MOŠĆENIČKA DRAGA Feštarski i slavljenički bilo je na Slatini, ali sve kako to priliči velikoj, okrugloj obljetnici jednog sportskog kolektiva.

Nogometaši Rijeke uveličali su stotu obljetnicu Drage, aktualnog četvrtoligaša koji je osnovan 1924. kao Club Sportivo Vis, a najveći uspjeh ostvario u sezoni 2003./04. kada je momčad postala prvak Treće HNL i izborila kvalifikacije za viši rang natjecanja. Draga se natjecateljski nije vinula u još veće visine, ali je bila i ostala stabilan klub regije, na neki način i ponos Liburnijskog kraja, jednako kao prva u piramidi Opatija te susjedni Lovran.

Istinsko sportsko druženje okupilo je sve generacije igrača i dužnosnika Drage, a Rijeka, vodeći klub Prve HNL također je došla u goste s jakim snagama, igračkim i logističkim. Nogomet naravno nije bio u prvom planu, ali niti nezanmljiv, posebice u prvom dijelu nakon što je početni udarav izveo Arnaldo Rubinić, legenda domaćeg kluba, draški Di Stefano.

Domaći igrači trenera Andreja Abrama odigrali su zapaženo prvo poluvrijeme, pružili renomiranom suparniku otpor u granicama očekivanog, a sjajnim obranama istaknuo se među vratnicama Toni Bošnjak.

Bošnjakove obrane

“Igramo bolje nego protiv Borca”, bila je znakovita poruka domaćih iz publike u prvih petnaestak minuta, nakon čega su u istoj minuti Riječani pogodili vratnicu, a Bošnjak maestrano obranio jednu loptu.

Riječane je u vodstvo doveo Obregon u 19. minuti kada je glavom zakucao loptu od trave u kut, nakon čega je Bošnjak dobro osujetio direktni udarac Bande iz kornera. Dražani su odoljevali do 31. minute, a onda je Bogojević atraktivno zakucao loptu pod gredu na ubacivanje Grgića s desne strane. Pljesak su pobrale i atraktivne “škarice” Ivanovića kada je lopta prošla malo kraj vratnice. Do odmora Petrovič je postigao također efektan gol s 18 metara, lopta je na svom putu zakačila jednog igrača i odsjela u gornjem kutu.

U drugom poluvremenu Željko Sopić je na travnjak poslao igrače koji manje igraju i juniore koji su očekivano mladošću, trkom i spremnošću potvrdili raziliku u kvaliteti, a domaćini počeli energetski padati. Uz Bandu i Yansanea, zabijali su Medojević, Bilajac i dvaput Jakac.

Darovi

Sudac Merle označio je kraj, a onda se na travnjaku pojavili i Rijekini igrači koji nisu igrali, ali su došli čestitati domaćinu i uveličati veliku obljetnicu. Domaća mladost poletjela im je u susret, autogrami i selfiji bili su nezaobilazni s Labrovićem, Pašalićem, Jankovićem… I na kraju je sve zaključeno “milenijskom” fotografijom, fešta je mogla početi, za riječke profesionalce ipak dozirana jer Gorica kuca na vrata, a Dinamo, čija se utakmica s Varaždinom također pozorno pratila, ozbiljno se približava.

Domaćini su se ozbiljno potrudili da sportska fešta prođe u dobrom ozračju, a novo ruho poprimio je travnjak, tribine i okoliš Slatine oko koje se načičkalo više od 500 gledatelja. Red nogometa, red, druženja, red navijanja … Na travnjaku najviše je uzbuđenja izazvala 53. minuta kada je Kristian Kurti pogodio okvir riječkog gola. No, domaćini nisu uspjeli postići počasti pogodak iako se netko našalio pa je na semaforu u jednom trenutku svjetlilo – 2:6.

Utakmicu je došao pogledati i Branko Mikša, nekadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza i gradonačenik Zagreba kojeg su Dragu vežu posebne emocije. Domaćini su darivali goste prigodnim slikama, Deana Šćulca, Željka Sopića, Darka Raić Sudara i Anoninija Čulinu, Riječani pak domaćina, točnije predsjednika Arnolda Bradičića s uokvirenim dresom Rijeke s brojem 100. Komplimenti i čestitke bile su obostrane. Sve sa željom da još jedna titula dođe na Kvarner… I da nogomet u Mošćeničkoj Dragi živi na ovakav način namanje idućih sto godina.

Objava Riječani uveličali feštu u Mošćeničkoj Dragi devetkom nakon koje su svi bili zadovoljni pojavila se prvi puta na Novi list.