Glavni cilj Zakona o sjemenu je urediti proizvodnju, stavljanje na tržište i uvoz poljoprivrednoga reprodukcijskog materijala, odrediti nadležnost pojedinih tijela u poslovima i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, inspekcijski nadzor, kao i druga pitanja od značenja za provedbu jedinstvenog sustava poljoprivrednoga sjemenarstva i rasadničarstva.

Naime, sjemenska proizvodnja u posljednje tri godine bilježi trend rasta, u odnosu na 2017. godinu površine su povećane za 22,9% s 15.643 ha na 19.222 ha. U istom razdoblju bilježimo i konstantan rast certificiranih količina sjemena za domaće i tržište (EU) te trećih zemalja (OECD). Danas (2019/2020) imamo 62.892 t certificiranog sjemena za domaće tržište i 9.646 t za tržište trećih zemalja (OECD) odnosno bilježimo povećanje certificiranih količina sjemena za 13.872 t ili 23,6% u odnosu na 2017. godinu. 

Poljoprivredni reprodukcijski materijal prije stavljanja na tržište prolazi kroz proces certifikacije, odnosno službenog nadzora u proizvodnji koji se  temelji se na međunarodnim metodama, odnosno shemama. Sjeme koje se stavlja na tržište mora ispuniti uvjete propisane EU direktivama, odnosno sjeme koje se stavlja na tržište mora biti proizvedeno pod stručnim nadzorom i prema metodama certifikacije.

Za navedeni sustav proizvodnje i certifikacije sjemena se novim Zakonom ne donose nikakva nova ograničenja, već se uvode pojednostavljenja vezano za uvođenje starih i autohtonih sorata u sustav proizvodnje sjemena te ekološkog sjemena.  

Novim nacrtom Zakona o sjemenu predlaže se uvođenje novog pojma „sjeme s poljoprivrednog gospodarstva“ za tzv. tavanušu. Takvo sjeme omogućuje poljoprivrednim gospodarstvima da za vlastite potrebe proizvode sjeme i koriste ga na svom gospodarstvu, a nisu obvezni proći postupak certifikacije sjemena, budući da isto sjeme neće stavljati na tržište, ali se uvodi obaveza dorade odnosno tretiranja sjemena fungicidima radi suzbijanja širenja bolesti i korova. Naime, Tilletia spp. odnosno snijet je jedna on najraširenijih bolesti strnih žitarica koja se širi zaraženim sjemenom. Urod zaraženih usjeva je toksičan za ljude i životinje. Stoga je neophodnost dorade tzv. tavanuše odnosno „sjemena s poljoprivrednog gospodarstva“ usuglašen stav struke.

Predviđenom Zakonskom odredbom ne ograničava se korištenja domaćeg sjemena za vlastite potrebe u nekomercijalne svrhe, niti se ograničavaju načela ekološke proizvodnje. Podzakonskim aktom će se propisati izuzeća, odnosno oni koji za male količine sjemena neće biti obvezni provoditi doradu nad sjemenom koji proizvode na vlastitom gospodarstvu. Konkretno, navedene odredbe  obuhvatiti će proizvođače koji uzgajaju (npr. ratarske usjeve) na velikim površinama i ulaze u sustav potpora, budući da oni predstavljaju potencijalu opasnost od širenja štetnih organizama, bolesti i korova.

Nadalje, uvažena je primjedba u postupku javnog savjetovanja te će se Zakonom propisati izuzeća za proizvodnju ekološkog sjemena odnosno ekološkog heterogenog materijala koji se stavlja na tržište sukladno Uredbi (EU) 2018/848 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda.
Zakon prolazi kroz standardnu proceduru usvajanja kako je propisano Ustavom i Poslovnikom o radu Hrvatskog Sabora te su moguće promjene u nacrtu do konačnog usvajanja.

Nadalje, u obraćanju udruga medijima temeljem spomenute problematike dovodi se u pitanje i Nacionalni program očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u Republici Hrvatskoj 2017.-2020., u sklopu kojeg se provode mjere s ciljem očuvanja biološke raznolikosti kroz očuvanje i uporabu biljnih genetskih izvora, prije svega očuvanje postojećih autohtonih i tradicijskih sorti poljoprivrednog bilja. Zadaća Nacionalnog programa obuhvaća aktivnosti vezane uz ex situ očuvanje, in situ očuvanje i on farm upravljanje, održivo korištenje te izgradnju ljudskih i institucionalnih kapaciteta za očuvanje biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu. Provođenje Nacionalnog programa je podijeljeno u osam Radnih skupina i 13 institucija koje prikupljaju, opisuju i čuvaju tradicionalne i udomaćene genotipove biljnih vrsta. Za provedbu Nacionalnog programa očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora osnovano je Povjerenstvo za biljne genetske izvore čije su glavne zadaće provođenje i revizija Nacionalnog programa, odobravanje godišnjih planova rada institucija i godišnjih programa aktivnosti radnih skupina, praćenje provedbe aktivnosti iz godišnjih planova rada i godišnjih programa aktivnosti, usvajanje izvješća radnih skupina, povezivanje i usklađivanje rada svih sudionika Nacionalnog programa i provođenje nadzora rada radnih skupina i kolekcija koje čuvaju.

Predstavnica Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača članica je navedenog Povjerenstva.

Također, Nacionalna banka biljnih gena je sastavni dio Nacionalnog programa kroz koje se provodi ex situ očuvanje te opis i procjena svojstava primki biljnih genetskih izvora. U banku biljnih gena su uključene kolekcije koje se čuvaju u obliku sjemena ili poljskih kolekcija. Kolekcije u kojima su čuvaju biljni genetski izvori održavaju se u institucijama koje sudjeluju u Nacionalnom programu.

Hrvatska banka biljnih gena djeluje potpuno transparentno i trenutno su u Banku biljnih gena pohranjene 4.233 primke. Primke koje se čuvaju u Banci biljnih gena vidljive su kroz javno dostupnu bazu podataka Hrvatska baza podataka biljnih genetskih izvora (https://cpgrd.hapih.hr/). Za svaku upisanu primku dodijeljen je broj u bazi i njezini osnovni, putovnički, podatci koji su određeni prema smjernicama Europskog programa za biljne genetske izvore (The European Cooperative Programme for Plant Genetic Resources ECPGR).

U tijeku je izrada novog Nacionalnog programa na osnovu postignutih rezultata u ovom programskom razdoblju i međunarodnih smjernica.

Izvor: https://poljoprivreda.gov.hr/