Na temperaturi daleko iznad 30 Celzijevaca, znoj s čela brisale su vrijedne domaćice koje su pripremale štrukle. I to po starinski. Naravno, uz domaće brašno, sir i vrhnje. Okupilo se jučer na drugoj Buševskoj štruklijadi mnoštvo posjetitelja i članica Društvo žena Buševec. A štrukli su bili slani, slatki, kuhani i pečeni, za svakoga ponešto. Iskoristili smo priliku i upitali iskusne kuharice za recept kako napraviti najbolje štrukle.
– Stavi se glatko brašno, malo ulja, soli, mlake vode i mijesi se, pravi se tijesto, kad se tijesto napravi, razvalja se kladivom i tada se napravi sir, ali pretežno mora biti domaći svježi sir, jaja, sol i to se bogato namaže, zarola i reže na komadiće. Treba se staviti u tavu da se kuha vrhnje, malo masti ili maslaca i da se dobije trop i da se time začini kad su štrukli kuhani. A trop se dobije tako da se puno kuha vrhnje i kad se ono pretvori u maslac, na dnu ostane gusta tekućina koja se zove trop – rekla nam je Biserka Sučić iz Društva žena Buševec. Ona je štrukle još kao mala naučila praviti uz mamu i baku, baš kao i domaći sir i vrhnje.Dubravka Kos, također članica Društva žena Buševec na Štruklijadi je prikazala kako se štrukli prave. Ona ih je, otkrila nam je, naučila praviti uz svoju pokojnu svekrvu. – Dok sam bila mlada nisam se usudila to raditi, ali sam uvijek gledala moju pokojnu svekrvu kako je to radila i mislim da trebaju godine iskustva u tome.
I Dubravka i Biserka ističu kako tijesto treba malo odstajati da bi bilo što bolje i da se štrukli ne smiju oštro rezati nožem, već tanjurom kako bi se krajevi tijesta zalijepili.
Peteročlani žiri ocjenjivao je izgled štrukli, debljinu tijesta i dakako nadjev. Najbolje štrukle i ove je godine napravila Ivana Belošević koja je tako obranila prošlogodišnju titulu.
Nisu samo štrukli mirisali jučer u Buševcu, već i kotlovina, a zaigrale su se i stare dječje igre poput skakanja u vreći, povlačenja užeta, zabijanje čavala, piljenje drva i vožnje u tačkama. Igre, zabave i veselja bit će još u Buševcu gdje se sutra slavi Ivanje.
Foto: Mario Žilec