Iako je obavezno korištenje obiteljskog prezimena u Hrvatskoj uvedeno tek nakon Tridentskog koncila (1545.-1563.), kod Mraclinaca ih imamo i ranije. Prvi Mraclinci se spominju kao Staniško, sin Vratiška i slično, ali već se 1417. javljaju Mušić i Vernječ, što možemo smatrati prvim prezimenima. U istom stoljeću se spominju i Pavučić, Bušić, Marenić, Jakopović, Sukčić, Čiček (kasnije Čičkovići), Križanić i Gabus.

Godine 1501. imamo (neplemenite) porodice Sušić ili Zužić, 1503. Antolčić, Jurgetić, Pavačić, Plantačić i Penežić, a 1507. nam donosi još više mraclinskih plemićkih porodica: tu su Knezekovići, Čikanići, Snostići, Križanići, Gjurčići, Jakopovići, Grgurići, Galekovići, Miklovšići, Drugeci i Filipovići te Koprenići. Prezimena Marenić, Bažulić, Zudinić i Horvatić se navode 1512., 1520. imamo Pavunčiće i Tičkoviće, 1524. Jagnišiće, 1540. Kerheniće, 1546. Jordaniće, 1556. Šugece i 1560. Stubaniće.

Dosta novih prezimena dobivamo 1636. Neka od njih danas povezujemo s drugim plemenitim sučijama, no to nam samo prikazuje koliko su vremena u turopoljskoj prošlosti bila burna: Glagolić, Črnko, Kovačić, Kralj, Hrvatić-Poturić, Stuban, Bertak-Kundić, Crnić, Kos, Zrnčić-Horvat, Miličević, i Šabarić-Koprenić. 

Popis iz godine 1747. nam donosi Čunčiće, Birekoviće, Čuruliće, Kuniće, Cvetniće dok se 1796. susrećemo s Matanovićima, Fabjančićima i Augustićima.

A kako stojimo danas? Najbrojniji su Galekovići, slijede ih Kosi, Cvetnići i Kovačići. Zatim imamo Štubane, Matanoviće i Križaniće. Još su tu Crnići, Čunčići i Zrnčići. Iako više ne žive u Mraclinu, spomenimo još i Kundiće i Augustiće. A od nedavno izumrlih mraclinskih plemenitaških prezimena valja spomenuti Birekoviće i Šabariće.