Pitanje koje se vječito proteže po medijima i brojnim međuljudskim odnosima je ono, vole li žene dobrice ili loše dečke? Smatram da je ova tema zanimljiva pripadnicima oba spola no koliko će njih odgovoriti iskreno, realno i ono što stvarno misle o tome kada im postavimo ovo pitanje? Većina koja će pročitati ovaj naslov poistovijetit će tekst sa zločestim dečkima koji jure gradom u super brzim i luksuznim automobilima, bezobraznim, neuhvatljivim i igračima koji igru vode na svoj mlin. Što su više zločesti i bezobrazni, to su više privlačni za žene. Padaju li žene zaista na takve?

Pa krenut ću pričati od sebe. Zovem se Marina, imam 30 godina i mnogi me pitaju zašto sam još uvijek sama. Srednju školu pohađala sam u Velikoj Gorici gdje je većina pripadnika prirodoslovno-matematičke gimnazije bila muškog spola. Tradicija druženja s muškim kolegama nastavila se i na PMF-u gdje sam vrijeme provodila slušajući tipičnu mušku spiku o ženama, strategijama zavođenja i lošim načinima upucavanja. Imala sam priliku proputovati svijet, družite se s različitim profilima ljudi i biti dio raznih projekata u modnoj industriji, dugi niz godina. Kroz godine upoznaš svakakve frajere, od intelektualaca, maminih sinova, dobrica i onih kako ja volim reći „frajera koji se traže godinama.“ Mnogi su me znali pitati kako to da u svojim 30-ima nemam dečka i stabilnu vezu. U prilog mi ide činjenica sa sam u takvom poslu gdje stalno upoznajem nove ljude, komunikativna sam i dosta putujem. No opet sam na kraju priče solo kao i veliki broj cura današnjice. Da se vratim sada na početak vezano za temu o kojoj ovdje govorim, većina ljudi mi zna prokomentirati da očito imam neki problem ili da sam previše izbirljiva!? Na ovakve izjave kosa mi se počne dizati na glavi jer prvotna reakcija ljudi bude uglavnom ovakva. Ako si sam, znači da očito s tobom nešto ne valja, a nitko se ne sjeti prokomentirati i zapitati, gdje se danas nalaze kvalitetni muškarci?

Što zapravo znači biti dobrica u ženskim i muškim očima?

Muškarci često vole reći da ih je pripadnica ljepšeg spola odbila jer se očito pali na zločeste dečke. U njihovim očima zločesti dečki su oni likovi koji rade gluposti, koji su bezobrazni prema curama i proporcionalno tome, što su oni gori to su više privlačniji djevojkama. Postavlja se pitanje tko je tu lud, jer zašto bi netko bio super dobrica kada djevojke to ne znaju prepoznati? Za većinu muškaraca teško je prihvatit odbijanje, no gledajte na to tako da se sve događa s određenim razlogom te da će vam kasnije biti drago zbog toga. Svi mi imali smo prilike vidjeti razne primjere gdje su dečki pružili svojim boljim polovicama sve i tretirali ih kao kraljice, no ona se ipak odlučila za lokalnog, zločestog dečka koji ju vrlo vjerojatno nikada neće znati niti cijeniti. Psiholozi su opisali da u ranim dvadesetima većinu mladih ljudi privlači nešto nedostupno, zabranjeno, nedostižno i puno adrenalina. Stoga bismo odgovor možda mogli pronaći i u tome. Opet krećem sama od sebe. Dok sam imala dvadeset godina privlačili su me uvijek ovakvi tipovi muškaraca. Ni sama ne mogu objasniti zbog kojeg točno razloga, no činjenica je da je nešto nedostižno uvijek bilo zanimljivije. Što su oni bili hladniji prema meni, to su mi postajali zanimljiviji. Što me više odbijaju, ja bih više grizla. Sada kada se osvrnem na dvadesete godine, stvarno mi nije jasno što žene zapravo vide u ovakvim likovima.

Dostupnost dobrice vs. lošeg dečka?

Po nekom mom mišljenju, čini mi se da su ovi „zločesti dečki“ ujedno i malo hrabriji ili mogli bismo to reći, prave se malo većim frajerima. Samim time prije će uletjeti curi ili raditi gluposti kako bi bili zamijećeni odnosno kako bi se istaknuli. A ove „dobrice“ su uglavnom povučeniji likovi i možda im je potrebno malo duže vremena kako bi istaknuli svoju dobrotu i vrline. Činjenica je da dok su ljudi mlađi, nemaju strpljenja čekati da otkriju nečije vrline ili vremenski „potratiti vrijeme“ da ih dečko dobrica pozove na spoj. Žive punim plućima i prihvaćaju izazove zločestih dečki. Vrlo često se ispostavi da to nije ono što ih ispunjava jer uglavnom bude tako da kada se zagrebe malo ispod površine, ne svidi im se sadržaj. Tako onda s godinama i iskustvom shvate da požele nekog normalnog tko će ih shvaćati i sa kim će se ugodno osjećati.

Odrastanjem, sazrijevanjem i mogla bih reći životnim iskustvom, počinješ shvaćati da upravo takve tipove treba izbjegavati. Oni su privremeni, ne znaju ni sami što žele, vrlo lako te zamjene i tako u krug. Dobrice su likovi koji se svakako cijene. Vi ste tako odgojeni, ljubazni ste prema nježnijem spolu i nije vam problem učiniti ništa kako biste nekome dali do znanja da vam nešto znači. Dragi dečki, nemojte misliti da je loše biti dobar ili pokušavati biti ono što niste samo da biste impresionirali potencijalnu partnericu, jer sve kasnije dođe na svoje. Ljepota je prolazna, loši dečki vrlo brzo postanu stvar prošlosti, a ostaje ono istinski vrijedno, a su je dobrota i karakter. Gledajući iz svoje perspektive, većina žena pa tako i ja će vrlo rado pozdraviti dobrotu i bit će voljna upoznati ljude s istinskim ljudskim kvalitetama. Mogle bismo mi žene reći da ljigavost i bezobrazluk koji često krasi zločeste dečke nije istoznačnica s dobrotom.

Osobno ću prije izaći na kavu s dečkom koji je dobar i koji će me na neki način pozitivno iznenaditi nekom svojom pričom, anegdotom ili djelom. Žene žele karakterno snažnog lika kojeg krase dobrota i pravednost. Glupo bi bilo reći da te nešto ne treba fizički privući na osobi, no zrele i pametne žene će itekako znati prepoznati vrijednosti pravog muškarca.

Ja bih birala srcem, a VI?

Autor: Marina Jakšić