RIJEKA  Željko Sopić i Sergej Jakirović, sadašnji i bivši trener Rijeke, mogli su zadovoljno »trljati ruke« nakon posrtaja Hajduka u Velikoj Gorici, što je bitno promijenilo situaciju na ljestvici. Obojica bivših trenera Gorice koji su je promovirali u stabilnog prvoligaša (Jakirović), a potom i spasili od ispadanja (Sopić), pratili su uživo utakmicu i spoznali svu ranjivost lidera s velikim ambicijama. Ali i vidjeti opet opasnu Goricu koja je uzela bod u Maksimiru u susretu bez golova. Rijeka i Dinamo došli su tako Splićanima sada na samo dva boda zaostatka, s tim da Dinamo ima i utakmicu manje.

Posljednje kolo HNL-a donijelo je gužvu u vrhu, već sada vratilo Bijele i Modre u aktivnu borbu za čelnu poziciju, a Osijeku donijelo pad na peto mjesto. No, sasvim je jasno još uoči početka bilo da će Velika četvorka krojiti sam vrh. Jedino je pitanje bilo koliko je Dinamo oslabljen odlascima, a koliko se ostatak konkurencije pojačao kako bi mu mogao zaprijetiti u borbi za naslov.

Kako sve to izgleda iz perspektive Rujevice? Obećavajuće, posebno nakon izrazito lake pobjede protiv Osijeka (2:1) koji je kad se sve zbroji i oduzme, zasad ipak nekako najslabija karika najboljeg kvarteta. Rijeka je ovog ljeta odradila daleko bolji prijelazni rok, tandem Jakirović – Raić Sudar napravio je velik i zapažen posao, a da klub pritom praktički nije uložio ništa. Glavnina igrača, uključujući Dilavera, njih devet (Janković, Ivanović, Fruk, Radeljić, Čabraja, Pašalić, Ilinković, Petrovič) došla je na nagovor, preko veza i praćenja bivšeg trenera, dijelom i sportskog direktora, dok je Pjaca sam odabrao Rijeku.

Uz okosnicu (Labrović, Selahi, Banda, Hodža, Mitrović, Obregon) sve su bolje proigrali i neki drugi igrači kojima se, istina nije previše vjerovalo (Smolčić, Galešić, Goda) i Rijeka je postala spoj ozbiljnog i zanimljivog potencijala. U konačnici došlo je 11, a otišla su čak 24 igrača (sporazumni raskidi, posudbe, prodaje), dok je novi trener zadržao bitnu razinu energije i motiva. Rijeka igra lepršavo i lijepo za oko, možda još ne dovoljno učinkovito, ali skuplja bodove u »malim utakmicama«, što je često posebno važno u ligaškom maratonu. Nakon posljednja dva kola vidljivo je koliko je Hajduk nesiguran i neuigran, a koliko se Dinamo sve više diže u igri. Rijeka čeka prigodu iz prikrajka, radi u miru, ali s namjerom da opasno napadne vrh. No, za to će morati početi pobjeđivati u ogledima s najvećim konkurentima, Hajdukom i Dinamom, koji do kraja godine stižu na Rujevicu. Tu bi se definitivno moglo vidjeti koliko su Bijeli već sada zreli za najviše domete. Sve preduvjete za to imaju. Kvalitetu, motiv, ozračje, navijače…

Nakon sedam kola isprofilirali su se jasni plusevi i minusi Velike četvorke.

HAJDUK 15 BODOVA

PLUS

Splićani su odlično startali u prvenstvu s pet pobjeda i pritom s(p)retno pobijedili Dinamo u Maksimiru (1:2) pri čemu nisu bili bolji suparnik, dok su minimalno i sasvim zasluženo svladali Rijeku (1:0) na Poljudu. Po običaju, pobjedama nad Slaven Belupom, Rudešom i Varaždinom stvorila se startna euforija, Hajduk nije igrao pretjerano dobro, ali niti loše. Sasvim solidno.

Navijači su veliki forte splitskog kluba, u prosjeku ih je dosad pratilo 16 tisuća, ukupno 112 tisuća u sedam utakmica. Generalno, podrška koju daju Hajduku navijači u cjelini je fascinantna i mnogi će reći najbolji dio splitskog kluba. Ali nogomet se igra na travnjaku… I ovako loš Hajduk još uvijek je lider s dva boda prednosti, ali čekaju ga ogledi s Lokomotivom, Dinamom, pa Rijekom i Osijekom.

MINUS

Posljednja dva vezana poraza od Istre 1961 kad su se Bili ispromašivali (0:1) te od Gorice kad su pali u zadnjim minutama igre nakon vodstva (2:1) razotkrila su prilično slabosti Hajduka. Bilo je to upečatljivo još protiv PAOK-a kada unatoč dobroj igri u prvoj utakmici i početnih 15 minuta u Solunu, momčad Ivana Leke nije znala bolju igru pretočiti u rezultat. Hajduk je tada još i igrao, ali s prikazanim protiv Puljana i posebno Gorice nitko u klubu ne može biti zadovoljan. Zabrinutost je opet okovala Poljud.

Pojačanja nisu na željenoj razini, koliko god bilo to ime jednog Odjidje-Ofoe, Livaja i on svojim »veteranskim« pristupom u zadnjim ogledima više nisu uspjeli donijeti premoć kao igrači poteza. No, problem je očito kompletna igra Bilih koja nije sistematski posložena, Hajduk je daleko od uigranosti. Tu je, vidljivo, izostao rukopis Ivana Leke.

RIJEKA 13 BODOVA

PLUS

Najveći dobitak za ovu momčad Bijelih je samopouzdanje i mentalitet kojeg im je još zimus donio Sergej Jakirović, a Željko Sopić samo »učvrstio« dobro posložene temelje. Rijeka je u ovom trenutku možda i najbolje posložena, u željenim okvirima, u smislu rostera i dupliranih pozicija.

Ima ponajbolji ofenzivni potencijal u ligi, igra generalno ima »glavu i rep« i praktički nema »velike rupe« u rosteru od kojeg se mogu stvoriti dvije jako dobre momčadi. Rijeka je veći broj utakmica odigrala atraktivno, ima mladost i energiju te igrače gladne uspjeha.

I navijači su važan zamašnjak kluba s Kvarnera, Rijeka je zasad druga po praćenju uživo, u prosjeku njene je utakmice pratilo skoro deset tisuća gledatelja na tribinama.

Velik dobitak za Rijeku bile su utakmice s Lilleom u Europi i saznanje da mlada momčad s nekoliko iskusnika svojom igrom može parirati i velikim favoritima. Rijeka je najbolja domaćinska momčad, svih 13 bodova osvojila je na Rujevici.

MINUS

Iako je velike minuse u Rijekinom otvaranju sezone teško pronaći, sasvim je jasno da ih je bilo. U prvom redu to su utakmice s Hajdukom i posebno Dinamom kad su Bijeli po povratku iz Francuske odigrali izrazito loših 90 minuta. Nije to bila prava Rijeka, već ona koja je izgubila prije »naplatnih kućica«. Sopićeva momčad branila se cijelu utakmicu i na kraju je još i dobro prošla s minimalnim porazom (1:0).

U bitan, ali ne i toliko opasan minus pretvorila se domaća utakmica s Varaždinom kad je bod spašen u posljednjim minutama (2:2). I tada je, kao i protiv Osijeka, do izražaja došao možda najveći problem u posljednjim utakmicama, a to je neefikasnost. Rijeka stvara i previše šansi, ali ciljnici nisu još najbolje posloženi.

Rijeka je najgora gostujuća momčad, u gostima nije osvojila niti jedan bod! No, bile su to utakmice s Hajdukom i Dinamom.

DINAMO 13 BODOVA

PLUS

Dinamo je unatoč ponekom kiksu (Gorica, 0:0), više u Europi nego u HNL-u, momčad koja je u najboljoj formi sudeći po rezultatima. Modri su u zadnjih pet utakmica osvojili 13 bodova uz gol razliku 13:3.

Sergej Jakirović je po dolasku u Maksimir naišao na probleme, ali kao i na Rujevici, odmah je »zasukao rukave«. Ne ide sve kao podmazano, no ostanak Petkovića i povratak Ademija veliki su plusevi za modru momčad unatoč odlascima (Livaković, Ivanušec, Šutalo).

Dinamo neosporno ima kvalitetu više od ostatka lige. Vrijednost Modrima je nakon dugo vremena pala ispod 100 milijuna eura (79.80), ali i dalje imaju dovoljno širok roster i godinama izgrađen mehanizam sustavnog rada te promocije novih vrijednosti iz svoje Škole. Dinamo je na startu sezone možda malo »zakašljucao«, posebno u Europi, ali Zagrepčani su i u ovom izdanju favoriti broj jedan za naslov.

MINUS

Velikog traga na momčadi je isprva ostavila Europa i nesretno ispadanje od AEK-a, a potom i loša igra i neobranjeni kapital iz prve utakmice protiv praške Sparte. Dinamo se na kraju morao zadovoljiti skupinom Konferencijske lige, ali dalje kao jedini hrvatski predstavnik vozi europskim kolosijekom.

Psihološki svakako je momčadi teško pao startni domaći poraz od Hajduka (1:2) iako su bili bliže trobodu, a već po običaju uz višak kvalitete koje mogu raspršiti i ostatak hrvatskih klubova, Modrima je najveći problem uvijek vlastito »dvorište«, nešto slično kao i u Hajduku.

Na smjenu trenera (Bišćan/Jakirović) stalno se nadovezuju problemi s upravljačkom strukturom i borbom za prevlast.

Dinamo je godinama izgradio imidž poželjne »udavače«, pomalo savršenog stroja za proizvodnju i prodaju igrača i stvaranje novih vrijednosti. Sada je u vremenu velikih iščekivanja i mogućih novih promjena.

OSIJEK 11 BODOVA

PLUS

Osijek je kao i ostatak hrvatskih momčadi prošao »trnjem« po Europi, a najveći plus mu je svakako premještaj na Opus Arenu, najmoderniji hrvatski stadion. U startu je to dalo popriličan impuls Plavo-bijelima koji su do vrha na premijeri napunili mrežu Slaven Belupa (6:1). Pobijeđen je potom i Rudeš u gostima, momčad Stjepana Tomasa vratila se nakon 0:3.

I stvorila jako dobro ozračje. Ofenzivni dio momčadi je, kao kod Rijeke, izrazito naglašen s Mierezom, Lovrićem i Caktašom, ali s potopom kod Adane Demirspor (5:1) počeli su i osječki problemi.

Osijek je jako dobro odigrao sat vremena protiv Dinama, praktički ga prizemljio, no po običaju u njihovoj igri nakon svakog dobrog i pohvalnog refula, počinju stare boljke i problemi.

MINUS

Igra obrane najveći je i gorući problem Osijeka. Kao i završnice utakmica. Momčad daje dosta (20), ali i prima puno pogodaka (15). Osječani su u čak tri utakmice ušli u završnom prednošću i od mogućih devet bodova osvojili samo dva.

U Puli su prosuli kapital od dva gola viška autogolom u četvrtoj minuti nadoknade za 4:4, a u Kranjčevićevoj nakon što su poveli u 93. izgubili dva boda od Lokomotive u 96. minuti (2:2).

Još gore je bilo u domaćem derbiju s Dinamom, ostali su praznih ruku nakon golova Petkovića u 87. i 99. minuti iz jedanaesteraca koji su izazvali dosta gorčine.

U završnici prijelaznog roka stigli su Manev, Duarte, Guedes… Ali bilo je vidljivo na Rujevici da će Osijeku trebati još puno vremena da posloži svoju igru. Osječani su od razigrane, ali neefikasne Rijeke mogli poprilično stradati.

Objava Rijeka ima potencijal za napad na sam vrh HNL-a, ali morat će početi pobjeđivati najveće konkurente koji tek dolaze na Rujevicu pojavila se prvi puta na Novi list.