Obitelj Dianežević uprizorila je Turopoljsko Jurjevo, upravo onakvo kako je nekada bilo. Za slikoviti pučki običaj koji slavi proljeće kao simbol novog života, na njihovom imanju u Kurilovcu pripremalo se još od siječnja. Materijale za korištenje prikaza Jurjeva koristili su iz povijesnih knjiga, a kontaktirali su i starije ljude iz mnogih velikogoričkih mjesta.

- Željeli smo što bolje prikazati kako se Jurjevo oduvijek slavilo u Turopolju.To smo postigli u pet scenskih slika čiji je autor Stjepan Šipušić. Svaka scenska slika prikazuje jedan važan događaj. Od paljenja jurjevskog krijesa, umivanje djevojke, vraćanje krave s paše, posipanje pepela po vrtu, do jurijaša na konju. To su sve događaji koji su se odvijali 60-ih godina i prije. Svi simboli koji su nekad bili, uprizorili smo i na ovom prikazu Jurjeva – kaže vlasnik imanja Stjepan Dianežević.

Jurjevo se prvi put spominje u 17. stoljeću. Zapisi su i tada nastali na temelju usmenih predaja. Troje Velikogoričana zaslužni su što se jurjevski običaji pamte još i danas.

- Imamo sreću što je postojalo nekoliko ljudi koji su još između dva rata zabilježili jurjevske običaje. To su bili etnolog Vojko Miklaušić i prva direktorica Muzeja Turopolja Višnja Huzjak koja je napisala svoju dizertaciju Zeleni Juraj. Onda vam je bio Josip Kovačević iz Buševca koji je pišući o svojoj obiteljskoj zadruzi Kovačevića otkrio i kakvi su u toj zadruzi bili jurjevski običaji kojih se on sjeća iz pisanja svoje bake koja je bila rođena sredinom 19. stoljeća, a pričala mu je kad je već imala 90 godina – ističe Stjepan Kazimir Šipušić koji je i uprizorio Turopoljsko Jurjevo .

 PRIKAZ JURJEVA NON-STOP

 Iz Turističke zajednice najavljuju kako će grupe turista ovamo dolaziti cijele godine i uživati u najstarijim običajima turopoljskog kraja.

- Možda ne samo u tjednu kada je Jurjevo, nego i inače tijekom godine, jer to su naši običaji, zanimljivi su i stranci koji dolaze u naš kraj sigurno bi rado vidjeli nešto od naše autohtone domaće jurjevske priče – kaže direktorica Turističke zajednice grada Milada Mesarić.

- Namjeravamo sa raznim putnim agencijama, turističkim vodičima i turističkim zajednicama napraviti plan tako da bi te grupe mogle dolaziti i vidjeti kako izgleda pravi turopoljski grunt. Tu će se moći razgledati naši konji, domaće turopoljske svinje, kokoši i razne životinje – objašnjava vlasnica Snježana Dianežević.

MILIJUNSKA INVESTICIJA

 Domaćini kažu da su svoje imanje zamislili kao početnu destinaciju za skitnju po Turopolju. Cilj im je omogućiti posjetitelju da doživi autentičnost velikogoričkog kraja. Podigli su drveni čardak u kojem će uskoro ponuditi autohtona jela.

- Planiramo napraviti domaće žgance sa krpicama ili mlijekom, kruh i mast što je najjednostavnije a dosta traženo, zatim sarme, poznatu turopoljsku kotlovinu te gulaš od divljači. Tu su i domaće gibanice, orahnjače,  makovnjače, štrudle i razne domaće recepture, ali sve i popraćeno sa suvremenom hranom – najavila je Dianežević.

Restoran u čardaku moći će primiti 45 ljudi, a turisti će moći prespavati u potkrovlju gdje Dianeževići planiraju urediti 10-ak soba. Riječ je o milijunskoj investiciji.

- U tom projektu nalazi se cijela obitelj, ne samo ja. Tu je moj sin, moja kćer te moja supruga koja je oslonac svega toga. Želimo napraviti nešto super kvalitetno u Turopolju. To je naša zadaća – napominje Stjepan Dianežević.