Dugogodišnji negativni trendovi, prepolovljena vrijednost poljoprivredne proizvodnje, nepostojanje jasne strategije poljoprivrede Republike Hrvatske, blokirana poljoprivredna gospodarstva, a posljednjih tjedana prekinuti lanci dostave i opskrbe. Samo po sebi izgleda zaista dramatično, a kada se tome pridoda pad osobne potrošnje, otkazivanje rezervacija i globalna zdravstvena kriza koja je obuhvatila sve segmente gospodarskih djelatnosti posljedice moraju biti vrlo zabrinjavajuće.

Sagledavajući globalnu situaciju u gospodarstvu vrlo se lako može zaključiti da su trenutno najugroženije male ekonomije poput Hrvatske koje su ovisne o globalnom tržištu i uvoznim proizvodima.

Kao u inat raznolikim poljoprivredno-ekološkim uvjetima, pogodnoj klimi, bogatim vodnim resursima, kvalitetnom zemljištu, dobroj cestovnoj infrastrukturi, vrijednim ljudima, neograničenom pristupu tržištu EU-a i financijskim sredstvima u okviru Zajedničke poljoprivredne politike hrvatsku poljoprivredu obilježava iznimno niska razina samodostatnosti, neobrađeno poljoprivredno zemljište, ovisnost o uvozu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, strah od udruživanja proizvođača, nedostatak preradbenih i skladišnih kapaciteta te neučinkovita i zastarjela mehanizacija.

Legitimno je pitati se ZAŠTO? Zbog čega ili koga? I do kada?

Zbog neznanja ili  nesnalaženja? Zbog tromosti sustava? Zbog nezainteresiranosti? Mogu li posljedice uzrokovane koronavirusom biti kap koja je prelila čašu? Eureka efekt? Hoće li nam se upaliti žarulja?

Možda…

Možda shvatimo da je krajnje vrijeme za aktivirati sve poljoprivredne resurse s kojima se u Hrvatskoj raspolaže i staviti državno poljoprivredno zemljište u funkciju te poticati poljoprivrednu proizvodnju visoke dodane vrijednosti.

Možda zaključimo da samo kupovinom proizvoda s ruralnih područja koja se nalaze u okruženju našeg doma – uistinu jedemo zdravo i sudjelujemo u ekonomskoj stabilnosti obitelji na ruralnom području koje ne žele iseliti iz Hrvatske! Samo žele bit ponosne i stabilne!

Možda državna tijela i institucije prepoznaju da je najveća potpora (možda i jedina) osigurati stabilnost otkupa i plasmana proizvoda. U tom slučaju potpore mogu biti manje (ako se kupuje lokalno proizvedena roba). Poznato je da trženje nije uloga ministarstava, ali kreiranje tržišnih uvjeta i pravila jest, naročito ukoliko je kupac državna ustanova na ruralnom području.

Možda shvatimo da je potrebno poticati ulaganja u nove tehnologije, robotiku i IT u poljoprivredi. Nema smisla trošiti novac iz na rabljenu poljoprivrednu mehanizaciju jer time postajemo smetlište rabljenih traktora starih i po 30 godina. Samo u prvoj polovini 2019. godine registrirano ih je 2125, što je porast od 2,3 puta u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Pa takvi traktori su ispunjavali svoju svrhu prije 20-30 godina!!!

Možda napokon uvidimo da je vrijeme za razvoj lokalnih sustava proizvodnje hrane i kratkih lanaca opskrbe. Omogućimo javnim ustanovama, bolnicama, školama, vrtićima i ostalima svježu lokalnu hranu provjerene kvalitete. Time će se barem malo smanjiti nekontrolirani uvoz najjeftinije hrane sumnjive kvalitete iz Argentine, Brazila, Kine i drugih zemalja.

Ima li smisla da prirodni fenomen neprikosnovene prirode NP Plitvička jezera posjetiteljima naplaćuje ulaznice od 300 kuna, a nabavlja najjeftiniju sirovinu i hranu? Da ne bude nesporazuma, NP Plitvička jezera je u središtu Krša! U središtu netaknute ljepote. On predstavlja baštinu svijeta, a logika upravljanja i nabave idealno je posložena u svrhu nerazumijevanja lokalnih proizvođača. Samo pogledajte broj iseljenih koji su se bavili poljoprivredom, a iselili su u Austriju, Njemačku, Dansku, Irsku i druge zemlje. I gle čuda – tamo se bave poljoprivredom?!

Većina lokalnih sustava proizvodnje hrane i kratki lanci opskrbe kontinuirano se i bez previše pompe u Europskoj uniji razvijaju već dugi niz godina kao rezultat neposredne potrebe pojedinog poljoprivrednog gospodarstva, mjesta ili zajednice. Takvi sustavi donose višestruke koristi društvu poput ekološki održivih metoda uzgoja, svježe hrane visoke kvalitete, angažmana zajednice, obnove veza između ruralnih i urbanih područja, lokalnog gospodarskog razvoja.

Novonastalu situaciju uzrokovanu koronavirusom (COVID-19) s nepredvidivim posljedicama moguće je ipak iskoristiti kao priliku, a prihvaćanje promjena kao mogućnost za osobni razvoj, razvoj poljoprivrednog gospodarstva i poljoprivrede u cjelini.
Vrijeme je da se obiteljima s ruralnih područja vrati ponos. Vrijeme je da se vrati ekonomsko dostojanstvo. Na žalost ili na sreću, možda COVID-19 bude motiv, a poznajući nas možda budemo morali čekati i „COVID-20“ s još manje ljudi na ruralnom području i još više iseljenih…

Vrijeme je za www.rural-direct.com.

Izvor: https://www.agrobiz.hr/