Prijava

Vaša prijava

Mixed up Mary rasturio u Alkaru


I karma je već prepoznala da najinteresantnija glazbena zbivanja u Gorici moraju (kad tad) završiti u Alkaru pa mu je ovaj put tu priliku odlučila pružiti putem vremenskih neprilika zbog kojih je otpala prvobitno zamišljena terasa goričkog kluba mladih (na koju jako volim doći no eto strpit ću se do neke bolje vremenske prognoze). Velika Gorica jest mala, u mnogim smislovima, no to ne znači da se u njoj s vremena na vrijeme ne mogu dogoditi i neke stvari koje potvrđuju prvi dio njenog imena. Svakako u njoj ima, bilo je, i bit će bendova koji zaslužuju našu pažnju, a Mixed up Mary to u svakom pogledu jest. Kad čovjek bolje pogleda, nedostatak kulturni(ji)h sadržaja u gradu ne mora nužno biti negativna pojava za nekog tko stvara, to jest djeluje na određenom umjetničkom području. Naime, nedostatak onih vanjskih tjera ga na kompenzacijsko stvaranje svojih sadržaja/svjetova..
..Svoj glazbeni stil Mixed up Mary naziva chamber pop i to baš dobro/domišljato opisuje zvuk i atmosferu koju stvaraju. Doduše, možda sam i ja (sigurno) seljo beljo koji nikad prije nije čuo za taj žanr, a upravo je u ovom času prelijen baciti se na guglanje tog glazbenog opisa..
..Mixed up Mary iza sebe imaju album „Umolomni“ koji je, koliko sam ispratio po fejsbucima, dobio vrlo afirmativne recenzije na recentnim glazbenim portalima. Svakako preporučam da odete na jubito i malo im naštancate viewove – isplatit će  se i vama, a i, posljedično, njima. Kreativna jezgra benda je bračni par Ana i Konrad Lovrenčić, koje prate Erol Zejnilović – gitara, Silvio Bočić – bubanj i Davor Zanoški – kljave..


..Prije giga ovako nekako sam razmišljao – nezgodno je pisati o Ani i Konradu koje poznajem, u ovom slučaju duugi niz godina. Dobro, nismo baš kućni prijatelji, ali obavezno stanemo na cesti da si osim bok izgovorimo još barem par stotina drugih riječi. Ako napišem nešto loše teško će mi oprostiti, a ako okinem samo po hvalospjevima ostali će reći da su oni uvjetovani poznanstvom tj. da sam pristran. Srećom pa je Mixed up Mary sinoć zvučao tako lijepo i uvjerljivo da apsolutno smrznutog centra za pristranost mogu napisati da sam se doista i dosita nauživao u njihovom nastupu.
Sjećam se kako sam Ani prije svog relativno nedavnog solo nastupa u Alkaru priznao da uvijek prije nastupa imam jaku tremu. Ona mi je rekla da se to a)  uopće ne kuži i b) svaka čast da to tako lako “javno” priznam, jer da je ima i ona. He pa nije se kužilo ni na njoj – vide se i osjete kilometri nastupa pod nogama. Dodao bih još nešto o tremi. Pod pretpostavkom da ne djeluje paralizirajuće na tvoje sposobnosti, ona je dodatno pokretačko gorivo, zarazna energija kojom ćeš to što si dugo skupljao u mraku svoje sobe predstaviti drugima na najentuzijastičniji mogući način..
S obzirom da ovo nije (i nikad neće biti) klasično izvještavanje s koncerta dopustite i djelić popratnih atmosferilija..

..Sjedim s frendom za šankom i pričamo o njegovoj ljubavi s jednom odbojkašicom. „Stari spusti se ona dolje i ko da je prepoznala da me malo smeta što je viša od mene i da bi bilo ženstvenije (ženski instinkt joj javlja) da mi bude džepna venera, pa se stane migoljit i glumit patuljčicu.“
“Daa, ha čuj kad se ljubiš s tak visokom ženskom to ti je ko da si s frendom”, dodam,
“Da, ali nije loše, niti katastrofalno”, reče frend i obojica grunemo u glasan smijeh. Ana Lovrenčić me pogledala pomalo zabrinuto – u iščekivanju giga valjda je jadna pomislila: „Ne smiju se valjda meni“
„Mislim krene mi to bit dirljivo, što joj je stalo da mi je uzbudljivo, ali nema ništa sexy u suosjećanju”, nastavio je on o toj svojoj odbojkašici no iz tog magnovenja
nas je isključio dolazak benda na stejđ (volim po Vuku –  ne mogu si pomoć)..
..Kreće Mixed up Mary – kreće dream pop s minimalističkim prizvukom jazza. Iz Aninih tekstova neodoljivo zrači opetovana proživljenost tema o kojima pjeva. To baš daje neki poseban štih, podsjeća me na nešto što sam negdje davno pročitao a to je da se klinci ne ni trebali baviti umjetnošću jer tek nataloženost iskustva može dati taj prijekopotreban moment uvjerljivosti i potrebnu emotivnu/vremensku distancu. Klasična priča o sazrijevanje ploda.

Ana Lovrenčić se ne boji zagrebati sebi pod kožu. Ima tu mnoštvo, na prvu, neugodnih spoznaja i istina ovog zajebanog vremena i šizofrenog života u njemu, a opet – katarzično se smješkaš jer je sve tako sneno i neodoljivo zapakirano u ugodnu zvučnu sliku koju proizvode muzički maheri kraj nje. Teško mi je odlijepiti sliku “uobičajenih/svakodnevnih” Ane i Konrada od, ha mogu tako reći – zvijezda koje su se sinoć pojavile i sa svojom ekipom nas počastile odličnom svirkom.  Opet, srećom, ne dovoljno teško jer prirodno je uključiti oči običnog fana kad je bend ovako uvježban, siguran, s pejzažima koji nikad ne izlaze iz službe ideje pjesme, a vidi se na svakom od njih da bi, kad bi to samo želio, mogao krenuti pokazati što sve zna i može. Nije li u tome čar i moć talenta – da ga ne pokažeš svog, a da se on svejedno više no jasno nazire? I upravo ta stanovita suzdržanost tako savršeno odgovara lirici koja pleše po rubu slutnje stalne prijetnje raspada, svijesti o krhkosti svega koja u sve pomirbenijem sukobu ideala i realnosti tavori u pred eksplozijskom stanju. Veliki (najveći?) Arsen Dedić jednom je rekao da je svaka ljubavna pjesma na neki način politička pa onda mogu, jer mi se baš tako hoće, ljubavnu metafiziku Mixed up Mary povezati sa značajno širim kontekstom od bračnog suživota, iz dinamike i ritma kojeg, čini se, izvire dobar dio tekstova. I taman kad sam, a za to je već sasvim sigurno odgovoran moj rastući stupanj pijanstva, poželio malo odmaka od dramatike evo ti pjesme i texta – ne dotičem zemlju – koja me spasonosno lansira u bestežinskije stanje. Ana i bend suvereno vladaju stejđom i možda bih, iako nisam glazbeni kritičar – ni pod razno, dao omanju primjedbicu – na momente nisam razumio o čemu se pjeva – ali dobro – to je već poznata boljka žamora, efekata i buke noći na koju, znam to jer sam i sam pevaljka, katkad ne možeš utjecati. Bez obzira na to, svi palčevi, ručni, nožni, velemožni, visoko GORE!…

P.M.S. (p(r)ost Majsecov scriptum)  I onda – odem na wc i skužim, wow, ovdje iz nepoznatih mi zakonitosti akustike sve razumijem što Ana pjeva…ali malo je nezgodno ostati tu u mraku, i spuštenih hlača odslušati cijeli koncert – šta će ljudi reć… I pjeva Ana: „Kaži da sam sunce“. Mixed up Mary, sunce si, s primjesom slatkog mraka…

A.N.O.T. (alternativni naziv ovog texta) Mixed up Mary pogodio u sridu, a ja – u ništa.
G.V.N. (gej verzija naslova) Mixed up Mary rasturio Alkara

Objava Mixed up Mary rasturio u Alkaru pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.