Dva osnovna oblika djelovanja rijeke, eroziju i akumulaciju, proučavamo preko ptica i njihovih staništa na lokaciji Sava kod Hrušćice, u Natura2000 zaštićenom području u Općini Rugvica. Baveći se pticama pješčanih odrona, nije bilo potrebe objašnjavati hidromorfološke procese nastanka njihovih staništa. Na primjerima studija utjecaja na okoliš obaloutvrda iz Drnka i Kratečkog u bitnome smo raskazali ograničenja zaštite ptica u poplavnoj zoni. Ustanovili smo da je s ciljem zaštite ljudskih života i imovine dozvoljeno uništavati staništa dok god ciljne vrste izravno ne ubijamo, a devastaciju dokumentiramo.

Pokazali smo i kako se ptice pijesaka snalaze kopajući gnijezda gdje god se pojavi svježi odron. S pticama šljunčanih sprudova je drukčije. Za objasniti njihova staništa potrebno je obaviti šire istraživanje ljudskoga utjecaja na gornji tok Save. Primili smo se ovog posla. Kao podlogu za ovaj članak iz serije Ptice Zagrebačke županije citiramo brojne znanstvene radove i stručne studije. Neke važne studije, uglavnom one vezane za Projekt Sava, nisu nam bile dostupne.

Na prvom mjestu smisao je ovoga članka stvoriti preduvjete za objašnjenje iznimnosti i važnosti Save kod Hrušćice za ekosustav Save kod Zagreba. Fokusirat ćemo se stoga uvelike na element produkcije staništa – riječni nanos – a manje ćemo prostora posvetiti polemikama. Naglašavamo ipak da kontroverzi po ovim pitanjima nipošto ne nedostaje te da će ovaj tekst u budućnosti služiti kao polazišna točka za izvještavanje o procesima vezanima uz Savu. Kao prvi svoje vrste u domaćem medijskom prostoru, a nastavno na izvještavanje o vodnom valu ljeta 2023. g., ovaj kratki pregled povijesnih regulacija Save s njihovim posljedicama sasvim sigurno ne zadovoljava standardne istraživačke rigoroznosti kojima težimo. Stoga pozivamo stručnjake i aktere ovih procesa da isprave naše pogreške, prošire teme i prodube saznanja. Kako prijetnje Hrušćici ne dolaze samo uzvodno, možda je publicistički žanr u trenutnoj duhovnoj situaciji pogodniji za polemiku od znanstvenog diskurza.

Na području POP Sava kod Hrušćice sa šljunčarom Rakitje od 2017. do 2023. zabilježene su 84 vrste ptica. Kompletan popis s brojem opažanja, statusom gniježđenja i ugroženosti možete pronaći u dodatku ovom tekstu. Provući ćemo kroz ovaj povijesni pregled neke od vrsta koje se manje spominju u kontekstu Rugvice.

Od široke i plitke, Sava postaje uska i duboka rijeka

Prve radove na regulaciji Save provodi Građevna uprava za uređenje Save na području Zagreba temeljem zakona o vodnom pravu iz 1891. godine. Pokretači potrebe za regulacijom Save su industrijalizacija te dvije velike poplave u proljeće i jesen 1895. godine. Projektna dokumentacija ‘Osnove za regulaciju Save kod Zagreba’ napisana je 1899. godine. Elaborat je bio 1899. g. u javnoj raspravi, a 1900. g. donesena je odluka o početku radova, koji su trajali do 1918. godine (Slukan Altić).

Radovi su počeli već 1899. g. iskolčenjem obale do Jakuševca. Kao ishodišna točka izabran je željeznički most, sagrađen 1962.g. kao jedina stalna točka tog dijela toka. Iste godine postavljeni su odboji kod mostova u dužini od 125 m, izveden je prokop korita kod Hrelića. Godine 1900. izgrađena je obaloutvrda lijeve obalne linije dok je na desnoj izvršeno presijecanje rukavca meandra na području današnjeg Vrbika i Prisavlja, čime je korito dobilo obrise današnjeg stanja (Slukan Altić). Na kartama iz 1914. g. vidi se rezultat ovih regulacijskih radova (PDS). Dionica Save od 7 km nizvodno od željezničkog mosta skraćena je tada za oko 40%. Sava je od plitke i široke postala uža i duboka rijeka. Učinak je odmah bio vidljiv na vodokazima: kod niskih voda vodostaj je za istog protoka pao za 60 do 90 cm (Kuspilić/Gilja).

Veći dio radova na obaloutvrdi završen je do početka Prvog svjetskog rata. Gradnju nasipa prekinuo je i Drugi svjetski rat.

Novi sustav obrane od poplava: Preljev Jankomir i oteretni kanal Sava-Odra

Najveći regulatorni radovi provode se nakon poplava u Zagrebu 1964. i 1966. godine. Ujedinjeni narodi financirali su Studiju regulacije i uređenja rijeke Save u Jugoslaviji (1973., Zagreb, Polytechna Hydroprojekt – Carlo-Lotti & CO, Prag-Rim), u okviru koje je usvojeno rješenje obrane od poplava ovog područja. Rješenje je zasnovano na korištenju retencija uz Savu, prirodnih depresija Odransko, Lonjsko i Mokro polje. Izgradnjom nasipa ove retencije su dobile precizne konture (ZUK, Kratofil).

Ključni objekt zahvata je oteretni kanal Sava-Odra s lateralnim preljevom u desnom savskom nasipu kod Jankomira (Kratofil). Kako se visokim protokom Save smatra već 1500 m3/s, predviđeno je bilo da se kod Jankomira ona prelijeva pri protoku od 1900 m3/s. Zbog produbljenja korita Save za više od dva metra, preljev se danas aktivira pri protoku od oko 2350 m3/s (ZUK). Preljev je zamišljen da pri 10-godišnjem protoku od 2525 m3/s korito Save rastereti za 300 m3/s, od čega se realizira tek 95 m3/s. U poplavi 2010. g. izmjereni maksimalni protok na profilu Zagreb iznosio je oko 2850 m3/s. Pretpostavlja se da je maksimalni protok na Jankomiru bio oko 600 m3/s (izmjereno 480 m3/s), što znači da bi bez preljeva vodni val kroz Zagreb išao brzinom od oko 3500 m3/s, što odgovara 100-godišnjem protoku (Trninić/Bošnjak).

Nakon analize vodnog vala iz 2023. g. (otprilike 3500 m3/s), referentne brojke će se još pomaknuti. U odnosu na traženo projektno rasterećenje on danas dakle kapacitira manje količine, odnosno razlikom vode u realizaciji dodatno je opterećen nizvodni tok Save (Kratofil). Preljev se je dosad aktivirao ukupno osam puta: dva puta 1979., zatim 1980., 1990., 1998., 2010., 2012. i 2023. godine.

Oteretni kanal Sava-Odra prihvaća preljevne vode i transportira ih u nizvodni dio sliva. Izgradnja kanala započela je 1969. godine. Dionica Sava – Čička Poljana gradila se do 1976. g., dionica do željezničkog mosta sagrađena je 1972. g., a lateralni kanal 1972. i 1973. godine. Gradnja Jadranskoga mosta i prilaznih rampi započela je 1972. godine. U periodu 1970.-1989. g. opažen je porast prosječne minimalne temperature od 2,6°C u odnosu na period 1953.-1969. g. (Beraković).

Do 1980.-e izgrađeni su objekti koji se i danas koriste za obranu od poplava. Ustava Prevlaka (kapacitet 450 m3/s) rasterećenjem visokih voda štiti Sisak. Kanal Lonja-Strug preko Prevlake vodu nosi u Lonjsko polje. Ustavom Trebež I (kapacitet 500 m3/s) regulira se istjecanje reteniranih voda iz Lonjskog polja u Savu i upuštanje savskih voda u retenciju.

Od 1975. g. trend pada minimalnih i srednjih vodostaja, prekinut pronos nanosa

G. 1976. izmjeren je prekid trenda rasta mase pronosa vučenog nanosa na HP Podused-žičara. Do 1978. g. pronos je pao s milijun na oko 30.000 t/g.  Mjerenja su prekinuta 1986. godine. Prepoznat je u periodu 1975-1993.g. trend pada godišnjih minimalnih i srednjih vodostaja na profilima Podsused i Zagreb. Minimalni i srednji vodostaji pali su na profilu Zagreb oko 140 cm, a na profilu Bundek oko 80 cm. Geodetskim mjerenjima utvrđeno je produbljivanje korita za 2-3,5 m od profila Jesenice do profila Zagreb. Regulacijski zahvat uslijedio je 1983-1993.g. i to nakon što za vrijeme druge sušne 1981.g. TE-TO na Savici nije povukao vodu za hlađenje. Pad protoka ustanovljen je u periodu 1981.-2021. godine.

Usporni prag kod TE-TO Zagreb postavljen 1983. g. na kotu od 106,10 m.n.m.  Zbog oštećenja je 1986. g. nedaleko izgrađen novi. Za vrijeme sanacije (1989.) zbog oštećenja je podignut na 106,75 m.n.m.  te nakon niza novih oštećenja do 1993. g. na kotu od 107,0 m.n.m. Izgradnja praga usporila je proces erozije korita na profilu postaje Zagreb, podigla je vodostaj i usporila vodotok uzvodno (Beraković, Kalinić i sur.). Od 1994. do 2021. g. uočava se blagi porast minimalnih i srednjih godišnjih vodostaja Save kod Zagreba. Stabilizacija minimalnih vodostaja na Podsusedu zabilježena je 2001. g. (Bonacci i Roje-Bonacci).

Vodostaji Save izravno su vezani s razinama podzemnih voda u savskom vodospremniku. Krivulje trajanja dnevnih vodostaja pokazuju intenzitet promjena vodostaja i korita Save. Krivulja trajanja (1994.-1999. g.) pokazuje povišenje vodostaja.Visoki vodostaji, oni koje se pojavljuju u gornjih 10% vremena na krivulji trajanja, u usporedbi sa stanjem prije sniženja korita niži su za oko 1,5 m. Visoki vodostaji prije su trajali prosječno 36 dana, sada traju oko 15 dana. Osim sniženog trajanja visokih voda,  snižene su vode koje hrane vodonosnik, odnosno podzemne vode. Kako su visoki vodostaji dominantni u hranjenju podzemnih voda u zaobalju Save, siromašnije je hranjenje (Beraković).

Uzroci promjena nerazjašnjeni

Razlozi su uglavnom poznati, ali je teško odrediti značaj svakoga pojedinačno (Kratofil). Dva razloga koji se najčešće spominju su izgradnja uspornih pragova, hidroelektrana i NE Krško uzvodno u Sloveniji te intenzitet šljunčarenja na toku Save oko Zagreba (Gilja/Oskoruš/Kuspilić, Beraković). Analiza minimalnih godišnjih vodostaja na postajama Čatež i Podsused pokazala su da se ne radi o fenomenu lokalnog karaktera. Naglo opadanje minimalnih vodostaja u Čatežu je započelo 1967. g., odnosno osam godina ranije nego u Zagrebu (Bonacci/Roje-Bonacci).

Svi putovi vode u Rugvicu

Degradacija korita u gornjim tokovima rijeka je prirodna pojava. Stabilnost korita vodotoka ovisi o režimu pronosa nanosa (Kuspilić/Gilja). Drugim riječima, u dinamički stabilnim koritima svaki segment toka prima i propušta jednaku količinu vučenog nanosa. Poremećaj ove bilance rezultira erozijom korita, zaprečivanja profila, urušavanjem obale, stvaranjem uspora itd. (Gilja/Oskoruš/Kuspilić). Iako se u prirodi događaju stalno, razlozi ovakvih promjena na rijeci Savi uglavnom su rezultat čovjekove aktivnosti. Prihrana Save nanosom uzvodno je dugoročno usporena zbog utjecaja pragova i hidroelektrana, a proces produbljivanja korita je značajno ubrzalo prekomjerno šljunčarenje. Sava očišćena od nanosa bitno mijenja vodni režim. Umjesto da se troši na vuču, energija rijeke pojačano erodira korito (Beraković).

Posljedice novih uvjeta nakon spomenutih regulacija sagledavaju se svakom novom poplavom. Prosječne vrijednosti niskih i srednjih vodostaja na VP Zagreb pale su za oko 140 cm, a kod bivše VP Bundek za oko 80 cm. Produbljenje korita nije imalo utjecaj na visoke vodostaje (Gilja/Oskoruš/Kuspilić), no utvrđeno je da su za isti maksimalni godišnji vodostaj na profilu Podsused u posljednje vrijeme maksimalni godišnji vodostaji na profilu Zagreb u prosjeku viši za 70 centimetara. Razlog je ovome produbljenje korita tj. već spomenuti smanjeni kapacitet jankomirskog preljeva (Bonacci/Oskoruš).

Snimke uzdužnih profila korita iz 1967. g., 1987. g. i 1995. g., pokazuju da je prag TE-TO od 1993. g. regulirao niske i srednje vodostaje te usporio eroziju korita (Beraković). Zbog djelovanja praga, na nizvodnoj dionici 2009. g. urušio željeznički most Sava Jakuševec.

Na osnovi prikazanih poprečnih presjeka VP Rugvica, gdje su u zadnjih 15 godina zabilježeni ekstremi i visokih i niskih voda, u području malih i srednjih voda do 2008. g. također dolazi do produbljivanja korita. U razdoblju 2008.-2009. g. došlo do zasipavanja korita nanosom za oko 1 m, no snimka iz 2014. g. ukazuje na daljnju eroziju korita. Tendenciju produbljenja pokazuju i nizvodni profili kod Jasenovca i Stare Gradiške.

Uzdužni pad Save dijeli se na tri karakteristične poddionice. Od Jesenica do Podsuseda pad je 0,867 m/km, od Podsuseda do Rugvice 0,660 m/km, od Rugvice do Siska 0,051 m/km (ZUK). Između Podsuseda i Rugvice Sava naglo mijenja brzinu toka. Srednje profilske brzine u Podsusedu iznose 2,9 m/s, a u Rugvici 0,73 m/s. Kod Rugvice karakter Save više nije dijelom planinski kao u Podsusedu, nego prelazi u ravničarski tip (PDS). Kod Rugvice šljunčano dno korita karakteristično za gornje tokove rijeka naglo prelazi u karakteristično za srednje tokove pješčano dno (ORS).

Od granice sa Slovenijom suspendirani se nanos uglavnom pronosi nizvodno kao tranzitni nanos te kod Rugvice počinje proces taloženja. PDS lokaciju zove taložnica Hrušćica.

Kako materijal dolazi do Podsuseda

Čvrste tvari pronosene otvorenim tokovima dijelimo na vučeni nanos i suspendirani nanos. Ne ubraja se ovdje plutajuća tvar. Prirodni vodotoci najviše pronose suspendirani nanos te otprilike deset puta manje vučeni nanos. Vučeni nanos nastaje uslijed erozije dna riječnog korita i uslijed površinskih erozija izazvanih bujicama. Kotrljajući se ili u skokovima kreće se dnom korita. Glina i prah se uvijek mogu smatrati suspendiranim nanosom, šljunak je uvijek vučen. Zrno iste veličine nekad se ponaša kao suspendirani, a nekad kao vučeni nanos. Suspendirani nanos kreće se brzinom vode (PDS).

Procijenjeno je sedamdesetih da u savskom bazenu godišnje nastane oko 21 milijun m3 nanosa, a da se pronese oko 7,5 milijuna m3. Od ove količine tek oko 2,6 milijuna m3 nastane u Sloveniji, od čega se oko 750.000 m3 pronese. Malen dio ovog iznosa nastaje na izvoru Save, veći u pritokama, najveći u međubazenima manjih pritoka Ljubljanice, Savinje i Krke. Od rijeka koje protječu Hrvatskom do Zagreba neznatno pronosu pridonose Krapina i Sutla (BALSES).

Gruba je procjena da je odnos suspendiranoga i vučenog nanosa 10:1. Prisutnost, volumen i veličina frakcija sedimenta ovise o hidrauličkim karakteristikama vodotoka. Kako veći protok pronosi više nanosa, mjerenja su za vrijeme visokih voda intenzivnija. Iz postojećih mjerenja nije moguće izvući pouzdanu bilancu suspendiranog sedimenta (BALSES).

Izgradnja brane za HP Medvode odrezala je 1952. g. pronos nanosa gornjega toka (procjena oko 60.000 m3). Korito se je usjeklo 2m, lokalno 4m. Eroziju korita pospješilo je šljunčarenje kod Tacena. Daljnje produbljenje korita izazvala je izgradnja brane s betonskim pragom za potrebe rada NE Krško (1975.-1982. g.) te još osam hidroelektrana. Količina vučenog nanosa koji dolazi do Hotiča je oko 20.000m3/g (BALSES).

Da bi se osigurala minimalna količina rashladne tekućine, vrše se mjerenja sedimenta u akumulaciji te se višak otpušta u vodotok. Ove procedure i rezultati mjerenja su interni dokumenti NE Krško. Lokalni monitoring Save za period 1971.-2001. g. pokazuje produbljenje korita za 1-2 metra. Snimke uzdužnih profila oko brane Krško u periodu 1989.-2009. g. pokazuju podizanje razine korita na razinu s početka mjerenja (BALSES).

Mjerenja i procjene indiciraju ukupni godišnji pronos (uključujući suspendirani nanos) do 800.000 m3/god. Slovenska studija za HE Mokrice daje brojku od 60.000 m3 za šljunčani dio godišnjem pronosa vučenog nanosa. Model procjenjuje maksimalni kapacitet na 185.000 m3/god, uključujući sitne čestice (SBK). Postoji opći manjak podataka u vezi s procesima zaustavljanja nanosa u akumulacijama na uzvodnom dijelu sliva rijeke Save (PDS).

Koliko materijala dolazi do Rugvice

Analizom godišnjeg pronosa vučenog nanosa na h. s. Podsused žičara tijekom mjerenog razdoblja vidljivo je značajno smanjenje pronosa nakon 1975. godine, tj. početkom izgradnje uspornog praga na Savi za potrebe NE Krško te je taj proces nastavljen do današnjih dana (PDS).

Brojne su poteškoće pri mjerenju pronosa vučenog nanosa. Prvo, šljunak se najviše pronosi pri bujičnim vodama, a pouzdana se mjerenja ne mogu provoditi pri brzinama većim od 2m/s. Drugo, mjerenja su skupa i potencijalno opasna po život (PDS). Treće, nesigurnost kod usporedbe proizlazi iz nekompatibilnosti brojki izraženih u t i m3 jer specifična težina i podloga šljunka i pijeska može varirati između koeficijenata 1,5 i 2,0 (SBK). Mjerenja se nakon 1986. g. više ne provode.

Mjerenja suspendiranog nanosa sastavni su dio redovitog hidrološkog praćenja. Svakodnevno se mjere koncentracije suspendiranog nanosa iz jedne točke (Podsused, Rugvica, Jasenovac i Brod), periodički se vrše profilska mjerenja koncentracije i sekundarnog pronosa (Podsused, Rugvica, Jasenovac). Periodički se analizira granulometrijski sastav suspendiranog nanosa. Od 2012. g. mjerenja se vrše i ultrazvučnim mjeračem brzine s dodatnim softverom. PDS ih opisuje.

Analize koje je za period 1979.-2016. g. izvršio PDS sugeriraju da srednja godišnja količina pronosa suspendiranog nanosa u profilu Podsused iznosi 0,87 milijuna tona. U istom razdoblju u Rugvici je zabilježena srednja količina od 0,347 milijuna tona. Količina ukupnog godišnjeg pronosa suspendiranog nanosa u profilu Jasenovac u razdoblju 1998.-2008. g. iznose 0,201 milijuna tona, a u razdoblju 2009.-2016. g. 0,352 milijuna tona. U prethodnom razdoblju mjerenja su se vršila na ušću Une (PDS, Lubura Matković/Vidaković Šutić).

Razlozi velike razlike u količini suspendiranog nanosa u Rugvici u odnosu na Podsused leže dijelom u lokaciji uzorkovanja, a dijelom u potencijalima za taloženje. Dok se uzorci u Podsusedu uzimaju iz sredine rijeke, gdje je brzina vode (pa tako i koncentracija nanosa) veća od osrednjene profilne brzine rijeke, kod Rugvice se uzorkuje na rubnome dijelu korita desne obale, gdje je brzina toka u usporedbi sa srednjom brzinom toka vode u cijelom poprečnom profilu znatno manja. Ktome, u Rugvici i nizvodno od nje fini se nanos taloži na obalama, posebice na desnoj, gdje je brzina rijeke izuzetno mala (PDS, Lubura Matković/Vidaković Šutić).

Vrijednosti profilskih koncentracija suspendiranog nanosa za iste protoke na profilu Podsused od 1992. g. smanjile su se za 5 do 10 puta u odnosu na period do 1991. godine. Usporediv pad zabilježen je i na profilu Rugvica. Razlog toj promjeni vjerojatno leži u izgradnji brana i akumulacija na uzvodnom dijelu toka u Sloveniji (PDS).

Varljivi pad Save

U razdoblju od 1985. do 2011. godine legalno je na Savi iskopano 5,25 milijuna m3 šljunka. Kopalo se sa sprudova unutar reguliranih korita (Jankomir tri lokacije, Opatovina, Petruševec, Šćitarjevo). Kod Drenja i bagerom iz inundacija i poteznom košarom (PDS). S područja Drenja u periodu 1976.-1980. g. je izvučeno 3,32 milijuna m3 šljunka (Beraković).

Beraković objašnjava da je šljunčarenje primarni razlog naglog smanjenja pronosa nanosa.  Za usporedbu, ona navodi kako bi količina šljunka of 3,32 milijuna m3 smještena u korito Save na području od starog savskog mosta do predviđene lokacije HE Drenje, povisila njezino korito za približno 2 m. Ako bi se ta količina smjestila u korito od Podsuseda do Drenja, to bi iznosilo oko 1,2 m.

Godišnji pronos vučenog nanosa na VP Podsused ž. bilježen je u periodima 1968.-1969. te 1976.-1986. godine. U periodu 1975.-1978. g. količina vučenog nanosa padala je s oko milijun tona godišnje na oko 30 000 t/g. Od 1986. g. ne vrše se više mjerenja.

K crvenokljunoj čigri

Godine 2002. potpisale su Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Srbija Okvirni sporazum o slivu rijeke Save čiji su ciljevi uspostava međunarodnog režima plovidbe Savom, uspostava održivog upravljanja vodama te poduzimanje mjera za sprječavanje opasnosti. Na temelju sporazuma donesen je 2015. g. protokol o upravljanju nanosom, u okviru kojega je predviđenja izrada zajedničkog plana upravljanja nanosom.

Savska komisija još uvijek nije uspostavila ni stalnu ni ad hoc stručnu skupinu za pitanja upravljanja nanosom, no zato je Zagrebačka županija 2021. g. u prostorni plan unijela građevine unutarnje plovidbe: riječna luka Rugvica, riječno pristanište Pokupsko i plovni put II. kategorije (motorna vozila nosivosti 400-650 t) – Sava nizvodno od Rugvice i Kupa nizvodno od Karlovca.

Pokušali smo ovdje u širokim crtama iznijeti kako je čovjek kroz 125 godina utjecao na režim rijeke Save od njezinog izvora u Sloveniji do Rugvice. Slijedi osvrt o procesima formiranja šljunčanih staništa, populaciji ptica ovih staništa te načinima na koje nizvodno od Hrušćice onemogućujemo gniježđenje crvenokljune čigre, male prutke i kulika sljepčića. Nakon toga, krećemo do rijeke Kupe.

LITERATURA
Beraković – Radovi na rijeci Savi i njihov utjecaj na vodni režim šireg područja grada Zagreba (Hrvatska vodoprivreda, 2009.) (LINK) Bonacci/Oskoruš – Hidrološka analiza sigurnosti Zagreba od poplave vodama rijeke Save u novim uvjetima (Hrvatske vode, 2011.) (LINK) Bonacci/Roje-Bonacci – Hidrološka analiza nizova vodostaja i protoka Save na vodomjernoj postaji Zagreb (Hrvatske vode, 2023.) (LINK) Gilja/Oskoruš/Kuspilić – Erosion of the Sava riverbed in Croatia and its foreseeable consequences (Proceedings… ur. M. Morell, 2010.) (LINK) BALSES = Estimation of Sediment Balance for the Sava River (UNESCO, 2013.) (LINK) Kalinić et al. – Utjecaj praga kod TE-TO Zagreb na vodostaje rijeke Save i podzemne vode zaobalja (TVZ, 2019.) (LINK) Kratofil – Promjene vodnog režima Save uzrokovane ljudskom djelatnošću (Hrvatsko hidrološko društvo, 2010.) (LINK) Kuspilić/Gilja – Potencijalan učinak morfoloških promjena rijeke Save na zagrebački vodonosnik (Društvo građevinskih inženjera, 2016.) (LINK) Lubura Matković/Vidaković Šutić – Bilanca riječnog nanosa na Savi i Dravi kao dio projekta Danube Sediment (HHD, 2020.) (LINK) ORS = Obnova rijeke Save od Brežica do Rugvice (Revital, 2021.) (LINK) PDS = Projekt Danube Sediment – Okvirna procjena sedimenta rijeke Dunav i većih pritoka (Hrvatske vode, Institut za elektroprivredu, veljača 2019.) (LINK) SBK = Sava bijela knjiga (FLUVIUS, 2017.) (LINK) Slukan Altić – Povijest regulacije rijeke Save kod Zagreba i njezine posljedice na izgradnju grada (Hrvatske vode, 2010) (LINK) Trninić/Bošnjak – Prilog analizi poplavnih i velikih voda sliva rijeke Save do Zagreba u rujnu 2010. godine (Hrvatske vode, 2023) (LINK) ZUK = Analiza zaštite, uređenja i korištenja rijeke Save i zaobalja od granice s Republikom Slovenijom do Siska (Građevinski fakultet Zagreb, 2020.) (LINK)

DODATAK

Objava Sava kod Hrušćice (2): Kratka povijest regulacije Save kod Zagreba pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.