FOTO Ovo je i danas oaza mira i utočište zaljubljenih Goričana

24. kolovoza 2015. Ponedjeljak 17:59

Zahvaljujući svojim uređenim zelenim površinama, cvjetnjacima i parkovima, grad Velika Gorica je 2004. godine u francuskom gradiću Aix leis Bains osvojio nagradu Srebrni cvijet Europe, renomiranu nagradu europske Asocijacije za cvijeće i okoliš Entente Florale. Godine 2011. Velika Gorica je pak osvojila nagradu Hrvatske turističke zajednice za najuređeniji grad kontinentalne Hrvatske.

Naš grad se i danas može pohvaliti uređenim zelenim površinama, parkovima i šetalištima. Jedno od najprometnijih i najomiljenijih gradskih šetališta zasigurno je park uz Šetalište Franje pl. Lučića. Sama ulica Šetalište Franje pl. Lučića proteže se uz zapadnu stranu parka, u kojoj se nalaze poznati restorani, razne trgovine i obrtničke radnje. Sa sjeverne strane park gleda na crkvu Navještenja blažene djevice Marije, a sa istočne strane na Muzej Turopolja. Crkva NBDM prvi se put spominje davne 1334. godine, a od tada je mnogo puta obnavljana i proširivana u skladu s potrebama župe. U to se vrijeme na mjestu današnjeg parka nalazilo gradsko groblje. Groblje se tamo zadržalo do 1800. godine, kada je premješteno na mjesto gdje se danas nalazi kapelica sv. Lovre. Crkva je kasnije obnavljana još nekoliko puta, sve do današnjih dana.

SAJMIŠTE I PERIVOJ

Park je nastao krajem 19 stoljeća, nakon najveće obnove crkve. Koristio se kao sajmišno mjesto i kao perivoj kojim su šetali naši stari. Park je pravokutnog oblika, prošaran kamenim stazicama koje su popločene kamenim kockama i to upravo onima koje su nekada pokrivale Sisačku ulicu. Nekoć park i nije bio ugodno mjesto, pogotovo noću, budući da u parku nije bilo rasvjete. Godine 2010. park je zasjao u novom svijetlu, kada je dobio dugo željenu rasvjetu, te sada u njemu danju i noću mogu bezbrižno uživati i mladi i stari. Danas mnogi naši sugrađani svakodnevno dolaze u park uživati u hladu divljih kestena i ponekog bora, sjedeći na klupicama koje su raštrkane cijelim parkom.

Slušajući cvrkut raspjevanih ptičica, ugođaj nam tek na trenutak svojim kriktanjem mogu pokvariti vrane koje se gnijezde na vrhovima stabala parka te automobili koji jure pokrajnjom ulicom. Park je omiljeno mjesto obiteljima za šetnju sa svojom djecom te mnogobrojnim zaljubljenim parovima koji u njemu pronalaze mirno mjesto za uživanje u zajedništvu. Tko zna koliko je veza započeto u tom parku, ovjekovječeno u crkvi tik do njega. Park i muzej do njega također su omiljeno mjesto fotografiranja mladenaca nakon vjenčanja. Usred parka nalazi se kružni trg, a na njemu bista s likom Franje pl. Lučića, po kome su park i obližnja ulica dobili ime.

Franjo pl. Lučić rođen je u Kučama 1889. godine. Nakon smrti oca, majka ga šalje na odgoj svom bratu župniku u Dubrancu. Odrastajući u crkvi zavolio je pjevanje i zvuk orgulja. Već sa devet godina pokazao je umijeće sviranja, kada je odsvirao cijelu misu na orguljama, nakon što je orguljaš bio spriječen doći. Takav talent nije ostao neprimijećen pa je Franjo uz pomoć Plemenite općine Turopoljske otišao na daljnje školovanje u Zagreb. Nakon završene gimnazije krenuo je u učiteljsku školu, no ljubav prema glazbi je prevladala te je završio školovanje u glazbenoj školi Hrvatskog glazbenog zavoda. Tijekom rata nije bio sposoban za vojnu službu zbog slabog srca te je preuzeo učiteljsku dužnost u Kotarima, malom selu u podnožju Plješivice. Tamo je imao veliki utjecaj, obnovio je orgulje u tamošnjoj crkvi, a trudio se i oko razvitka zajednice.

Godine 1918. vratio se u Veliku Goricu, kada ga je Plemenita općina Turopoljska izabrala za novog župana. Mandat mu je produljivan dvaput, što nije ni čudno jer su za vrijeme njegova mandata otvorene čak 3 škole, 15 čitaonica, ciglana i prva štedionica u Velikoj Gorici. Njegovi glazbeni uspjesi jednako su vrijedni. Tijekom života napisao je mnoštvo djela duhovne i svjetovne glazbe pisanih za zborove, simfonijske orkestre i njemu posebno drage orgulje. Njegova najveća djela su Missa Jubilaris i prva hrvatska simfonija u f-molu. Uz to, poznate su mnoge njegove Marijanske pjesme od kojih se neke i danas pjevaju u crkvi, a napisao je i mnogo pjesama vezanih za Jurjevske običaje i seoski život. Umro je u Zagrebu 16. ožujka 1972. godine, a njemu u čast ime nosi ulica i park uz Ulicu šetalište Franje pl. Lučića, gradski zbor i Velikogorička glazbena umjetnička škola Franje pl. Lučića.