U Velikoj Kosnici smještena su 142 beskućnika od kojih je četvero s velikogoričkog područja. Dolaskom hladnijih dana, njihov će broj znatno porasti, upozoravaju iz prihvatilišta.
„SNAŠLA NAS JE ISTA SUDBINA“
Dijana Strugar bez posla je ostala prije dvije godine. Podstanarski stan više nije mogla plaćati i privremeni dom pronašla je u Prihvatilištu za beskućnike u Velikoj Kosnici.
- Dokle god je bilo u mogućnosti pronaći bilo kakav posao, ja sam ga pronalazila, nažalost, danas je situacija u Hrvatskoj takva da i oni koji rade ne dobivaju plaću, a kamoli da ja dobijem posao - priča nam Dijana.
Bez posla je ova ekonomistica ostala nakon što je rodila dijete, a to se sada isto dogodilo i njezinoj kćeri.
- Moja kćer ima 30 godina, završila je srednju kemijsku školu i bez posla je ostala dok je bila na porodiljnom dopustu. Isto to dogodilo se meni dok sam bila trudna s njom. Snašla nas je ista sudbina. Ona posao intenzivno traži već godinu dana i ne može ga dobiti, a ima daleko bolje kvalifikacije nego što ih imam ja. Kako ću se onda ja zaposliti - pita se Dijana.
BESKUĆNIK MOŽE POSTATI SVATKO
„ Nitko gladan, nitko bez krova nad glavom i nitko bez podrške!“, geslo je ovogodišnjeg Svjetskog dana beskućnika. Studenti i volonteri Crvenog križa došli su podržati beskućnike i javnost upozoriti da u današnje vrijeme može svatko ostati bez krova nad glavom.
Predsjednica Studentskog zbora Zdravstvenog veleučilišta, Ana-Marija Ladiš, ističe kako beskućnike najprije treba destigmatizirati.
- Znači, ne gledati ih kao to su oni, nego to smo svi mi, pružiti im potporu svatko onoliko koliko može. Mi studenti kroz ovakvu skromnu potporu, ali oni ljudi koji ih imaju prilike zaposliti neka im daju drugu šansu - kaže Ana-Marija.
KUTIJA JE NJIHOV DOM
Studenti su „5 do 12“ simbolički stali u kartonske kutije kako bi opisali tešku svakodnevnicu i sve veći broj beskućnika na ulicama hrvatskih gradova. Ono što ih posebno zabrinjava je činjenica što je bez vlastitoga doma sve više mladih i vrijednih ljudi.
- Kutija predstavlja njihovo sve, to je njihov dom, njihova kuhinja, dnevna soba, radni stol, kupaonica, njihovo sve - napomenula je Ana-Marija.
MLINAR: UKLJUČIMO BESKUĆNIKE U ZAJEDNICU
Iz Hrvatske mreže za beskućnike od državne i lokalnih vlasti traže da djelotvornije rješavaju probleme beskućnika kojih je zbog teške gospodarske situacije u zemlji svakim danom sve više. Ističu da bi osim smještaja u prihvatilišta, beskućnike hitno trebalo uključiti u zajednicu i omogućiti im prekvalifikaciju radi lakšeg zapošljavanja. Potpredsjednik Mreže, Zvonko Mlinar, procjenjuje da je u Hrvatskoj između 8 i 10 tisuća beskućnika.
- Ne mislim samo na one beskućnike koji su smješteni u prihvatilištima gdje ih je samo 400 u Hrvatskoj, govorim o ljudima koji žive u neprimjerenim uvjetima, u napuštenim objektima, podrumima bez vode, struje i osnovnih potreba koje omogućuje jedan pristojan stan - napomenuo je Mlinar.
„TEŠKO JE PREŽIVJETI“
U prihvatilištu se može preživjeti, ali vrlo teško, priča nam Dijana Strugar. Ovdje može pojesti samo jedan obrok dnevno, a ostatak hrane i sve ostalo potrebno za život mora namaknuti iz 600 kuna mjesečne socijalne pomoći.
- Ta pomoć za uzdržavanje je jako mala da biste dostojno preživjeli. Na kraju krajeva, vi morate aktivno obavljati neke stvari, javljati se na burzu tražeći posao, izvaditi određene dokumente - kaže Dijana.
Ističe kako je njoj, poput ostalih beskućnika, narušeno ljudsko dostojanstvo jer u praksi im je teško realizirati čak i besplatan javni prijevoz, iako na njega imaju pravo.
- Trebala bih imati plaćen prijevoz, ali za to je potrebno izvaditi karticu za koju ja nemam novca jer za to meni treba fotografija koja košta 80 kuna. Nemam izbora, nego, švercati se - ističe.
„PUSTITE NAS U PRAZNE GRADSKE STANOVE“
Dijana gradske oce poziva da beskućnicima ustupe gradske stanove koji godinama zjape prazni.
- Zašto Grad Zagreb ne omogući da mogu beskućnici ući u te stanove pa ako im se već ovdje plaća smještaj, neka im se onda plate režije u tom stanu pa ćemo se riješiti jednog problema - predložila je Dijana.