Zašto tražite živoga među mrtvima? 

Pitanje koje je aktualno u sve dane do svršetka svijeta. Zaboravile su žene Isusove riječi. Zaboravljamo ih i mi. Uskrs je najveća svetkovina katoličke vjere. Pobjeda života nad smrću. Koliko god promišljali o tom veličanstvenom događaju, nikad nećemo shvatiti bit uskrsnuća. Mi smo obični, mali, krhki ljudi, koji često propituju biblijske činjenice, ljudi u kojima je vjera živa, ali nedovoljna da pomiče planine. 

Četrdeset dana korizme prilika je da se okrenemo sebi i da u sebi pronađemo vjeru koja tinja, ali ne bukti. Opraštamo li dovoljno? Koliko puta? Opraštamo li i kad nas se ne zamoli za oprost? Molimo u molitvi koju nas je naučio naš Nebeski Otac: “…kako i mi otpuštamo dužnicima našim”. Od Boga tražimo oprost, a sami ga često ne dajemo. U svojoj memoriji pomno bilježimo loše postupke naših bližnjih, zaboravljajući pritom da i naše netko bilježi. Sve one muke i prolivenu krv Sina Božjega svojatamo jer je On otkupio naše grijehe. I oslanjamo se na to. Umro radi nas. Uskrsnuo radi nas. U Njegovu smrt vjerujemo. Uskrsnuće nam je nejasno. Pa gdje je? Zašto ga ne vidimo u ljudskom obličju?Zaslužujemo li vidjeti Najsvetijeg od Najsvetijih? Očistiti dušu putem sakramenta Svete ispovijedi, raskajati dušu, najmanje je što u svojoj nezamjetnosti možemo učiniti. 

Uskrs sa svojim zemaljskim simbolima; jajima, šunkom, lukom, hrenom položenim u košaru koju nosimo na blagoslov, jest tradicija kojom slavimo život u njegovim slatkim i gorkim trenutcima. Živimo u turbulentnim vremenima u kojima nas jedino vjera može održati i spasiti nas od potonuća u beznađe. Hvala ti, Kriste, na Tvojoj smrti i Tvom uskrsnuću kojim si i meni dao priliku na vječni život. 

Neka vas uskrsli Spasitelj svojom očinskom rukom vodi kroz sva iskušenja koja život stavlja pred vas. Braćo moja, radujmo se Bog je tu, da On je s nama tu. 

Sretan Uskrs!