Prijava

Vaša prijava

Trener Rijeke provodi radni odmor u Metkoviću: “Mišković vjeruje u ono što radimo, a momčad slažem kao da će svi ostati”

[]

RIJEKA Sergej Jakirović, trener Rijeke, odmara u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, točnije u Metkoviću, odlazak u njegov grad i promjena sredine barem nakratko dobro dođe na kraju jedne turbulentne sezone. No, to je zapravo radni odmor, mobitel je stalno uz riječkoga kormilara, po pitanju slaganja igračke križaljke ništa ne smije biti prepušteno slučaju. Tko poznaje Sergeja, zna da je to praktički i nemoguće. Riječ je o stručnjaku koji prakticira sustavni rad, ono čega nije bilo i zbog čega je Rijeka zaglavila u »tunelu« prošle jeseni, a posljedice se još uvijek osjećaju.

Vrijeme je kratkog odmora u kojem vam sigurno stalno zvoni telefon. Napravili ste sjajan posao, na koji možete biti ponosni zajedno s momčadi. Koliko vas je ova misija na Rujevici iscrpila i je li vam to bio najteži trenerski zadatak u dosadašnjoj karijeri?

– Dobro je, vrijeme je lijepo. Malo plaža, ulazak u more i mobitel. Nije to klasični odmor. Prijelazni rok još nije počeo, ali trajat će jako dugo. Volim svoj posao, ne volim zonu komfora. Kad vratim film, da je Gorica dobila Varaždin u onoj zaostaloj utakmici na startu, pobjegla bi nam pet bodova, a mi bismo ostali na dnu. Igrači su bili poljuljani i trebalo je što prije stabilizirati momčad. Nije me baš to iscrpilo, prije svega zato što smo dobro startali. Na tri teška gostovanja uzeli smo sedam bodova. Igrači su pokazali da se može, bez obzira na to gdje se i protiv koga igra. Poslije toga sve je bilo lakše.

U sportu se sve brzo zaboravlja, stalno se treba dokazivati. Nova sezona bit će višestruko izazovna, kroz slaganje nove momčadi i izlazak u Europu, u kojoj bi skupina Konferencijske lige, uz malo sreće u ždrijebu, bila nešto što bi vjerojatno zadovoljilo ukuse vodstva kluba?

– Stalno se treba dokazivati, jednostavno to je tako u sportu. U svakodnevnom smo kontaktu svi koji se brinemo o sportskoj politici. Ima puno zanimljivih igrača, puno njih se nudi. Sve to treba svesti u normalne gabarite, a to nije nimalo lako. Vremena su se malo promijenila, a trebat će nam dva prijelazna roka da popravimo sve ono što se dogodilo ljetos. Gledat ćemo da u svakoj liniji dovedemo po jednog igrača i da pokušamo ojačati momčad. Puno je prostora i u našim redovima i u igri. Ovi dečki dali su maksimum i sigurno smo došli do određenih limita. Koliko god je bilo pozitive, bilo je i stvari u kojima smo oscilirali. Želimo puno bolje ući u sezonu i, naravno, što više napraviti u Europi. Neće biti predaje koga god da izvučemo. Prošla sezona u Zrinjskom mi je pokazala, neovisno o tome što je BiH liga podcijenjena, da na europskoj razini možemo igrati sa svima ravnopravno.

Samo pojačanja

Imate slatke brige s igračima koje ste promovirali, ali i probleme s dobrim dijelom igrača koji se vraćaju s posudbi, Mateo i Damjan Pavlović, Karrica, Bušnja, Lunetta, Lepinjica, Vrančić. Hoće li oni dobiti »drugu šansu« ili će biti novih rezova kao i zimus?

– Mi ćemo tu morati tražiti modele raskida. Koliko znam, Sarajevo želi uzeti Vrančića, a sada treba naći model kako to napraviti. Tako i u drugim slučajevima. Mateo Pavlović nije ništa igrao na posudbi, Bušnja je više ulazio s klupe. Realno je da ti igrači potraže nove klubove. Osobno mislim na te pozicije dovesti pojačanja. Tu je i Lepinjica, koji je pokazao u Arminiji da može igrati na visokoj razini. Postoji model otkupa njegova ugovora. Vidjet ćemo ostaje li tamo ili dolazi ovdje i ulazi u konkurenciju. Vraća se i Agić iz Gorice, on je 2002. godište i počet će s nama pripreme.

Neki igrači su malo pali u drugi plan, što zbog konkurencije, što zbog ozljeda. Kako vidite u svojim planovima slaganja igračke križaljke statuse Djouahre, Mitrovića, Krešića, Stanića…?

– Prije mjesec dana nisam bio zadovoljan Djouahrom, ali jesam njegovom kasnijom izvedbom. Kao da me čuo, ili mu je netko preveo, ha, ha… Donio nam je novu energiju i probojnost te sam zadovoljan kako je odigrao zadnje utakmice. Nadam se da će u pripremama biti pravi, a uopće nije sporno da je on dobar igrač. Ako bude zdrav i prođe dobre pripreme, može nam biti udarna snaga s lijevog krila. Vjerujem da su Krešić i Stanić nezadovoljni, ali bili su maksimalno profesionalni. Tako su se »karte podijelile«, igrači koji su upali u prvi sastav iskoristili su i sačuvali svoju poziciju. Krešić je imao i peh, vukao je ozljedu lista. Očekujem da idu dalje, traže opciju kojom će promijeniti klub gdje će biti standardni. S Mitrovićem ćemo sjesti i porazgovarati. Zadovoljan sam njime, s ljudskim i profesionalnim kvalitetama, sada samo treba procijeniti koliko on može dati s obzirom na zdravstveno stanje. Ne smijemo zaboraviti što je sve Mitar dao Rijeci i Rijeka njemu. Ja sada slažem momčad kao da će mi ostati svi igrači. Ostavljam po strani sve priče i pričice, transfere i ponude. Kad dođe nešto službeno, onda ćemo reagirati. Prijelazni rok je predug i klubovi sada još uvijek malo kalkuliraju.

Hoćete li u slučaju Labrovićevog odlaska povući Zadru s Krimeje na Rujevicu?

– Zadro će sigurno proći s nama pripreme, smatram da njemu treba još praktičnog iskustva. Bilo bi idealno da on ostane još na posudbi u Orijentu. Imamo jako dobru suradnju s Marinkom Koljaninom i s Faustom Budicinom. Pratimo naše igrače koji su tamo, a vidjet ćemo i što njima treba u smislu naših juniora izlaznoga godišta. Maksimalno ćemo pomoći Orijentu. Mislim ipak dovesti još jednog vratara, i to provjernog, u slučaju da Labrović ode. Može se dogoditi da Labrović ode danas, ali i zadnjeg dana prijelaznog roka. Moramo imati spremnu opciju. Ne možemo ostati samo na Zlomisliću i sa Zadrom na posudbi. Pratimo nekoliko vratara.

Gladni i ambiciozni

Koliko ste zadovoljni suradnjom s novim sportskim direktorom Darkom Raićem Sudarom, dojam je da, po pitanju slaganja momčadi, imate puno veću slobodu nego vaši prethodnici?

– Mišković nam maksimalno vjeruje i vidi da ono što radimo ima smisla. S Raićem Sudarom imam odličnu suradnju, tu su i Antonini Čulina te Srećko Juričić. Razmjenjujemo mišljenja i nastojimo donijeti najbolje odluke za momčad i klub. Želimo da momčad napreduje i da prepoznamo potencijal koji možemo dalje razvijati. I da se rade dobri transferi. To je jedini ispravni put. Dosta je mladih igrača koji mogu u svemu tome sudjelovati, naravno, uz kostur koji je iskusan.

Sinovi u Dinamu

Sin Leon član je Dinama. Već ta činjenica govori da je nogometu posvećen jako puno. Kreće li on očevim stopama?

– Stariji sin Leon je u Dinamu, on je u U-15 momčadi, a bio je nedavno i u hrvatskoj reprezentaciji. Matija je mlađi, 2010. godište, i on je vratar u Dinamu, mlađi pionir. Volim reći da treniraju otkad znaju za sebe, ha, ha… Leon ima i stipendijski ugovor s Modrima, klub je nešto prepoznao u njemu i dobro se razvija. Ljevak je i igra zanimljivu poziciju lijevog stopera. Mlađi je još zaigran, ali obojica imaju lijepu radnu etiku. Ništa im nije teško – kaže Jakirović.

Izjavili ste da novca neće biti ili će ga biti jako malo, ali da vam nije problem uhvatiti se ukoštac s procesom u kojem morate razvijati igrače i ganjati rezultat. Bivši treneri su po tom pitanju ipak bili u nešto komotnijoj situaciji s obzirom na to da je bilo više novca u klubu.

– Navikao sam na taj način rada da moram razvijati i promovirati igrače. Nije mi teško gurnuti mladog igrača u vatru kad vidim da ima potencijal. Samo »gladni« i ambiciozni igrači mogu nešto napraviti. Bez odricanja i rada nema ničega. To i čini jednu momčad. Tražimo mlade i potentne igrače koji imaju potencijal za svoju poziciju i jedino tako možemo egzistirati. Mislim da se to može u ovoj situaciji, kad imamo okosnicu momčadi.

Suradnja s Dinamom, Janković ima ugovor do siječnja, Marin i Jurić su vam (ne)zanimljivi?

– Jurić se, nažalost, ozlijedio i morao na operaciju gležnja. Pogodio ga je nevjerojatan peh. Marin, ali i Janković počet će pripreme s Dinamom. Imamo određenu klauzulu s Jankovićem, no vidjet ćemo. Još nekolicina igrača Dinama mi je zanimljiva i neki od njih bi nam dobro došli. Dovest ćemo samo one igrače koji nas mogu pojačati, ali da to ne bude klasična posudba, već da su to prije svega naši igrači.

Najljepši i najgori trenutak od dolaska na Rujevicu?

– Najljepši trenutak mi je kad smo izborili Europu. Malo je ljudi vjerovalo da ćemo nadoknaditi tako veliku razliku. Najteži trenutak je pak kada smo dobili gol protiv Osijeka na Rujevici za 1:1. To mi je baš teško palo jer se dogodilo u zadnjem napadu.

 

Kostrena, društveni život i 24 sata

Život u Rijeci i na Kvarneru nije vam nov. Za ovaj ste kraj vezani i obiteljski. Koliko vremena nalazite za stvari izvan nogometa, u čemu guštate, osim u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu?

– Moja šogorica živi u Kostreni. Tamo sam i ja. Moj društveni život svodi se na sve oko nogometa. Bio sam možda pet puta na Korzu u pola godine, radni dan mi počinje u 8 sati, a u 21 se vratim doma. Cijeli dan sam na Rujevici, eventualno se nađemo na Srdočima na kavi. Cijeli stožer je 24 sata u nogometu. Ako nemamo trening, analiziramo protivnika. Ne smije nas ništa iznenaditi. Čeka nas borba na tri fronta, koliko god ona trajala. Europa će puno ovisiti o ždrijebu – kaže Sergej.

 

 

Objava Trener Rijeke provodi radni odmor u Metkoviću: “Mišković vjeruje u ono što radimo, a momčad slažem kao da će svi ostati” pojavila se prvi puta na Novi list.