Ljubaznošću gđe Gordane Lesinger, dobili smo važne podatke vezane uz njenog djeda, Andriju Lesingera, koji je u popisu mraclinskih stradalnika Drugog svjetskog rata i poraća naveden među nestalima s Križnog puta, pod rednim brojem 4. Najvažniji podatak koji smo dobili jest taj da je Andrija Lesinger preživio Križni put, štoviše doživio i duboku starost u Osijeku. No, idemo redom.

Andrija je rođen u Božjakovini 1898. godine, izučio je postolarski zanat i kao “šuster” doselio se u Mraclin. U braku je imao kći Zlatu i sina Josipa (kasnije krojača), potom ostao udovac, da bi početkom rata pristupio ustaškom pokretu. Kako je bio stacioniran u Zagrebu znao je noću navraćati u selo, sve dok mu majka nije javila da više ne dolazi jer mu partizani spremaju zasjedu. Ratne godine 1943. Andrija dobija premještaj u Zemun gdje upoznaje Mariju Galetić, buduću suprugu, koja je tu također bila u službi. U Zemunu će ostati sve do zadnjih dana rata i zbijega prema Bleiburgu. Na tom putu sa svojom je skupinom suboraca uspio iz kolone iskočiti u kukuruzište kod Dravograda. Tamo su se presvukli u odjeću nekih ubijenih civila i tako su uspjeli preživjeti prve poratne dane. Uspio je pronaći Mariju i njene sestre, a potom se on i Marija zaustavljaju u Nedelišću, gdje će živjeti neko vrijeme. 

Njegova supruga Marija poslije rata uspijeva pronaći adrese sestara, koje su se naselile u Seleš kod Osijeka, i obavijestiti ih da je živa, a potom im se ona i Andrija pridružuju u Selešu, gdje će im se roditi troje djece – Marica, Pavao i Katica. Svi skupa 1957. godine preselit će u Osijek gdje će Andrija provesti ostatak života, idućih trideset godina. Čitavog života živio je pritajeno, u strahu da će njegova ratna prošlost nauditi i njemu i obitelji, te se iz toga razloga nikad nije vraćao u rodni kraj, a ni u Turopolje, niti se javljao roditeljima. Ni sa sinom Josipom nije imao kontakte, a kći Zlata otišla je u SAD.

Andrija je imao dva brata – Ignaca, koji je također otišao u SAD, gdje mu se gubi trag, i Ivana koji je otišao u partizane. Njihovi roditelji, Mato i Francika, koji su umrli pedesetih godina, bili su dobili vijest da su Andriju likvidirali partizani kod Vrpolja, na trasi Križnog puta, pa je taj podatak očito ostao zabilježen i u Mraclinu. Međutim, 1974. godine, jedan Osječanin koji je poznavao Andriju, na baušteli u Njemačkoj slučajno upoznaje Ivana Lesingera, Andrijinog brata, i tako se priča raspliće: Ivan potom odlazi naći brata u Osijek i sastati se s njim nakon trideset godina! 

Andrija Lesinger umro je u Osijeku početkom 1987. godine.

Ažurirani popis stradalnika:

Stradali kao pripadnici domobranskih i ustaških postrojbi:
1. Vid Drvenkov rođ. oko 1918.g. (seoski sluga čuvao seoske svinje i krave)
2. Franjo Galeković (Ožinov -Antunekov),sin Antuna, r. 1918.g., bio domobran, umro u bolnici u Banja Luci
3. Fackov sin, r. 1921.g. – sin Mije Cvetnića poginuo u Legiji
4. Lacko Galeković (Dušekov), poginuo 1943.g. kao ustaša
5. Antun Cvetnić, r. 1921.g. sin Mije (Vukov), poginuo kao ustaša

Stradali kao civili:
1. Stjepan Klečić, r. oko 1918.g., sin vaktera (željezničara ) bio majstor za glazbala, otjerali ga ustaše jer je navodno surađivao s partizanima, obješen je u Stupniku
2. Mijo Vujnović, Vujčov, rođen u Kurilovcu , priženjen u Mraclin, radio je na željeznici, Kozaci ga objesili u Mraclinu, smatrajući ga suradnikom partizana
3. Ljudevit Cvetnić, zv. Ludvec Mamulin, radio u pošti, Kozaci ga objesili u Mraclinu smatrajući ga suradnikom partizana
4. Kata Cvetnić, r. Kovačić, (Mamulina), ubili je Kozaci zajedno sa suprugom Ljudevitom
5. Franjo Križanić, sin Vida, tapetar po zanimanju, u Mraclinu su ga ubile ustaše, smatrajući ga suradnikom partizana
6. Pavao Kos, sin Jakoba (Jakopov), r. 1920.g., poginuo od njemačke topovske granate u svojoj kući 1943.g.
7. Ljudevit (Ferdo) Kos, (Jakopov), r. 1919.g. poginuo od njemačke topovske granate u svojoj kući 1943.g., zajedno s bratom,
8. Mato Kos (Zvonarov), preminuo nakon što su ga pretukli Kozaci
9. Petar Galeković , sin Filipa, (Dušekov ), Nijemci su ga odveli u raciji kada je imao samo 16 godina te je nestao u Njemačkoj,
10. Drago Godinić , sin Ivana, nestao kao mornar u njemačkoj vojsci

Stradali kao pripadnici partizanskih jedinica:
1. Josip Križanić (Pezenerčev), sin Franje , stradao u izravnoj borbi, rođ. 1925.g.
2. Lacko Galeković, r. 1917.g., sin Imbre, poginuo 1943.g.
3. Vlado Bartolin, sin Frenje (lugara), r. 1918. ili 1919.g.
4. Josip Galeković (Buševčanin), r. 1910. g. , poginuo 1944.g. (bio je pismen i načitan), a moguće je da su ga ubili i sami partizani
5. Dragutin Kovačić (Jerbekov), r. 1925.g. , objesile su ga ustaše u Maloj Buni
6. Franjo Kovačić (zv. Icek), r. 1925.g., sin Stjepana (Kokotanov)
7. Mijo Augustić, r. 1921.g. pristupio je ustašama i otišao u partizane koji su ga ubili smatrajući ga ustašom

U ratu odvedeni i ubijeni:
1. Janko Štuban (Peruša), stric od svećenika kojemu je brat bio ustaša
2. Jana Stipčić, kći Janka Štubana
3. Ivan Cvetnić, (Franekov), r. 1917. Ili 1918.g., ubili ga partizani 1944.g.
4. Stjepan Cvetnić (Bregus), r. 1920.g., kao civila ubili ga partizani 1944.g.
5. Antun Veznarović, lugar, u šumi ga ubili partizani

Odvedeni na Križni put te se nisu vratili:
1. Mijo Križanić (Okekov) r. 1921.g.
2. Nikola Kos, r. 1916. ili 1917.g., sin Imbra (Sučev)
3. Miško Kos, r.1921.g., sin Mare (Mijačkov), bio ustaša
4. Franjo Kos, r. 1916.g., sin Slave (Miškecov), unuk Janka Galekovića Ožininog, smatran ustašom
5. Antun Kos, r. 1917.g. sin Slave (Miškecov), smatran ustašom
6. Vlado Kos, r. 1920.g. sin Slave (Miškecov), smatran ustašom
7. Marko Kos, r.1915.g. kći Kate (Drvenkov), bio ustaša
8. Vid Kos, kći Kate (Drvenkov), bio domobran
9. Pavao Thaler , bio veterinar, ustaša, supruga mu je bila učiteljica
10. Mato Kos, r. 1914. ili 1915.g., (Katunčev), bio je ustaša
11. Štuban, zvan Belec Musekov, bez navođenja imena
12. Pavao Cvetnić, r.1920.g., zv. Pavel, (Mikin)
13. Antun Kovačić, r. 1916. Ili 1917.g., šuster, muž Drage Kovačić – Pančerove
14. Blaž Štuban (Števulin), r. 1916. ili 1917.g.
15. Janko Štuban, r. 1921.g. (Blažev)
16. Franjo Štuban, (Pakačov)
17. Stjepan Štuban, r. 1923.g. sin Franje (Fijoklin)
18. Zlatko Galeković , (Francekov), bio tada student medicine, upisao se u ustaše
19. Mirko Lučan, supruga mu je bila Mara, bio ustaša,
20. Josip Cvetnić (Điđekov), bio je vojnik, r. 1.1.1904.g

Nestali u preokretu 1945.g. tako što su odvedeni iz svojih domova i ubijeni:
1. Janko Kos (Kolegin otac), Miškecov, bio je tada već starija osoba
2. Mato Stipčić, r. 1920.g. (Babičin), civil
3. Franjo Kos, r. 1919.g., sin Nikole, (Ritakov), civil

Stradali poslije rata:
1. Franjo Crnić, zv. Ibek, sin Imbra, bio osuđen na zatvorsku kaznu od pet godina, umro u zatvoru
2. Lacko Štuban, mladomisnik, ubijen nakon rata u dobi od 27 godina, jer mu je brat bio u ustašama
3. Bara Križanić (možda Kos), sestra Antuna Križanića (Ionica Rulčev), partizanka, nestala u njemačkom logoru