Jučer je u Lukavcu paljenjem krijesa završilo dvodnevno obilježavanje Turopoljskog Jurjeva. Plemenita opčina turopoljska organizirala je manifestaciju na kojoj su se i ove godine okupili brojni posjetitelji. U subotu je održano prvo Svjetsko prvenstvo u pripremanju kotlovine pa je Stari grad Lukavec dva dana bio središte ovogodišnjeg obilježavanja Jurjeva u Turopolju.

Posjetitelji su razgledavali izložbu konja Posavca, štandove, djeca su se veselila na lunaparku, a i stari i mladi s veseljem su dočekali paljenje krijesa koje su i ove godine tradicionalno složili članovi Turopoljske udruge skauta TUR.

– Moj sin je izviđač i sudjelovao je u paljenju krijesa. Lijepo je ovdje, prvi put sam uopće tu. Da nije njega vjerojatno ne bih ni došla. Jako sam zadovoljna – ispričala nam je majka mladog izviđača. I jedna sedmeročlana obitelj došla je u Lukavec proslaviti Jurjevo – Super je, prekrasno. Došao sam s obitelji, sedmero nas je. Krijes je bio vrlo uspješan, žao mi je što nije bio kao nekada, ali je bio jako topli i to nam je bila najveća fora od svega. A zgodno je i ovo gdje se rade frulice. Pojeli smo ćevape i bilo je jako lijepo druženje.

Jedna baka je svojoj unuci Dori kupili šećernu vatu, omiljeni slatkiš mališana na ovakvim događanjima. – Moram unučici ispuniti želju. Lijepo je plesala folklor i onda će dobiti šećernu vatu za kraj. Lijepo je i prekrasno danas ovdje bilo gledati našu dječicu, našu mladost i roditelje i bake i djedove i vrh politički – rekla nam je kroz smijeh ponosna baka, a Dora potvrdila da se dobro zabavlja. – Plesala sam folklor i bilo mi je super, sada ću kupiti šećernu vatu.

Turopoljski banderij obilježio je jučer svoj dan, a pridružile su im se i druge povijesne postrojbe. Tako je iz Mičevca stigla Povijesna postrojba ban Gašpar Alapić koja je osnovana u veljači ove godine na inicijativu članova KUD-a Mičevec. 1508. godine Baltazar Alapić kupio je Mičevec, Jakuševec i Marinovec, a Mičevec je bio njegov veliki posjed kojeg je kupio od Ivana pl. Mičevečkog, doznajemo od predsjednika KUD-a Mičevec, Vladimira Štarkelja.

– To je, pretpostavljamo, došlo do velike promjene jer Mičevec više nije spadao u Plemenitu opčinu turopoljsku već pod vlastelinstvo u Vukovini gdje je bilo središte Gašpara Alapića i njegovog oca – rekao nam je Štarkelj.Gašpar Alapić dao je svoj veliki prilog u obrani Hrvatske, no s druge strane sudjelovao je u gušenju Seljačke bune. Umro je 1585. godine i pokopan je sa svojim ocem u pavlinskoj crkvi u zagrebačkim Remetama.

– Na neki način dajemo prilog da se te važne osobe i ličnosti iz naše povijesti ne zaborave, da ih malo oživimo. Sve to skupa nama daje zadovoljstvo jer uz čuvanje straže imamo izvođenje glasnog pucnja, dramske prikaze tih bitaka.

Kako u 16. stoljeću vojska nije imala unificirane odore, Mičevčani su se dosjetili kako obući svoju povijesnu postrojbu. – Onda smo mi uzeli s grba Plemenite opčine turopoljske, kao što vidite, straža je obučena u crveno i to nam je bila motivacija da bi nam crvena boja dobro i lijepo pristajala i da ima povijesnu podlogu – otkrio je Štarkelj.

– Ove godine nam je bilo 13 povijesnih postrojbi iz cijele Hrvatske, od Osijeka do Dubrovnika. Moramo biti zadovoljni da ljudi i dalje traže ovakva događanja da se podruže. Mi tražimo da na ove načine očuvamo našu baštinu, da radimo na promociji kulture. Ovih dana je i naš turopoljski dijalekt proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom. Čini mi se da imamo puno razloga za ponos pored ovakvog jednog zdanja Lukavec grada da budemo  ponosni na to što smo iz Turopolja – istaknuo je župan Plemenite opčine turopoljske, Juraj pl. Odrčić.

Svoju odoru u Lukavec su došli pokazati i pripadnici Samoborske narodne garde koja datira iz 1848. godine. Osnovana je u Rudama nedaleko Samobora.

– Oni su tada stražarili s drvenim puškama jer nije bilo naoružanja. Tek kad je Italija pala dobili su puške koje su bile još krvave i s ratišta. Prije pet godina na inicijativu ljudi iz Samobora odlučili smo stvoriti ovu gardu, a okosnica su bili pripadnici 151. Samoborske brigade HV-a – ispričao je za Kronike Velike Gorice Mirko Đelapa, pripadnik Samoborske narodne garde, otkrivajući jednu zanimljivu anegdotu – U Samoboru kad smo se počeli prije 4-5 godina oblačiti nismo još imali sablje. Vidjele su nas čistačice kraj kina kako prolazimo pa su rekle: ‘Gle! Idu samoborske mažoretkinje!’ – rekao nam je kroz smijeh.

Očuvanje kulturne baštine i njegovanje tradicije od velikog je značaja za svaki kraj pa tako i Grad Velika Gorica podupire održavanje ove manifestacije kako bi se obilježavanje Jurjeva sačuvalo i u generacijama koje dolaze.

– Ipak se vidi da se Jurjevo usadilo u naš identitet i da smo to prepoznali i da sve češće govorimo o njemu, pripremamo se i dolazimo ga obilježavati, ne samo u Lukavcu već i u drugim naseljima. Sve češće smo mogli vidjeti krijesove i narodne običaje okupljanja oko njih u povodu Jurjeva. Što se tiče značaja, uz sv. Luciju, Jurjevo je naš najznačajniji blagdan kojeg ovako masovno obilježavamo. Jurjevo ima u našem Turopolju duboki identitet, dugu i duboku povijest jer smo mi bili jedan ratni kraj, a sveti Juraj nam je kao borac za pravdu dao i simboliku onoga što smo mi kroz povijest doživljavali u stoljećima prije ovoga. Jurjevo, osim kulturno-povijesnog i turističkog dobiva i ekonomski izričaj i to prihvaćamo kao dio identiteta i budućnosti i veselim se tome – rekao je gradonačelnik Velike Gorice Dražen Barišić.

Posjetitelji su vrlo zadovoljni svime viđenim i doživljenim.  – Sve je dobro, sve je dobro organizirano. Ja sam tu svake godine, neke sitne promjene bude, ali uvijek je zanimljivo – ispričala nam je jedan posjetiteljica dok nam ej druga otkrila da je danas planirala biti na jednome drugom mjestu, ali je ipak došla u Lukavec. – Propustila sam Trsat da bih mogla doći na Jurjevo u Veliku Goricu. Tradicionalno svake godine je izuzetno zanimljivo i neka su događanja koja će zadovoljiti znatiželju i onih velikih i onih malih.

– Mogu samo pohvaliti ovo Jurjevo, prekrasna manifestacija, mnogo je sadržaja. Jako dobro je odrađeno i puno ljudi se okupilo, vrijedilo je doći ovdje – rekla nam je posjetiteljica Mirjana.

Poruku svima uputio je i župan POT-a Juraj pl. Odrčić. – 22. travnja 1617. godine Plemenita opčina turopoljska je namjestila prvog učitelja u Velikoj Gorici što je bilo začetak školstva u ovom kraju. S obzirom na to da znamo da je ovaj dvorac izgrađen prije 300 godina, a prvi učitelj je došao prije 400 godinama, bilo nam je važno otvoriti svoje umove, a ne podići zidove pa je i to jedna poruka da budemo i danas u zajedništvu i otvoreni.

Foto: Dario Drvodelić i Zlatko Srbelj