Kao odgovor na bespomoćnost veoma čest ljudski odgovor je zaštićivanje: okruživanje ljudima, stvarima, situacijama koje nam izazivaju sigurnost, ugodu i udobnost. U svakom slučaju, kada smo okruženi ugrozom, želimo biti oboružani provjerenim set-upovima. Naravno, mi smo tvorci set-upa, ili barem nadglednici.

Da, svakako je najprirodniji mehanizam suočavanja s opasnostima, onaj koji racionalno konzervira, čuva. No, živjeti zatvoreni u takav set-up u glavi, znači odcijepiti se od svega vedroga, i postati jako seriozan. Seriozan poput opernog pjevača. Iako, i on je pomalo u svojoj dramaturškoj izvedbi smiješan. Upravo zato jer dramatizira. Boji nekim raspoloženjem svoj glumački čin, daje mu ton da bismo i mi mogli prepoznati o kakvom je stanju riječ.

Može se dogoditi taman kada mislimo da smo najracionalniji, da postanemo najiracionalniji. Zato je dobro biti racionalan, ali umjereno, da bi imali preduvjet biti razumni. Racionalan je, za ovu prigodu, onaj koji je izrazito informacijski upućen, a razuman onaj koji na temelju svih informacija donosi odluke koje su u skladu s umom: dobro rasuđuje cjeloukupnu situaciju. Problem s racionalizacijama je taj što nije shodan način funkcioniranja čovjeka. Čovjek je oboružan emocijama i intuicijom istovremeno kao i raciom.

Situacija u kojoj smo prikovani za svoja obitavališta idealna je za promatranje malih iracionalnosti koja se ušuljavaju pod krinkom racionalnosti u naše načine razmišljanja, bilo nas pojedinaca, bilo društva u cjelini. Sada kada su promijenjeni set-upovi u kojima se dnevno krećemo, možemo iz bliza promotriti neke navike koje jako dobro uspijevaju na tlu naše društvene klime.

Pomoći ću si s dva filma, primjera radi.

1. Jexi
   Radnja filma zapliće se kada glavnog lika počinje opsjedati super-napredna-software-inačica mobilnog sustava. Film veoma uspješno prikazuje bizarna nastojanja da sve kontroliramo preko mobilnog telefona jer se naposlijetku naš unutarnji život počne svoditi na onaj virutalni, a tada smo već debelo ogrezli u iracionalnost.
2. Dekalog Krzysztofa Kieślowskog: 1 film
   U kratkome filmu, ovaj nas nenadomjestivi autor, vodi kroz seriozan način poimanja jednog oca i mjesta gdje on povjerava svoje povjerenje, a to je um i proračun, u čije ruke stavlja život svoga djeteta. Najposlije, taj ga način života dubinski iznevjeruje.
   Teško je današnjem čovjeku pomoći u buđenju temeljnog povjerenja u život sve dok je nadmoćan u svojoj tehnološkoj aparaturi. U njemu je tada nasađena premoć uma koja ga utvrđuje u psihološkoj sigurnosti. Ono dobro ljudsko zdravlje duha očituje se i u nekim temeljnim držanjima nutrine koja su dublja i od osjećaja. To su vjera i dobro i ljubav prema životu samom. U nadi je spas, češće nego u proračunima. Ona izvlači osmijeh na lice čak kada „se piše“ i crno u ekonomiji. Ona jedina može održati čovjeka koji na razrušenom mora tek početi zidati. Ili, kao što bi Viktor Emanuel Frankl rekao: Iz ruševina se najbolje vide zvijezde.

Ne budimo zabrinuti, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo.

Autorica: I.I

Objava Ljubav (prema životu samom) u doba korone pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.