Prijava

Vaša prijava

Pavlinov “bažul ‘zeljem”: recepti i uspomene

[]

Premda je recept ključni dio članka ovdje se prije svega radi o malom, sentimentalnom podsjetniku na onaj bažul ‘zeljem kakav se kuhao pod krovom Pavlinovih, u domu iz kojeg je naša baka Jana 1925. godine otišla “zamuž”, točno preko ceste k Jančetima. Kuhala ga je ona, kuhale su ga i njene sestre Marica i Slava (udana Vezmarović), ali od mnogih recepata koje je donijela u miraz, meni je – a ne samo meni – najdraži bio baš taj za bažul ‘zeljem. Ali, odkako nas je baka 2002. godine napustila – još prije nje Slava, a brzo za njom i Marica – taj jedinstveni okus je ispario, činilo se kao da je nestao zauvijek. Bilo je nekih pokušaja, neki su se familijaši trudili potrefiti po sjećanju, bilo je tu solidnih rezultata, ali… 

I tako, jednom prilikom, nakon nekog zajedničkog posla, Slavko Babić me pozvao doma na obed. Čak i nisam bio pri nekom apetitu, ali prihvatio sam poziv tek da malo odahnemo i podružimo se. I tada, na ulasku u kuću, već me na vratima, gotovo na prepad dočekao taj jedinstveni miris; nije tu bilo nikakve sumnje – to je Pavlinov bažul ´zeljem! A u kuhinji, naravno, Slavkova supruga Šima. Sad se lako dalo zbrojiti dva i dva: pa Šima je u vječno zagrijanoj kuhinji Pavlinovih provela dovoljno vremena da nauči tu jedinstvenu recepturu. I da je, ako Bog da, sačuva za budućnost. 

Šima Babić za štednjakom koji joj je napravio suprug Slavko

Veli se da krokodil suzi dok jede, ali i ja sam bio blizu krokodilskih suza, i pri prvom tanjuru, i pri nekoliko sljedećih. Srećom, lonac je bio poveći pa mi je došlo da velim isto kaj sam znal i baki reći: Šteta da nas nije više za stolom.

– Ajde, kad ti je tako fino – veli Šima –  dođi jednom sa sestrama pa da im pokažem kak se to dela.

I tako smo se protekle subote ujutro obreli kod Babića – sestre Sanja i Marija, ja i naši domaćini Šima i Slavek. Nadam se da smo dobro zabilježili ovu kulinarsku meštriju, onak kak nas je korak po korak vodila Šima, pa idemo redom, na znanje i ravnanje čitateljstvu našeg portala. Pa ako se ko odvaži na realizaciju lahko formeramo i prosudbeno povjerenstvo.

Za družbu od pet dobrih potrošača ili osam-devet umjerenih. Sve pripremano na peći na drva pa temperatura kuhanja nije naznačena:

– tri mjerice (čaša od jogurta) bijeloga bažula
– veći luk
– četiri režnja češnjaka
– četiri-pet žlica masti
– pet žlica brašna (mele)
– sol
– papar
– crvena paprika
– alkoholni ocat
– ukuhane rajčice

Bažul namočen dan prije oprati i u novoj vodi staviti kuhati u dosta vode sa sitno narezanim lukom i češnjakom te dvije-tri žlice masti. Nakon sat i pol kuhanja provjeriti je li bažul mekan, narezati zelje (ne pretanko), cijelu manju glavicu. Dok se bažul i zelje dalje kuhaju uz povremeno miješanje, pripremiti zafrig od dvije velike žlice masti i pet žlica brašna (mele). Kad zafrig bude glatka masa i dobije svijetlo smeđu boju, odložiti ga. U lonac s bažulom i zeljem dodati osam žlica octa (alkoholni, Kisko) i tri-četiri veće žlice ukuhane rajčice (paradajza). Tu količinu prilagoditi ukusu. Promiješati, ako treba, dodati još vode i nastaviti kuhati. Nakon kraćega vremena dodati soli i papra u lonac s bažulom i zeljem, a crvene paprike u zafrig. Na kraju, dodati zafrig u lonac, promiješati i pustiti da dalje kuha i da se prožmu dodani začini i namirnice. Provjeriti okus i prilagoditi ga ako treba. Odložiti s vatre i poslužiti s kuhanim kobasicama i kruhom te – za one koji to vole – s feferonima.

Pri Pavlinem bi domaćica za stolom zazvala “Bože blagoslovi”, si bi se prekrižili i krenuli “k delu”. Pa dajte tak i vi!

Post Pavlinov “bažul ‘zeljem”: recepti i uspomene je prvi puta viđen na MRACLIN.HR.