zaključuje Basrek.

Na području Hrušćice 2018. godine zabilježene su samo dvije manje kolonije s ukupno 15-25 parova, a kod Okunšćaka je pobrojeno 250 rupa s dodatnih 75-100 parova bregunica. Godine 2023. stanje je nešto bolje. Unutar POP-a zabilježeno je pet aktivnih kolonija s procijenjenom brojnošću od 155 do 170 parova. Tri kolonije su zabilježene u uzvodnom dijelu, jedna nizvodno te jedna mješotiva kolonija bregunica i pčelarica na skladištu materijala šljunčare. Moglo bi biti da je u njoj gnijezda iskopalo više od deset zabilježenih parova. Kolonija kod Okunšćaka, međutim, otad se vodi kao napuštena.

Vodne građevine ugrožavaju staništa

Mikuška je u svom istraživanju zaključio da su od ukupno istraženih 205 kilometara vodotoka sa stajališta zaštite ugroženih i rijetkih ptica posebno značajne dionice Save od Zagreba do Rugvice, oko Drnka, od Lijevog Dubrovčaka do Siska, te od Gušća do Stare Gradiške unutar granica Parka prirode Lonjsko polje. Ustvrdio je tada da je Sava postala značajnije gnijezdilište za bregunice od rijeke Drave. Jer na Dravi se 2005. gnijezdilo više od 12000 parova, a 2010. godine Grlica je zabilježio samo njih 3000.

“S druge strane, ova istraživanja ukazuju na dionice rijeke Save koja su izgradnjom vodnih građevina znatno izgubila mogućnost neometanog odvijanja hidro-morfoloških procesa, a time i vezanu biološku raznolikost. Tu se posebno ističu dionice od Rugvice do Lijevog Dubrovčaka, od Siska nizvodno do Gušća te od zadnjeg meandra kod Mlake nizvodno do Stare Gradiške. U cilju poboljšanja ukupnog stanja na ovim dionicama, kako ekološkog tako i hidro-morfološkog, biti će potrebno osmisliti projekte revitalizacije kojima je prvenstveno potrebno ponovno vratiti i omogućiti neophodne hidro-morfološke procese, a time povratiti izgubljenu biološku raznolikost”, napisao je Mikuška 2013. godine.

Smisao vodnih građevina na potezu od Rugvice do Siska je zaštita od erozije. U protuerozijske radove na slivovima spadaju pošumljavanja, uzgoj i održavanje zaštitne vegetacije, terasiranje nagnutih terena i slično, dok se korita stabiliziraju u obliku izvedbe zaštitnih pragova, konsolidacijskih pojaseva, bujičnih pregrada, oblaganja korita i drugo. Ovdje spadaju i zabrane sječe i zabrane vađenja pijeska, šljunka i kamena. Sve ovo, kao i izgradnja obaloutvrda sprječava eroziju tla, koja je bregunicama neophodna za gniježđenje.

I zaista, odroni i klizišta su registrirani kod Drnka, i Vrbova Posavskog i Strušca, gdje imaju biti izgrađene obaloutvrde od gabionskih madraca, kao i kod Okunšćaka, Oborova, Rugvice, uzvodno i nizvodno od ustave Prevlaka te uzvodno od Dubrovčaka, gdje su već izgrađene, uglavnom od kamenih obloga.

“Može se spomenuti da je 500 metara nizvodno od područja, kod naselja Okunšćak na lijevoj obali Save 2018. godine izgrađena kamena obaloutvrda duljine oko 200 metara. Neposredno nizvodno od nje, na istoj strani obale nalazila se je jedna od većih kolonija bregunica (do 600 parova) koja se nakon izgradnje obaloutvrde, vjerojatno baš zbog sprječavanja procesa erozije, ugasila. Izgradnja predmetne utvrde opravdana je zbog zaštite ljudi i njihove imovine, ali unutar granica predmetnog POP-a važno je zadržati što veću prirodnost obala i proces erozije”, piše Basrek.

Za bregunice saznajemo preko vodomara, za vodomara preko bregunica

Područje nizvodno od Hrušćice ne spada u POP Sava kod Hrušćice. Od Narta Savskog do Drnka prostor nije definiran kao značajan za ptice, a od Drnka je dio POP-a Turopolje. Iako su i nizvodno utvrđena gnijezdilišta, a područje se intuitivno nastavlja na Hrušćicu, bregunica ovdje nije prepoznata kao ciljna vrsta. O njima iz elaborata i studija utjecaja na okoliš saznajemo preko ciljne vrste POP-a Turopolje – vodomara. Tako je Državni zavod za zaštitu prirode od Hrvatskih voda 2015. godine zatražio da se za zahvat uređenja obaloutvrda na području Drnek – Suša ima provesti glavna ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, između ostaloga, zbog potencijalno štetnog učinka na gnijezdilište vodomara. Razlog? Elaborat zaštite okoliša naveo je da se kod Drnka gnijezde bregunice!

“Obala je na djelu korita gdje se planiraju obaloutvrde kosa, što ne odgovara vodomaru, koji za izgradnju gnijezda odabire okomite riječne obale. Okomite, odronjene obale nalaze se oko 100 m uzvodno od obaloutvrde Drnek. Na toj je lokaciji u obali korita u savskoj krivini utvrđeno stanište bregunica (Riparia riparia). Obzirom da vodomar povremeno koristi gnijezda bregunica, koja onda za svoje potrebe proširi, (Morgan, R., Glur, D., 1976), može se zaključiti da postoji mogućnost da se na djelu desnog korita rijeke Save na području koje se nalazi oko 100 m uzvodno od obaloutvrde Drnek gnijezdi i vodomar, iako tijekom terenskih obilazaka nije utvrđen. Vodomar često radi gnijezda na rubovima kolonija bregunica. Na predmetnom području može doći jedan par. Naime, pojedini par zahtjeva područje određene veličine na kojem onda lovi ribu. Vodomar se gnijezdi prvi puta u svibnju, a drugi puta u srpnju […] Važno je napomenuti da za vrijeme radova neće doći do uništavanja pogodnih staništa za gniježđenje vodomara. Nakon završetka radova daljnjeg utjecaja na ovu vrstu neće biti. Naime, obaloutvrda neće utjecati na brzinu toka, pa će i dalje dolaziti do odronjavanja strme obale u kojoj onda bregunice, vodomari i pčelarica mogu raditi gnijezda. Uz pridržavanje svih predviđenih mjera zaštite, značajni utjecaj planiranog zahvata na ovu vrstu se može isključiti”, odgovorio je autor studije.

Kako i zašto područje od Narta Savskog do Drnka nije dio područja značajnog za očuvanje ptica iako je dio područja značajnog za očuvanje vrsta i tipova staništa POVS Sava nizvodno od Hrušćice, koje se proteže sve do granice sa Srbijom, te kako i zašto bregunica nije na popisu ciljnih vrsta POP-a Turopolje unatoč tome što su ovdje utvrđena značajna gnijezdilišta, možemo samo spekulirati. Da je tome tako, moguće bi bilo planirati i financirati istraživanja staništa bregunice na ovom području, a pri svakom vodno-gospodarskom zahvatu, ako takva istraživanja ne postoje, trebalo bi ih provoditi.

Gnijezdi li se vodomar kod Drnka?

Ukratko, prema istraživanju iz 2013. godine, gnijezdo vodomara nalazi se u prosjeku na svakih 2,77 kilometara od Hrušćice do Nove Gradiške. Jedno je gnijezdo tada zabilježeno u blizini kolonije bregunica kod Drnka. Istraživanje iz 2023. godine pokazuje da se populacija u odnosu na prethodno istraživanje možda i udvostručila. U obuhvatu POP-a Sava kod Hrušćice tada su bila zabilježena samo tri, a prošle godine zabilježeno je potencijalnih šest gnijezda.

Vodomar (Alcedo atthis) također je vrsta usko vezana uz vode. Gnijezdi se u golim obalama i odronima zemlje koji od vode mogu biti udaljeni i do 250 metara. Vodomar uglavnom sam kopa svoje rupe, a povremeno se one nađu u blizini kolonija bregunica. Za razliku od bregunica, vodomaru je poželjno da na gnijezdećem teritoriju postoje stabla i grane koje se nadvijaju nad vodu, a koje koristi kao osmatračnicu za lov jer se hrani sitnom ribom. Vrlo često gnijezdo vodomara bude između korijenja takvih stabala. Ponekad koristi stare tunele bregunice, koje širi i na čijem kraju se nalazi komora s gnijezdom. Izrazito je teritorijalna ptica. Gnijezdeća populacija u Hrvatskoj 2015. godine procijenjena je na 700 do 1000 parova. Spolovi su slični. Leđa i rep su im jarkoplavi, donji dijelovi i mrlja na obrazu narančasti i smećkastocrveni, grlo i mrlja na strani vrata snježnobijele su boje. Mužjaka razlikujemo od ženke po crvenoj bazi kljuna, a mladunce po tamnoj boji nogu. Kako se vodomar glasa, možete potražiti OVDJE.

Cinično dokumentiramo uništavanje staništa i gnijezda

Što kada se na mjestu odrona gdje se ima izvršiti zahvat utvrđenja pronađe gnijezdo vodomara? Bilježimo ovaj slučaj u studiji glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu pri izgradnji obaloutvrde na lijevoj obali Save u Kratečkom. Kako na Području ekološke mreže Donja Posavina bregunica jeste ciljna vrsta, trebalo je prvo isključiti mogućnost njezinoga gniježđenja: “Vrsta koja tipično gnijezdi u strmim i odronjenim obalama je osim vodomara i bregunica (Riparia riparia). Budući da se bregunice gnijezde kolonijalno, uglavnom od po nekoliko desetaka parova na jednom odronu, područje postojećeg odrona zauzima premali dio obale za njeno gniježđenje. Lokacija pogodna za gniježđenje zabilježena je oko 900 metara uzvodno od zahvata gdje je istraživanjem 2013. godine (Mikuška i Grlica) zabilježena kolonija od 50 parova bregunica”, navodi se.

Zatim prvo relativizirati postojeće otkriveno gnijezdo na području zahvata: “Vodomari su teritorijalne vrste te su im teritoriji veličine nekoliko kilometara duž obale vodotoka. S obzirom na to da veličina teritorija vodomara ovisi o dostupnosti hrane, kvaliteti staništa i mogućnosti gniježđenja na dostupnom staništu te da na području teritorija može biti više pogodnih lokacija za gniježđenje, moguće je da se lokacija gniježđenja koja je zabilježena 400 m nizvodno od odrona na području zahvata i lokacija gniježđenja na području zahvata nalaze unutar istog teritorija. Postoji mogućnost da će vodomar ponovo koristiti područje odrona za gniježđenje, ali i da će koristiti druge odrone u blizini, primjerice onaj na kojem je zabilježeno gniježđenje vodomara 2013. godine. Terenskim obilaskom uočeno je da na širem području (na udaljenosti oko 2 km uzvodno i nizvodno) ima još strmih muljevitih obala pogodnih za gniježđenje. U slučaju da se veći dio obale odroni, povećat će se površina pogodnog staništa za gniježđenje, čime se potencijalno može stvoriti povoljno mjesto za gniježđenje bregunica”, navodi se.

Te zaključno ustvrditi da ima vodomar na drugim lokacija dosta mjesta: “Budući da je na području zahvata pronađeno gnijezdo vodomara, sa sigurnošću se može utvrditi da ta vrsta gnijezdi na teritoriju koji obuhvaća prostor zahvata. No, uzimajući u obzir postojanje pogodnih staništa za gniježđenje na udaljenosti do nekoliko kilometara uzvodno i nizvodno, gubitak od oko 6 m (duljina odrona) unutar tog teritorija neće biti značajan te će se vodomar i dalje uspješno gnijezditi na svom teritoriju. Ako će se izgradnja obaloutvrde odvijati u sezoni gniježđenja, kada su ptice najosjetljivije, negativan utjecaj može biti značajan. Zato se predlaže da se radovi izgradnje obaloutvrde počnu izvoditi izvan sezone gniježđenja. To može biti u zimskom periodu (od rujna do siječnja/veljače), ili u periodu krajem svibnja/početkom lipnja kada mlade jedinke iz prvog legla napuštaju gnijezdo, a prije vraćanja roditeljskih jedinki kako bi gnijezdile po drugi put. Vodomar će u prvom slučaju odabrati drugo pogodno staništa unutar svog teritorija za gniježđenje, a u drugom slučaju vodomar će podići prvo leglo, a za sljedeće leglo ili sljedeću sezonu odabrati drugo pogodno stanište za gniježđenje. S obzirom na to da se time izbjegava direktan gubitak jedinki, već će samo doći do zauzeća dijela pogodnog staništa unutar njihovog teritorija, smatra se da će se negativni utjecaj na vodomara svesti na prihvatljivu mjeru. Uklanjanje vegetacije uz vodu s koje vodomar lovi negativno će utjecati na tu vrstu, no s obzirom na veličinu zahvata, utjecaj neće biti značajan, a može se dodatno ublažiti obnovom vegetacije na području obaloutvrde.”

Kod Drnka zabilježena i kolonija pčelarica

Vraćamo se u Drnek. Važan je Drnek jer je 2013. godine tamo zabilježena i jedna od samo tri kolonije pčelarica na 205 kilometara Save od Hrušćice do Stare Gradiške. “Manje kolonije sa po šest gnijezdećih parova su zabilježene kod Ivanje Reke i Drneka, dok je jedina veća kolonija zabilježena u meandru Save između Hrastelnice i Siska. Nizvodno od Siska do Stare Gradiške nije zabilježena niti jedna kolonija pčelarica”, zabilježio je Mikuška.

U istraživanju 2023. godine mješovita kolonija pčelarica od najmanje 10 parova zabilježena je na već spomenutom skladištu materijala šljunčare kod jezera Trstenik 1.

Pčelarica (Merops apiaster) ptica je otvorenih krajolika, poljoprivrednog i mozaičnog terena. Iako nije vezana uz vodu, često se kolonijalno gnijezdi uz strme obale, kao i u iskopima šljunka i pijeska. Prepoznatljiva je i nezamjenjiva odrasla jedinka i po bojama i u letu.

Kao da zbog regulacijskih zahvata nikada niti jedan sprud sa Save nije nestao

Ostajemo u Drnku. Za potrebe studije obaloutvrda ihtiolozi su u terenskom istraživanju zabilježili dvadesetak vrsta ribe, među kojima i ukliju, vrstu sitne ribe koja je čest plijen vodomara. Zabilježena je uklija na području spruda koji je nastao kao posljedica djelovanja regulacijskih pera.

“U neposrednoj blizini (u ravnini) obaloutvrde 1 Drnek područje je taloženja sedimenta gdje se formirao sprud. Tijekom terenskog istraživanja u lipnju 2015. godine sprud se nalazio ispod razine vode, a na njegovom je području utvrđena uklija (Alburnus alburnus) koja je navedena kao cilj očuvanja područja ekološke mreže Natura 2000 Sava nizvodno od Hrušćice (HR2001311)”, pogrešno navode tumači ihtiološkog nalaza. Uklija je naime vrlo česta riba i tumač ju je zamijenio za ugroženu veliku plisku (Alburnus sarmaticus), koja se zaista nalazi na popisu ciljnih vrsta POVS-a Sava nizvodno od Hrušćice (HR2001311). Lako je provjerljivo da na tom popisu nema uklije.

Tumač nadalje objašnjava kako je sprud nastao kao posljedica djelovanja regulacijskih pera koja će zahvatom biti uklonjena: “Obaloutvrda kao građevina ne predstavlja prepreku za kretanje sedimenta duž rijeke. Ipak, obnovom obaloutvrde 1 Drnek ukloniti će se pera koja se nalaze na središnjem dijelu područja planiranog za obaloutvrdu 1 Drnek (uklopit će se u obaloutvrdu). Osim što se na ovom dijelu, korito širi zbog čega se gubi brzina strujanja vode i dolazi do taloženja sedimenta koji gradi sprud, pera dodatno usporavaju i usmjeravaju tok uz povećanje turbulentne komponente zbog čega se na ovoj lokaciji neposredno nizvodno od dva regulacijska pera taloži više sedimenta.”

Tumač zaključno pravda uništenje staništa tobože zaštićene vrste kao da nikada niti jedan sprud sa Save nije nestao zbog regulacijskih zahvata: “Uklapanjem postojećih pera u novu obaloutvrdu na ovoj će se lokaciji spruda vjerojatno taložiti nešto manje sedimenta, no bitno je shvatiti kako će sediment koji putuje rijekom biti istaložen na nekoj drugoj ili novoj lokaciji. Također, pera su umjetne građevine i da se ne nalaze na predmetnoj lokaciji, sprud vjerojatno ne bi niti postojao ili bi bio znatno manji. Zbog navedenog, značajan utjecaj zahvata na spomenuti sprud se može isključiti”, navodi se u studiji ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu za obaloutvrde u Općini Orle.

K crvenokljunoj čigri

Sprudovima i riječnim otocima, morfologijom sedimenta i povijesnom regulacijom Save bavit ćemo se u tekstu o crvenokljunoj čigri. Jer trebalo je rano jedno jutro u lipnju ili do sredine srpnja svakako prije Drnka u Savu spustiti čamac. Plan je bio do podneva uzvodno snimiti desnu obalu rijeke do Jakuševca. Potom, kad nam je poslijepodnevno sunce ponovo iza leđa, u potrazi za rupama u pješčanim odronima tražiti kolonije bregunica i na lijevoj obali naše najduže rijeke.

Ekspedicija je trebala trajati cijeli taj dan. Već je dogovoreno bilo da s nama idu ornitolozi iz JU Zeleni prsten, s kojima smo već uspješno surađivali. Ipak, nije se dogodilo. Unatoč razgovorima s brojnim vodarskim akterima s lokalnog područja, nikoga nismo uspjeli zainteresirati za projekt. Pokušat ćemo opet nagodinu.

Zato na ovom mjestu stoje čestitke i zahvala gđici. Petri Štrbenac na zabilježenoj koloniji bregunica između Mosta slobode i Mosta mladosti u Zagrebu, zatim gospođi Diani Micelli Funduk i gospodi Antunu Deliću, Vanji Suziću i Jurici Galoiću te Društvu za zaštitu i proučavanje ptica Srbije na ustupljenim fotografijama.

Objava FOTO Sava kod Hrušćice (1): Ptice pješčanih odrona – bregunica, vodomar, pčelarica pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.