NOVE OKUĆNICE

Život na selu drastično se promijenio u proteklim desetljećima. Razvojem infrastrukture i novih tehnologija razvijali su se i mijenjali interesi stanovništva ruralnih prostora, a to se uvelike odrazilo na svaki segment življenja pa tako i na planiranje, izgradnju i održavanje kuća i okućnica.

Nekada su kuća i okućnica bile gotovo samodostatni centar za njene ukućane. Mjesto odakle je sve počinjalo, gdje se sve stvaralo i proizvodilo, a spretnost ukućana te veličina i plodnost njihovih njiva i vrta značili su u konačnici bolji ili lošiji život. Danas gotovo da i nema takvoga kućanstva. Poljoprivreda kako bi opstala u svijetu konkurentnosti i tržišnog nadmetanja morala se usko specijalizirati, zanimanja na tržištu rada su se izmijenila, samim time većina današnjeg seoskog stanovništva gravitira poslovima nevezanima za zemlju. Zbog svega toga pred ruralni prostor, kao ugodno mjesto za život, postavljeni su novi (visoki) zahtjevi i – ako oni nisu pruženi u dovoljnoj mjeri – sela, nažalost, postaju i ostaju napuštena i prazna. Današnji korisnik ruralnih prostora očekuje blizinu obrazovnih i zdravstvenih institucija, mogućnost zaposlenja, korištenja zemljišta ne samo kao poljoprivrednog već i kao građevinskog ili za iznajmljivanje, iskoristivost za turizam… Ukratko, za kompletnu sinergiju okolišnog, društvenog i gospodarskog potencijala. Ako mjesto uz to čuva lokalnu tradiciju i posebnosti, njeguje pravilan i pošten pristup odozdo prema gore, jača individualnu i zajedničku motivaciju i kreativnost – sve to u kombinaciji javnog, privatnog i civilnog sektora – takva mala zajednica postaje idealnim mjestom za život, o kakvom ljudi u gradu mogu samo sanjati. Mraclin se danas može pohvaliti da nije daleko od toga.

Napuštanjem isključivo poljoprivredne proizvodnje, jačanjem individualnosti i raznolikosti u gradnji kuća, došlo se do toga da današnje okućnice nemaju pravilne podjele zona. Raspored zapravo diktira veličina i položaj kuće koja je sada središte okućnice i sama sebi svrha, a vrt više nije nužnost već predstavlja dodatan ukras kući ili hobi. Danas nema više dubokog blata kojim bi trebalo daleko hodati do puta, a promet na cesti je sve veći pa se nastoji kuće udaljiti od ceste. Time i predvrt postaje puno veći i u toj zoni uglavnom su smješteni ulaz, garaže i omogućen je pristup vozilima. Dok stražnje strane kuće postaju mjesta mirnih, intimnijih druženja na kojima se povezuju terase sa okućnicom, povrtnjakom ili kakvom kuhinjom na otvorenom, roštiljem, sjenicom… Današnje okućnice tako su izgubile isključivu svrhu prehrane obitelji i postale su mjesta ugodnog boravka na otvorenom, druženja, provođenja slobodnog vremena ili hobija.

Slika 2. Stražnje strane okućnica – mjesta druženja i okupljanja

Upravo zbog tih težnji čovjek, danas više nego ikada, ima potrebu baviti se uređenjem okućnice. Tu dolazimo i do velikih problema jer – kako je Platon davno rekao – „ljepota je u očima promatrača“ i svatko drugačije percipira pojam lijepo uređene okućnice. Zbog još nedovoljne svijesti ljudi, ali i financijskih razloga (uređenje okućnice uvijek dolazi na kraju) struka se rijetko sluša, a još rjeđe poštuju ili uvažavaju njeni savjeti. Tako da današnje okućnice često iskazuju izgubljenost u stilu, ideji, znanju, odabiru i održavanju vrsta, ali i materijalima gradnje. Ponajviše je tome krivac velika dostupnost informacija koje se krivo percipiraju te velik izbor i dostupnost biljnih vrsta cijeloga svijeta. Kada se spoji svega toga previše, bez neke stručne eliminacije, nastaje veliki kaos kojega često ljudi nisu ni svjesni.

Zbog nedostupnosti vrsta i raznih materijala okućnice su nekada odisale prirodnijim, jednostavnijim, ležernijim stilom, a u konačnici i lakšim za održavanje. Za razliku od nekada, na današnjim okućnicama trajnice se primjenjuju vrlo malo, a više se primjenjuju drvenaste vrste te jednogodišnje i dvogodišnje vrste koje se kupuju već proizvedene u rasadnicima (ili uvoze) i mijenjaju sezonski. (Tablica 2.)

Tablica 2. Najčešće biljne vrste uz nove okućnice

Stručno gledajući kombinacija svega toga (u dobro izbalansiranoj mjeri) je odličan izbor jer četinjače, zimzeleno drvo ili grm daju vrtu oblik i konture cijele godine dok mu trajnice i listopadne vrste daju onu čar vegetacijske mijene, a jednogodišnje i dvogodišnje cvjetne vrste unose dodatnu boju i obilnu cvatnju.

Slika 3. Dobrim planom i odabirom biljaka gredica je atraktivna u svim godišnjim dobima

Dobrim planiranjem i odabirom vrsta postiže se prvenstveno željeni estetski efekt, ali isto tako i vodi se briga o daljnjem održavanju. S dobrim planom nećete se dovesti u situaciju da za koju godinu morate čupati, presađivati ili uklanjati posađene vrste već samo voditi brigu o redovnom održavanju i uživati dugi niz godina u punoj ljepoti okućnice. Također dobrim odabirom vrsta, prilagođenim vašem znanju i želji za održavanjem nećete se dovestu u situaciju da vrt „izmiče kontroli“. Danas postoje brojne vrste koje nisu zahtjevne za održavanje i svatko ih, s imalo volje i truda, uspijeva uspješno njegovati u svome vrtu. U sušnim ili pak hladnim dijelovima godine vrste koje nisu toliko domicilne iziskuju mnogo brige, zalijevanja i prihrane ili pak zaštite kako bih dale svoj optimum. A u mnoštvu kultivara i hibrida teško se snaći i „pogoditi“ što im pružiti pa su tako i izdatci za vrt veći, a sam efekt možda lošiji. Također forsiranje imitacije krajolika netipičnih za ovo podneblje (npr. kamenjare) bez predhodne dobre edukacije, planiranja vrsta i prostora često ispadne ruglo, a ne ukras vrta.

Slika 4. Primjer loše izvedenih „kamenjara“

Još jedna od češćih grešaka današnjeg samoplaniranja vrta je pojedinačna sadnja (grma, cvijeta, trajnice, ruže,…). Nisu sve vrste stvorene da rastu same „na sred dvorišta“. Takva mjesta treba prepustiti biljkama koje imaju doista posebna ukrasna svojstva – tijekom cijele godine ili u određeno doba – i nazivamo ih soliternim biljkama. One su fokusna točka vrta cijele godine i nema smisla da bude takvih pojedinačnih sadnji na desetke. Prvenstveno time se gubi estetski dojam, a s druge strane stvarno ne želite kositi travnjak na kojem na svakih nekoliko centimetara ili metara morate manevrirati uokolo. Većina biljaka najbolji efekt (u svakom smislu) daje u grupiranoj sadnji ili na nekim formiranim gredicama gdje se dobrim balansiranjem vrsta postiže zadivljujući efekt cijele godine. Zato pri planiranju uvijek imajte u mislima onaj konačni dojam koji će se postići najčešće tek za koju godinu (i više) te uvijek imajte u vidu način na koji ćete održavati vrt.

Slika 5. Fokusna točka vrta (Tamarix sp.) zimi i u kasno ljeto

Lijep vrt ni danas nije odraz financijske moći ukućana već stvar dobre promišljenosti, plana i rada (bez kojeg neće opstati ni najmanje zahtjevan vrt). Parola „manje je više“ i u ovom slučaju bi nam trebala uvijek biti u svijesti, a ne u užurbanoj današnjici forsirati još i okućnicu na kojoj je sve po špagi, punu vrtnih elemenata koji ne odgovaraju krajoliku ruralnog prostora ovoga dijela Hrvatske, kamena, tegli, samostojećih grmova koji ionako bez adekvatne brige ne pružaju onaj estetski dojam koji mu je i svrha.

Iva Brozinčević, mag.ing.agr.

Fotografije: Iva Brozinčević, Monika Čunović, Jasna Čunović, Božica Krznarić. Autorica se ovim putem zahvaljuje gospođama na ustupljenim fotografijama.