I demona i dobrih vila
I ovaca i zmija
Svakojakih stvorenja u meni ima
Vrijeme ih u mene stavlja baš kako mu prija

U jednom sam trenu ljeto, već u drugom zima
Nekad ni ne obavim smjenu
Ja sam sto proturječnosti u istome trenu
I uvijek tako lako napuštam svoj plan
Jer onaj Ja što odlučuje
Nije isti kao neki kasniji Ja

Amplituda raspoloženja od euforije do poniženja
Moje misli su na putu, svaka me sekunda mijenja
Jesam li sve što mi se događa već odavno pomislio?
Jesu li moje misli doista moje,
Tko to priča u pozadini moždane kore?
Ja sam Kolumbo svoje duše, mojim životom upravlja
Pijani kormilar što spektakle spravlja
Uživam u samoći, u njoj se ne moram prilagođavati
Ničijim mislima osim vlastitim
Samoća je podcijenjena, samoća je za ptice…