Obilan ručak najčešće obiluje i ugljikohidratima. To osobito važi za one koji još nisu prihvatili Mraclinsku špek-dijetu. Koja ne preporučuje ugljikohidrate. Ugljikohidrati su vam kruh, krumpir, tjestenina, riža i najgori od svih, šećeri. Nije čudno da su najčešći energent, jer su cijenom najpristupačniji. Također, stvaraju i ovisnost, što se posebno vidi kod šećera. Mnogi vele da ne mogu zamisliti obrok bez kruha. Je li i to neka vrsta ovisnosti?

Nakon unosa hrane naše tijelo se priprema za preradu. Ugljikohidrati će se pretvoriti u glukozu, koja nakon toga ide do naših mišića, ili ako je ima viška, taloži se kao mast. I za jedno i za drugo potreban nam je inzulin. Nedugo nakon unosa ugljikohidrata naša gušterača izlučuje puno inzulina.

I gdje je tu problem?

Izgleda da mi evolucijski, odnosno genetski, nismo spremni na toliko inzulina. On se sukobljava s leptinom, takozvanim hormonom sitosti. Naše masno tkivo izlučuje leptin koji treba mozgu poslati poruku koliko imamo rezervi energije i da prema tome prilagodimo apetit. Špica inzulina nakon obilnog obroka bogatog ugljikohidratima potpuno poništi učinak leptina. Kako to doživljava naš mozak? Dosta panično. Zaključuje: nema leptina! Ajme! Moje rezerve energije su skoro sasvim iscrpljene, na nuli!

Zamislite da se grijete na lož ulje. Iznenada primijetite da je razina ulja u spremniku vrlo nisko, ostalo je nešto na dnu. Kako biste reagirali? Osim hitne narudžbe, snizili biste temperaturu na termostatu, na vrijednost tek toliko da se ne smrznete.

Tako i naše tijelo. Smanjuje metabolizam. Kada trošimo najmanje energije? Kada spavamo. Ovo nam je odgovor na pitanje iz naslova.

Predlažem da napravite pokus. Ručajte obilno, ali bez ugljikohidrata. I promatrajte. Vjerojatno nećete imati onaj uobičajeni osjećaj pospanosti. I bit će vam lakše nastaviti s poslom. Možda vam se i dopadne. A ja vas uvjeravam da je to zdravo.