Na zidu u klupskim prostorijama u Buševcu s ponosom je istaknuta fotografija momčadi Poleta iz sezone 2003/04. Na njoj su Beloša-Fijan, Bibić, Domitrović, Mamić, Ćopić, Rožić, Ferenček… Društvo je to koje je igralo treću ligu, u to je vrijeme i Radnik gledao u leđa malom klubu iz mjesta s manje od tisuću stanovnika. Danas je neko drugo i drukčije vrijeme, Radnik je zamijenila Gorica, a na mjestu tadašnjeg predsjednika kluba Nenada Črnka sad je Robi Bobesić. Još jedan veliki sportski zaljubljenik iz Buševca, ali i sportski djelatnik koji puno toga žrtvuje za boljitak kluba. Na čelu je jedne agilne uprave koja se bori u neravnopravnim uvjetima četvrtog ranga natjecanja.

– Svugdje je danas teško raditi, ali u Poletu nije. Imamo izvanredne uvjete i time kao trener moram biti zadovoljan. Jedini problem su financije, jer klubovi u ovom rangu raspolažu s budžetima od 300, 400 tisuća kuna, a mi za cijelu sezonu od Zajednice dobijem 90 tisuća. Za ovaj rang to je premalo, no ne žalimo se, izgurat ćemo i to – ističe trener Zoran Tomčić, nekad vrlo ozbiljan nogometaš, igrao je i za jaki Wolfsburg, a danas čovjek koji je na čelu jedne mlade momčadi koja je najvećim dijelom formirana od domaćih igrača.

– Imam u rukama jednu dobru, karakternu i mladu skupinu igrača, dečke koji žele trenirati, a uz to je riječ o momčadi s više od 90 posto domaćih igrača, iz Buševca i okolice. Samo nam Pejak i Mršić dolaze iz Velike Gorice. Uostalom, i ja sam tu, iz Bune, igralište mi je pet kilometara od kuće. U ovom klubu se doista osjećamo kao doma – kaže Tomčić.

Zasad Polet gura prilično dobro, iako su prognoze govorile o borbi za ostanak u ligi. No tako je bilo i lani, kad je klub iz Buševca igrao u petom rangu.

– Da, na početku prošle sezone u JŽNL-u najvažnije nam je bilo osigurati ostanak u ligi, a na kraju smo završili prvi. I tu su se javile nedoumice: ići u četvrtu ligu ili ne. Financije su uvijek problem, teška je to bila odluka, ali ovdje imamo previše mladih igrača i nismo im imali pravo uskratiti ovakvu priliku – priča predsjednik kluba Robi Bobesić pa pojašljava:
– Međužupanijsku ligu igramo sa 7500 kuna mjesečno, koliko dobivamo od Zajednice, a svaka nas utakmica košta, samo organizacija, oko 2500 kuna. A treba nešto dati i igračima, barem za putne troškove… Teško je, naravno da je, ali naša je sreća što imamo sve te naše mlade igrače koji su strastveni, pravi sportaši, sjajna su klapa, a kad je tako, novac je ne nevažan, ali barem manje važan.

Predvodnici te mlade momčadi su iskusni Siniša Ferenček i Ivica Sučić, dvojac koji je bio u momčadi i one sezone spomenute u uvodu. Prošli su puno turopoljskih klubova, da bi u ovoj fazi karijere došli kući.

– Momčad je jako dobro posložena, imamo dobrog trenera i upravu. Dakle, imamo i sve preduvjete da završimo sezonu jako visoko – predviđa Sučić, dodavši kako je zasad jedino čime nije potpuno zadovoljan njegova igra.

– Uvijek može bolje, valjda će tako i biti kako sezona bude odmicala – kaže Sučić, a Ferenček se nadovezuje:

– Okruženje je odlično, a momčad dobro izbalansirana i zasad nam dobro ide, iako su mnogi u turopoljskom nogometu bili skeptični, predviđali nam borbu za ostanak. Dobro, možda tako i bude, duga je sezone, ali vjerujem da ćemo biti dobri. Dugo smo zajedno, jako dobro se poznajemo i to nam je velika prednost.

I Ferenček je bio u Radniku i Udarniku, godinama trči turopoljskim travnjacima, svakako je jedan od pozvanih da govori o stanju u našem nogometu ovog trenutka.

– Gorica je predvodnica turopoljskog nogometa i to mi se čini savršeno logično. Ne bi bilo loše da imamo i jednog trećeligaša, ali nije ni ovo loše, u vrlo jakoj četvrtoj ligi imamo tri predstavnika. Nogomet u Turopolju, s obzirom na financije i ulaganja, jako dobro klapa – misli Siniša.

U Buševcu imaju sjajne uvjete, imaju dobru momčad, imaju čak i masera koji je na raspolaganju prvoj momčadi, no na ovome će zasad ipak stati.

– Ambicije su ostati u ligi, nešto više od četvrte lige u ovom trenutku, u ovoj situaciji, gotovo je pa besmisleno – realno rezonira predsjednik Bobesić.

Skromno, realno, u normalnim i prihvatljivim okvirima djeluje danas Polet. Jedini je to mogući način, ići korak po korak, a u Buševcu su oduvijek znali kročiti dalje na taj način. I zato su svakako jedan od najposloženijih, najurednijih, pa i najuspješnijih klubova u Turopolju.