Ovaj tekst odlučila sam napisati kada sam prije desetak dana primila poruku u inbox na Facebooku s komentarima na moje članke i upitom da li sam voljna izaći na kavu s dečkom iz kvarta koji radi u lokalnoj autopraonici u našem gradu. Poruke ovakvog tipa dobivam s vremena na vrijeme no ova poruka bila mi je na pameti nekoliko dana jer je sadržaj napisan u nekom posebnom duhu s „emocionalnog“ stajališta. Dobila sam dojam da se frajer boji ženskih osoba mog profila jer kako je napisao ja sam za njega „alfa ženka“ i ne zna na koji način mi može pristupiti. Moram mu reći da sam počela razmišljati i postavljati pitanje boje li se muškarci uspješnih žena?

Ako se pojavljuje u različitim filmskim stilovima i usmjerena je na različite raspone starosne dobi, priča je uvijek ista.

Međutim, ono što je prilično zbunjujuće jest da je cjelokupno društvo prilično dobro u pretvaranju da “voli” i “slavi” neovisnu i jaku ženu. Pokorno ćemo učiti mlade djevojke da razmišljaju svojom glavom i da se trude zaraditi svoj novac, ali kada se one u stvarnom svijetu pojave kao odvažne, snažne, moćne žene koje razmišljaju svojom glavom, društvo se, skoro pa odmah, distancira od njih. Sa podignutim obrvama i čvrsto stegnutim usnama, društvo im brzo daje do znanja da samouvjerene žene koje imaju svoje mišljenje jednostavno nisu dobrodošle u svijetu.

Kad postoji alfa ženka koja sve radi sama, ona ne traži muškarca koji će joj pružiti takav oblik sigurnosti. Ponekad ipak trebamo dopustiti da netko bude jak i za nas, što je muškarcima potrebno.

Kako su pokazala američka istraživanja, muškarci se boje uspješnih žena. Zaposlene žene čine im se nedostupnima te se boje da takve neće ni primijetiti kada pokažu da su zainteresirani. No, istraživanja pokazuju jedno, a realnost drugo. Zato smo odlučile hrabro zauzeti stav prema kojem vjerujemo da se muškarci ne boje uspješnih, već od sebe uspješnijih žena. Još ako s jednom takvom dijele postelju…

Stvar je u tome što vrlo malo muškaraca (ne kažemo da ne postoje) može iskreno podnijeti da žena zarađuje više od njega. Iako tvrde da im to nije bitno, to itekako vrijeđa njihov status “alfa mužjaka”. Alfa mužjak je taj koji se brine za egzistenciju. No, kada postoji alfa ženka koja sve to već sama (uspješno) radi, ona ne traži muškarca koji će joj pružiti takav oblik sigurnosti, što muškarce dovodi do toga da si postave pitanje što još onda mogu pružiti takvim ženama. Upravo tu zaboravljaju jednu jako bitnu stvar, a to je da niti jedan stan, dobra plaća ili auto ne mogu nadomjestiti ono što je potrebno svakoj ženi, pa i onoj na najvišem položaju, a to su ljubav i pažnja.

No, nije po tom pitanju isključiva krivica muškaraca. Na nama je ženama da ipak malo popustimo i ne shvaćamo ljubav kao još jedan projekt kojeg moramo odraditi, kao na radnom mjestu. Ponekad ipak trebamo dopustiti da netko bude jak i za nas, što je muškarcima potrebno. S druge strane, muškarci trebaju smanjiti svoj ego, jer su se pravila itekako promijenila od doba mama i baka. Biste li radije kraj sebe imali ženu kojoj je životni cilj steći bogatstvo preko muškarca? Možda neobrazovanu i lijenu ženu? Ili biste radije onu s kojom će te se moći pohvaliti?

Prije nego se počnete osjećati ugroženo, sjetite se da je takva žena, od svih muškaraca odabrala upravo vas (a nije da nije mogla birati) te da ima svako pravo očekivati da će joj ta ljubav biti uzvraćena. Otkad je biti pametna, obrazovana i uspješna žena hendikep? I otkad je jedna dobra plaća u kući bolja od dvije?

Piše: Marina Jakšić