Autor Dalibor Kovačec već više od dva desetljeća, preciznošću programera i maštom sanjara, stvara opsežnu književnu sagu „Peti bog“. Mnogima možda nije poznato da je Kovačec naš sugrađanin, Velikogoričanin koji je stvorio epski serijal spojivši mračni fantasy i psihološki triler.

Kovačec kroz elemente slavenske mitologije gradi surov i slojevit svijet L’ven, u kojem magija ima cijenu, a bogovi nisu blagonakloni. Iako ga sugrađani sreću u svakodnevnim situacijama ili na putu prema Zagrebu gdje radi, neki ne znaju da je on autor ovog kompleksnog svijeta čiji romani „Crni zmajevi“ i „Magija duše“ već privlače pažnju ljubitelja žanra, a nedavno je izišao i treći, znatno veći nastavak pod naslovom „Vrata“. Knjige možete kupiti OVDJE.

Prve rečenice svog fantasy svijeta Kovačec je napisao još 2002. godine, a prvu priču „Crni zmajevi“ završio je tek 2024. godine, nakon čega je u svega nekoliko mjeseci napisao i drugi nastavak. Profesionalno radi u području programiranja, proveo je 17 godina u edukaciji odraslih na području telekomunikacija, a bavi se i copywritingom.

Kako sam ističe, pisanje mu predstavlja ventil i kreativni bijeg od egzaktnog programerskog posla. S obzirom na to da knjige izdaje u vlastitoj nakladi bez podrške izdavačkih kuća, Kovačec samostalno vodi i cjelokupnu promociju na digitalnim servisima i društvenim mrežama, što mu često oduzima dragocjeno vrijeme za pisanje.

Inspiraciju za worldbuilding pronalazi u povijesti, starim religijama, prirodi te velikim fantasy serijalima i hrvatskim narodnim pripovijetkama i bajkama. Među autorima koji su najviše utjecali na njegov stil i koji mu predstavljaju uzore izdvaja J.R.R. Tolkiena, Ursulu K. Le Guin, Georgea R.R. Martina, Tracyja Hickmana, Margaret Weiss, Andrzeja Sapkowskog i Sergeja Lukjanjenka, ali i autore znanstvene fantastike poput Arthura C. Clarkea, Isaaca Asimova i Dana Simmonsa, kao i dvije ključne domaće autorice – Ivanu Brlić Mažuranić i Mariju Jurić Zagorku.

Govoreći o razlozima zašto je odabrao upravo slavensku mitologiju kao temelj svojih priča, Kovačec ističe da ga je ona oduvijek privlačila zbog svoje tajanstvenosti, nedostatka sačuvanih izvora i ogromnog potencijala za kreativnu rekonstrukciju. Osjetio je da može dati glas nečemu što je dugo bilo potisnuto, primijetivši kako su knjige s područja fantastike globalno pod najvećim utjecajem anglosaksonske i nordijske mitologije.

Smatrao je da i naša mitologija zaslužuje jednaku pažnju u svijetu fantastike, pa iako nije prvi, želio je dati svoj obol u tome području. Njegove su priče bazirane na mitološkim likovima i bićima iz domaćih izvora, pri čemu je narativ prilagodio uobičajenim standardima fantasy žanra. Pojasnio je i sam naziv sage, navodeći da u njegovom svijetu vlada panteon od četiri vrhovna boga, no jedno staro božanstvo pokušava ući u taj svijet i postati peti vrhovni bog.

Autor napominje kako je rad na ovakvim temeljima, unatoč nedostatku jedinstvenih zapisa, ujedno izazovan i oslobađajući jer mu manjak izvora daje veliku kreativnu slobodu. Slavenska mitologija je nekonzistentno zapisana i različiti izvori donose potpuno drugačije informacije o imenima bogova, njihovim moćima i hijerarhiji, ponajviše zato što Slaveni u to vrijeme nisu imali pismo, a kasniji kršćanski misionari nisu bili zainteresirani za očuvanje stare poganske religije.

Zbog toga se u istraživanju koristi internetskim fragmentima, književnim tragovima i akademskim teorijama kako bi ih spojio u koherentnu fikciju, ne robujući povijesnim podacima.

Osvrnuo se i na tradicionalnu demonologiju i njezine interpretacije, naglasivši kako osobno ne smatra da su mnoga bića iz slavenske mitologije trebala biti svrstana u demone. Iako su ta bića često opisivana kao nešto što napada nevine prolaznike i time odmah klasificirana kao zla, Kovačec drži da su ona jednostavno imala svoje unutarnje porive. Uspoređuje to s lavom koji nije zao kada je gladan, ali kada napadne čovjeka, to izgleda kao zlo.

U tom kontekstu, cikličnost kao temelj slavenskog svjetonazora ima ključnu ulogu u L’venu te je prisutna u magiji, religiji i političkim ciklusima. Sam svijet specifičan je i po tome što ima dva mjeseca čije su faze i pomrčine izuzetno važne za odvijanje mnogih ključnih događaja.

Prilikom ocjenjivanja trenutnog stanja na domaćoj književnoj sceni, Kovačec primjećuje da izdavači moraju paziti na profitabilnost, što dovodi do toga da se u ponudi uglavnom nalaze samo uspješna djela dobro poznatih pisaca.

Ističe kako izdavačke kuće rijetko izdaju fantasy knjige potpuno novih i nepoznatih autora, a problem vidi i u tome što se pod pojam fantastike kod nas svrstava sve, iako taj žanr pokriva potpuno različite sadržaje. Dodatni pritisak stvara podžanr romantasy koji posljednjih godina preuzima tržište, što je ujedno bio i glavni razlog zašto se odlučio za vlastitu nakladu.

„Živjeti od književnosti u Hrvatskoj, mislim da nije moguće. Ako imate jako uspješnu knjigu, to vam možda može donijeti neki manji prihod sa strane, ali baš živjeti od toga, teško. To nije moj cilj. Nikada nisam pisao sa svrhom da od toga zarađujem. Ja sam jednostavno osjetio potrebu da svoje priče zapišem. Ako se to nekome svidi, još bolje“, iskren je autor.

Njegov stvaralački proces ne robuje strogom rasporedu te Kovačec uglavnom piše u večernjim satima zbog obiteljskih i poslovnih obveza. Ne koristi metodu pisanja potpune skice unaprijed, već zapiše samo ključne događaje, likove i zaplet, dok se sve ostalo stvara usput jer likovi sami traže svoj put.

Kada se pojavi kreativna blokada, nikada ne forsira pisanje, već odlazi u šetnju ili radi na worldbuildingu, a u tim trenucima ima i posebnu tehniku s olovkom i papirom. Kada nastupi blokada, počne pisati barem pet različitih ideja ili verzija scene na kojoj je zapeo, što mu bez obzira na kvalitetu tih pokušaja pomogne da razbije blokadu i dođe do prave zamisli.

U pogledu likova, Kovačec preferira one s unutarnjim konfliktima kod kojih čitatelj nije uvijek siguran tko je protagonist, a tko antagonist. Otkriva da mu je s vremenom omiljeni lik postala jedna mlada kraljica koja je u početku trebala biti potpuno sporedna figura i samo kotačić za pokretanje zapleta, ali je prerasla u osobu koja unatoč golemim životnim gubicima ostaje vjerna svom narodu i sve podređuje tome da održi ono što je preostalo.

Za sve nove autore koji tek počinju graditi svoje fantastične svjetove, Kovačec ima jasan savjet te poručuje kako treba pisati ono što bi i sami željeli čitati, a ne ono što misle da će biti popularno i da će se prodati.

Budući da knjiga zahtijeva mnogo ispravaka, smatra da je bolje raditi na temi koju autor i sam rado čita, zaključujući kako nikada ne treba strahovati od originalnosti jer najveća snaga leži upravo u autentičnosti.

The post Velikogoričanin autor epske sage: Dalibor Kovačec kroz serijal “Peti bog“ oživljava slavensku mitologiju first appeared on Kronike Velike Gorice.