Priču o Pokupskom bazenu započinjemo tematskim intervjuom s majstorom hrvatske ornitofotografije. Davor Krnjeta, dugogodišnji posjetitelj ribnjaka u Pisarovini i autor priručnika Ptice Hrvatske, dijeli s nama svoja iskustva i stavove o važnosti očuvanja močvarnih staništa te o izazovima gospodarenja ribnjacima.

Kontakt smo s Krnjetom uspostavili još za vrijeme obilaska ribnjaka u Pisarovini. Povezalo nas je osoblje koncesionara ribnjaka, Poljoprivrednog poduzeća Orahovica. Putem telefona taj nam je dan razjasnio da je ispred nas kolonija bjelobradih čigri te upozorio da obratimo pozornost na značajnu populaciju čaplji i trstenjaka na lokalitetu.

Ovaj intervju u formi tematskih zapisa, proizašao iz višesatnog razgovora u Zagrebu, uvodi nas u povijest ribnjaka u Pisarovini, raspravlja o izazovima očuvanja močvarnih staništa te istražuje ključnu temu: kako balansirati gospodarske interese i zaštitu prirode.

Iako smo se u Pisarovini pojavili nenajavljeno, primljeni smo gostoljubivo, i na tome zahvaljujemo PP Orahovici. Da ne duljimo, jer hvale na njihov račun u ovome kontekstu neće nedostajati, prepuštamo vas g. Davoru Krnjeti. Čitate Ptice Zagrebačke županije.

O ribnjacima Pisarovina

Kada sam se počeo baviti fotografiranjem ptica, bilo je to oko 1995. godine, nisu bili kao danas dostupni podaci gdje se mogu vidjeti koje vrste. Morali smo sami istraživati tj. ići od lokaliteta do lokaliteta. Tako sam oko 2000. godine nabasao na Pisarovinu. To je ribnjak koji je više puta mijenjao svoju ulogu. U više navrata je bio zapušten, preuzele bi ga vrbe i trske, onda bi se pojavili zainteresirani privredni faktori koji bi to raskrčili pa bi nakon nekog vremena propali. U zadnje vrijeme je Pisarovina u sastavu PP Orahovica. Područje je sada detaljno raščišćeno od vegetacije i održavano te se danas radi o produktivnom ribnjaku i to je vrlo dobra stvar.

Ukoliko se ribnjak zapusti, tada i broj vrsta i broj jedinki ptica se bitno smanjuje. Samo određenim vrstama odgovara previše vrba, pregust tršćak, tek mala količina vodene površine. Onaj ribnjak gdje imamo proizvodnju će biti dobar da različite ptičje vrste tamo prosperiraju. Ribnjaci u kontinentalnoj Hrvatskoj su zamjena za sve rjeđa močvarna staništa i oni su nam izuzetno važni da bi vrste koje žive i koriste se takvim područjima mogle opstati, seliti se preko tih područja i tu bivati. Zadnjih dvadesetak godina posjećujem Pisarovinu 25-30 puta godišnje i znam svaki kutak gdje se što može naći.

Zato što sam prvenstveno fotograf, namjera mojeg izlaska na teren često je da fotografiram određenu vrstu. Iako uvijek zapišem koje sam vrste vidio, često sam koncentriran na jedno područje unutar lokacije. Moji prvi zapisi o broju vrsta datiraju iz 2003. godine, kada sam radio monitoring ribnjaka Crna Mlaka, Draganić, Pisarovina i Lipovljani. Tada je svaki ribnjak imao svoje specifične vrste. Pisarovina je oduvijek imala veliki broj velikih bijelih čaplji na zimovanju, te sivu gusku i više vrsta pataka na preletu. U malom broju na Pisarovini se gnijezdi nekoliko vrsta pataka.

O koloniji čaplji

Na svim ribnjacima u Hrvatskoj osim u Crnoj Mlaki odvija se lov te on također određuje ritam prisutnosti vrsta. U Pisarovini je lov u granicama prihvatljivosti, što je jedan od glavnih razloga što se povećao broj vrsta koje tamo možemo vidjeti, pogotovo na gniježđenju. Prije nekoliko godina pojavila se je mješovita kolonija čaplji. U ovoj koloniji se gnijezde siva čaplja, čaplja danguba, mala bijela čaplja, žuta čaplja i poneki gak.

Siva čaplja je pionir i po mom iskustvu daleko najinteligentnija čaplja. Znam se sakriti u tršćak, prekrijem se s tri maskirna krila i mrežama. Ona dođe i sleti. Od trenutka kada je sletjela ona gleda samo u mome smjeru. I vi možete biti mirni sat vremena ili dva, nakon nekog vremena vas počne čohati. Vi se pomaknete, ona ispusti krik kao da kaže – aha, znala sam! – i ode. Druge vrste prolaze nesvjesno oko mene, hrane se i odmaraju, a samo siva čaplja uvijek zna gdje sam. Valjda je pročitala promjenu u okolišu, ne možeš ti nju prevariti.

Znači ako je siva čaplja zaključila da je gnijezdište sigurno, a ona može gnijezditi i visoko na drveću i na niskim vrbama tik iznad vode, onda im se priključuju i druge vrste. Siva čaplja kontrolira situaciju, ona nadgleda, ona je odabrala sigurno područje i tako se dogodilo na Pisarovini. Kako bilo, čaplje su tamo, ide im solidno i nadam se da bi na područje mogla doći i žličarka. Ako ova kolonija opstane, onda se sigurno priključuje i još koja vrsta čaplji.

Na ribnjaku je PP Orahovica pronašla vrlo uspješan model što se tiče čišćenja terena. Oko svih ploha je ostavljen održavani pojas trske, a oko akumulacije uopće ne diraju. Baš se ovdje nalazi naša kolonija. Tamo gdje se više čisti su gnjurci i labudovi, guske kada dođu preko zime, a tamo gdje se manje čisti žive trstenjaci.

O koloniji bjelobrade čigre

Prije pet godina je počelo redovito gniježđenje bjelobrade čigre na ribnjaku Pisarovina. Prije toga je kolonija samo jednom tamo zabilježena. Pokupski bazen je najzapadnije gnijezdilište bjelobradih čigri u Hrvatskoj.

Mogao bi se naslutiti razlog za bjelobradu čigru. Dugo je nije bilo, zatim je gniježđenje zabilježio kolega Leskovar, pa je opet nije bilo. Na pojedinim plohama u ljetnom razdoblju, kada su visoke temperature i kada je u vodi manjak kisika, radnici prozračuju vodu i uklanjaju vegetaciju uz rub ribnjaka. No da bi čigra napravila gnijezdo, mora postojati površinska vodena vegetacija, lopoči, lokvanji i druge površinske vrste, koja služi kao baza za gnijezdeći materijal. Nije ovog materijala mnogo, to nisu grančice, nego vodena vegetacija koju pronađe. Bit je njezinog gnijezda da jaje ne bude u vodi. Ukoliko se površinska vegetacija ne dira, a na Pisarovini je ne uklanjaju, uspješnost gniježđenja je velika jer nema prirodnih predatora. Ova gnijezda, u kojima su najčešće tri jaja, a koja su često posred jezera, nije lako opaziti i treba pomno pratiti kretanje čigre.

Kada ovim čigrama uđete u koloniju, znaju biti vrlo nasrtljive. Pikiraju kao da će vas udariti u glavu ili se na vas isprazniti. Karakterne su, kao i ljudi. Neke će vas pratiti za vrijeme cijeloga obilaska, neke će reda radi napraviti prelet i onda svojim poslom. A kada se približite gnijezdu, potrkušci će se razbježati trčeći i plivajući.

Pretpostavljam da su bjelobrade čigre koje su se gnijezdile na Crnoj Mlaki tamo naišle na neku neugodnost i preselile na Pisarovinu. Također da bi se bjelobrada čigra uspješno naselila treba imati stabilan izvor hrane, što je u njihovom slučaju žaba i sitna riba, i one se upravo i gnijezde na plohi s mlađi.

U Europi se gnijezde tri vrste močvarnih čigri: crna, bjelokrila i bjelobrada čigra. Bjelokrila čigra se u Hrvatskoj ne gnijezdi, crne čigre ima nešto u istočnoj Slavoniji, a bjelobradoj čigri se populacija povećava. Broj je dosta veći nego što je bio prije petnaestak godina. Kao i sve močvarne vrste tako su i ove ptice ugrožene sve većim promjenama u močvarnim staništima, klimatskim promjenama i odnosom ljudi prema njima.

O trstenjacima

Ovdje se uspješno gnijezde i pjevice veliki trstenjak (Acrocephalus arundinaceus), trstenjak cvrkutić (Acrocephalus scirpaceus), trstenjak rogožar (Acrocephalus schoenobaenus). Osim velikog trstenjaka, brojnost ovih ptica zadnjih godina unatoč pogodnom staništu nije uočljivo povećana. Zanimljivost staništa je da preko zime ovdje dođe crnoprugasti trstenjak (Acrocephalus melanopogon). On se na Pisarovini zadrži dok se voda ne zaledi, a onda seli dalje u primorje.

O koloniji kormorana, o odnosu prirode i privrede

Što mogu reći za Pisarovinu je da tamo odnos ornitologije i gospodarstva ide jako dobro i nadam se da će tako i ostati. Na Pisarovini se krajnje korektno PP Orahovica odnosi prema pticama iako im ptice rade određenu štetu. Nadam se da im država daje i određeno obeštećenje.

Stalan rat vode ribnjaci i kormorani. Na Pisarovini se nalazi jedna kolonija kormorana na suhim stablima usred plohe koja prema pravilima baš za to i služi. Kormorani ne reagiraju na plinske topove, nego samo na prisustvo ljudi. Već desetak godina je ova kolonija aktivna. Drveće gdje se nalazi kolonija kormorana nakon par godina je zbog kiseline suho, pa se oni stalno unutar svoje kolonije miču te je dosta teško vizualno procijeniti aktivnost gnijezda. Kormorani su ktome vrlo aktivne ptice i u stalnom muvingu. Bore se međusobno, svađaju, odlaze i vraćaju se i treba imati poseban ključ kako pouzdano odrediti brojnost kolonije.

U Hrvatskoj se promijenio odnos prema pticama nabolje. Puno se mladih ljudi uključilo u neki oblik promatranja, proučavanja i fotografiranja te oni što bi radili zlo više nemaju onu slobodu koju su nekada imali. Svašta sam prije viđao po terenima, i znao biti vrlo glasan, no takvih situacija je srećom sve manje i manje.

Moraju lovci biti prisutni, posebice zbog divljih svinja. Malo više discipline ne bi bilo loše jer Talijani pucaju na sve što leti. Kako sada nema više granice, nitko ih efektivno ne kontrolira. No opet ponavljam, situacija je značajno bolja nego što je prije bila. Govoreći o Pisarovini, situacija je vrlo dobra jer ne bi se ptice ondje vraćale da ih se masovno odstrjeljuje. Pojedinci ne mogu napraviti veliku štetu.

O brojnosti populacija

Možemo zaboraviti na one podatke i ptičje navike koje imamo otprije desetak godina. Mijenja se zastupljenost vrsta, mijenja se broj ptica koje se pojavljuju. U kojem smjeru će to ići, na ribnjaku Pisarovina i općenito, ne može predvidjeti nitko. Neke vrste drastično povećavaju svoju brojnost, naprimjer interesantne vrste kao što je štekavac. Znalo se dogoditi da godinama ne opazim nijednog štekavca. Danas ako ste u odgovarajućem staništu, sasvim sigurno ćete opaziti više jedinki štekavca uz Savu, Kupu i na ribnjacima kontinentalne Hrvatske.

Isto se odnosi i na crnu žunu. Godinama mi je trebalo da vidim crnu žunu, a danas je ona sastavni dio većih gradskih parkova. Gdje god ima starih stabala, danas ima i crnih žuna. Pozitivan primjer je i velika ušara. Naša najveća sova uspješno se vraća u sve kamenolome kontinentalne Hrvatske. Velika ušara treba nedostupnu policu za gniježđenje i one su vrlo dobro iskoristile Medvednicu, Samoborsko gorje, Slavoniju. Do prije 5-6 godina to nije bio slučaj.

Ovo su vrste kojima ide dobro uz nas. S druge strane, nekih vrsta kao što je pozviždač, koji se prije kod nas pojavljivao u velikom broju kao zimujuća populacija, sve je manje. Ograničena je brojnost i orla kliktaša. On je prisutan, ali ne u broju koji bi bio očekivan. Pretpostavljam da se radi o tri para, no oni su i teško uočljivi jer izdaleka nalikuju na škanjca. Znači mi ne znamo kako će se u budućnosti naš utjecaj odraziti na ptičje vrste, mi to možemo tek naknadno opažati.

Brojnost crne rode na području Pokupskog bazena je 1-5 jedinki. Bilo mi je poznato njezino gnijezdo u šumi između Pisarovine i Crne Mlake, ali je jedne zime oluja srušila gnijezdo, a crna roda ne voli graditi gnijezdo ispočetka. Ona se ili vraća na svoje staro ili nadograđuje napušteno gnijezdo druge ptice. Gnijezda velikih ptica zahtijevaju puno truda i one vole imati postojeću bazu. Crna roda usto se gnijezdi samo u šumi koja ima podrast, odnosno grmlje.

Gnijezdo štekavca naprimjer morate tražiti samo u rjeđim šumama hrasta, a pronaći ga možete samo zimi kada su grane starih stabala gole. Zato što ova gnijezda imaju masu i preko 200 kg, štekavac se može gnijezditi samo na jako starim stablima. Naspram tome, gnijezdo crne rode tražite u predjelima gdje je šuma gušća. Ne znam zašto je tome tako, ali je tako.

Od meni najinteresantnijih vrsta koje sam vidio na Pisarovini, jedne zime sam ovdje vidio malo jato polarnih juričica. Bilo ih je pet-šest. Jele su čičke. Sve je više i ćubastih gnjuraca. Recimo samo ove godine sam pobrojao 20-30 očitih gnijezda, a to znači da ih ima mnogo više. Često je prisutno i jato vivaka, no oni se gnijezde na travnjacima.

O vlastitom radu

Nakon što sam u svojem radu u školi prošao kroz četiri-pet različitih vrsta povijesti, kako tko je dolazio na vlast, okrenuo sam se prirodi. Prije 2000. godine vi niste imali knjigu koja bi na relevantan način publici predstavila ptice. U suradnji s Meridijanima iz Samobora izdao sam prvi ornitološki priručnik u Hrvatskoj. Tada sam već deset godina fotografirao ptice. S Jelenom Kralj sam izdao Atlas gnjezdarica Zagreba. Utvaram si da sam nešto postigao samo zato jer mi ljudi kažu da su moje knjige u njima pobudile interes za ptice.

Ovaj sadržaj nastao je u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Objava FOTO Što je Davor Krnjeta zabilježio na ribnjacima u Pisarovini pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.