U suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica i danas donosimo preporuku čitateljice. Ovoga puta riječ je o knjizi “Mi djeca s kolodvora Zoo” autorice Christiane F. Recenziju je pripremila Josipa Dević.

Mi djeca s kolodvora Zoo

Christiane F.  bivša ovisnica & Kai Hermann novinar i urednik

Ljudi svih nacija i vjera i dobi od mladih do starih govore si jednu veliku laž kada su poroci u pitanju, a to je da mogu njima vladati. Bilo da je riječ o cigaretama, alkoholu, kocki ili najgoroj od svega, a to je ovisnost o drogama. Novije doba donijelo je novu ovisnost o internetu no to je sada slučaj za neke druge članke, analize i što hitnije djelovanje nas kao pojedinaca, društva i države. U ovoj jednoj jako tužnoj priči radnja se događa u Berlinu, i kao i sve teške i tužne priče kreće iz ranog djetinjstva našeg glavnog lika Christiane F.

Christiane je u malom selu živjela s ocem, majkom i sestrom uživajući u svim bezbrižnostima jednog mirnijeg života, igranja na otvorenom, brige o životinjama i ostalih gluposti kojih se samo djeca neopterećena otrovima vanjskog svijeta mogu sjetiti.

Veliki snovi njenog oca, iskompleksiranog zlostavljača vode ih u Berlin gdje on sanja o velikoj firmi i karijeri no nema niti znanje niti ambicije da to ostvari, pokorene majke koja šuti u strahu od batina te Christiane F. koja sva pogubljena u tom novom, okrutnijem poretku, u toj dobi mora još paziti na svoju sestru.

Život berlinske djece je ograničen, brz i neumoljiv i ona se u njemu teško snalazi. Otac je kompleksaš u tom novom svijetu velikih očekivanja, a nikakvih rezultata i svaku njegovu frustraciju Christiane F. skupo plaća. Majka koja bi trebala biti hrabra i za sebe i za dijete, linijom manjeg otpora šuti i na koncu Christiane plaća ogromnu cijenu svojim izgubljenim djetinjstvom i putem prema drogi.

„Bilo je večeri kojih se još uvijek sjećam do najmanje pojedinosti. Jednom sam morala nacrtati kuće u matematičku bilježnicu. Trebale su biti šest kvadratića široke i četiri kvadratića visoke. Jednu sam kuću već završila i točno sam znala kako dalje, a onda je otac odjednom sjeo kraj mene. Pitao me od koje do koje točke trebam nacrtati sljedeću kuću. Od silnog straha nisam više brojala kvadratić, nego sam počela nagađati. Svaki put kada bih pokazala krivi kvadratić prilijepio bi mi šamar. Kad više nisam bila u stanju dati nijedan odgovor nego samo tuliti, otišao je do fikusa. Već sam znala što slijedi. Iz posude je izvukao bambusov štap koji podupire fikus. Tukao me bambusovim štapom po stražnjici sve dok mi se koža nije počela doslovno guliti. Moj je strah počinjao već za ručkom. Kad bih se umrljala, zviznuo bi me. Kad bih nešto prevrnula, dobila bih po turu. Jedva sam se još usuđivala dodirnuti čašu s mlijekom. Od silnog bi mi se straha pri svakom objedu dogodila kakva nezgoda.“

Uz ovaj odlomak odgovara mi najpoznatiji Tolstojev citat: „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“.

No da nastavim dalje, Christianina majka skupi hrabrost i s vremenom ostavi svog muža Richarda i preseli se. U tom novom domu i svom novom životu, ta nestabilna majka ponovno daje prednost muškarcu Klausu pred svojim kćerima. Christiane nije sretna već nekih šest godina od preseljenja u Berlin i utjehu počne pronalaziti u pušenju hašiša s „cool“ ekipom. Berlinska noćna scena vrvi drogom kao švedski stol na svadbi, a obitelj Christiane nalazi u otpadnicima sličnim sebi iz disfunkcionalnih obitelji jer pravi dom ionako nema. Sestra se vraća ocu, a majka odluči  zažmiriti na prve znakove Christianinih laganja, jer zašto ne?! Tako malo po malo krene lavina koja je odvodi do konzumiranja prave droge intravenozno i u konačnici do prostituiranja da bi zaradila za drogu. Knjiga „Mi djeca s kolodvora Zoo“ je teška i tužna knjiga o dobroj djevojčici koja je imala toplo srce i bistro rezonirala svijet koji je prema njoj iznimno okrutan. Kroz cijelu knjigu proteže se njena zelja da se izvuče i vrati u ono sretno i bezbrižno djetinjstvo u kojem je bila samo dijete no istodobno shvaća da je na putu bez povratka.

Teško mi je recenzirati ovu knjigu kao što mi ju je bilo teško i pročitati, no toplo je preporučujem.

Sa svakom novom stranicom mi je došlo da vrištim upozorenja: nemojte seliti u Berlin, obrani to svoje dijete, što će ti taj Klaus, nemoj pušiti hašiš, budi iskrena prema majci, slušaj profesore…

Christiane je stvarni lik i ova knjiga napisana po njenom životu, postala je bestseler i u konačnici joj možemo zahvaliti na hrabrosti i surovoj iskrenosti koja vrišti sa svake stranice a govori jedno te isto: „Nemojte, samo nemojte“.

Autorica: Josipa Dević

Objava ČITATELJI PREPORUČUJU Christiane F.: Mi djeca s kolodvora Zoo pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.