Na klupi u parku s frendom sam sjedio

I pivom iz kioska grlo skoro pa zaledio

Nebo su prikrivale bujne zelene krošnje

Vjetrić nam je škakljao narodne mošnje

Taman kad smo htjeli srolat prvu pljugu

Na lica su nam iznenadno navukla tugu

Dva mlada policajca u civilu

Koji loše podnose tuđu idilu

Joint još, srećom, nismo započeli rolat

Al’ krv nam je svejedno stala brže kolat

U džepovima nam rasla ilegalna trava

Od pretresa nas tresla panika prava

Poput mačeva isukali su policijske značke

I crnim cipelama stali u naše masne hračke

Nisam imao osobnu, već po ‘ko zna koji puta

Kad mi doma stigne kazna, mama će bit ljuta

„Jeste li kažnjavani?“, pitali su nas

Smišljao sam riječi koje znače spas

„Priznajem da nismo“, rek’o sam u šali

„Osim što me cura katkad bičem opali“

„Čujte, stvarno ne znam što bi vam sad kaz’o

Zakonom nije zabranjen taj vaš sado – mazo

Nas ne zanima intima, to je zbilja vaša stvar

Da meni žena to napravi, bio bi dar – mar!“-

-Reče policajac i pogledom kolegu svojeg traži

Okom kao da mu je govorio: “Nije l’ tako? kaži“

No kolegi su usnice zadrhtale znakovito

Nacerio se prigušeno, nimalo praskovito

Frendu i meni brana na licu također popušta

Al’ jaka kočnica smijehu slobodu ne dopušta

Što ga više krotiš smijeh postaje sve jači

Posebno kad te ozbiljnost situacije tlači

Poput prenapuhanog balona, sva trojica smo pukli

I u ozbiljnog policajca sumnju nesumnjivo uvukli

Dok smo se od smijeha doslovce gušili

Ziher si je mislio da svi smo se napušili

Vid’lo se da mu je neugodno i da ga boli

Što se ponašanje kolege otelo kontroli

Rekao mu je: „Tvoje me smijanje strašno nervira,

Uhićujem te zbog remećenja javnog reda i mira“

Stavio mu je lisice i posjeo ga u maricu iza

Frend i ja u čudu sve smo to gledali izbliza

Umjesto da se klaun-policajac pokaje zbog grijeha

Kunem vam se, još se uvijek cijeli grčio od smijeha