RIJEKA Tri nule zaredom. Ni boda, ni gola. Poraza je svima na Rujevici, valjda, dosta. A kako je u igri dupla kruna, nakon tri izgubljene utakmice bez ijednoga postignutoga pogotka, u sljedećem susretu ni remi nije rezultat koji bi bilo koga oduševio, koliko god bi i bod možda na kraju ispao dragocjen. Posebno zato što se u 33. kolu igra – kod kuće.

Čak i ako uzmemo u obzir činjenicu da u ovoj apsurdnoj sezoni možeš nanizati tri poraza i ne maknuti se s prvog mjesta. I činjenicu da u kolu u kojem Rijeka dočekuje Goricu, izravni konkurenti Hajduk i Dinamo moraju igrati međusobno u Splitu.

Rijeka je triput zaredom poražena, a Gorica je u posljednjih šest kola bodovno najučinkovitija. Dakle, najbolja momčad lige. Rijeka se bori za naslov, a Gorica još nije i matematički osigurala ostanak. Igra se na Rujevici, Rijeka je sigurno bolja momčad, ali aktualna forma “debelo” je na strani Turopoljaca.

Totalni vrtuljak emocija, od euforije do gorkih razočaranja.

Od otužnog: “Pa mi više nikoga ne možemo dobiti”, do “Da nam je netko ponudio ovu situaciju, četiri kola prije kraja ste prvi i u finalu Kupa, svi bismo prihvatili”. Ne samo prije početka sezone nego i nakon zimske pauze! Nitko živ nije vjerovao da će Rijeka u svibanj, mjesec odluke, ući kao prvoplasirana momčad lige.

Sezona puna kontradikcija, na Kvarneru više nego na bilo kojoj drugoj HNL lokaciji. Jer Rijeka i dalje jedina ima sve u svojim rukama, ali već nekoliko tjedana igra tako da ni najzagriženiji optimisti u nedjelju na Rujevicu neće krenuti s osjećajem: “Ma 100 posto pobjeđujemo.” Nadamo se da takvih ima barem u svlačionici. U momčadi, u stožeru.

Sva ta neizvjesnost ne utječe jedino na Armadu. Oni su svoje rekli i toga se drže. Podrška do kraja. Neupitna, maksimalna. Svom snagom za Rijeku. Ako se na kraju osvoji jedan ili oba trofeja, komotno se mogu predati u vitrine Kluba navijača Armada. Kad su nakon poraza od Osijeka i krenuli neki zvižduci sa zapada i istoka, sjever Rujevice trenutačno ih je potopio svojim glasnim “Forza Rijeka!” skandiranjem.

Kapacitet

Podrška s tribina savršena, svaka plaća, bonus i premija legnu na vrijeme, klub ne vrši niti najmanji pritisak i ne stavlja nikakav imperativ na leđa momčadi i stožera. Dakle, idealna situacija, onakva kakvu u drugim klubovima ne mogu ni sanjati.

Sad je samo pitanje, ima li ova momčad oslabljena ljetnim i zimskim izlaznim transferima te stožer pun neiskustva kapacitet okruniti naslovom sezonu u kojoj se i Hajduk i Dinamo stalno “nude”, posrću, kiksaju, u najmanju ruku, jednako koliko i Rijeka.

Davor Landeka član je Đalovićevog stručnog stožera. Igrao je za Rijeku, sad je trener u Rijeci. Poznaje klub izvana i iznutra. Tri dana nakon poraza u Maksimiru i četiri dana prije Gorice na Rujevici Lanđo, kao nekada dok je bio igrač, ide bespoštedno i prema protivniku i prema sebi.

Prva konstatacija zapravo je sažetak svega što i Landeka i cijeli stožer, a vjerojatno i doslovno svi navijači, misle o nedjeljnoj utakmici.

– Gorica je u odličnoj formi, nisu slučajno već šest utakmica bez poraza i ovo što ću reći apsolutno ni na koji način nije manjak poštovanja prema sljedećem protivniku kojeg maksimalno respektiramo, ali… Ljudi, ako u ovoj situaciji nismo u stanju pobijediti Goricu, onda niti ne zaslužujemo ostati na prvom mjestu! – odmah “u glavu” ide Landeka.

– Nemamo više što razmišljati o raznoraznim okolnostima, našim zaslugama i našim kiksevima ili onome što pokazuju konkurenti. Više ni izostanci ne smiju imati toliku težinu, koliko god neigranje Fruka i mogući izostanak Radeljića predstavljaju ogroman hendikep, takvi bi igrači nedostajali svakoj ekipi u HNL-u. No, svi aduti i svi hendikepi, naša tri poraza zaredom i šest goričkih utakmica bez poraza, sve to mora postati nebitno kad utakmica počne. Jedino bitno je da Rijeka treba pobijediti da bi i sebi i drugima dokazala da joj je mjesto na vrhu, da smo zasluženo najveći dio sezone upravo mi prvi.

Dakle, brojni izlazni transferi nisu smanjili širinu igračkoga kadra do te mjere da su ubili šampionske ambicije.

– Pa valjda tablica pokazuje da nisu! Ako si igrač Rijeke, onda vrijediš. Sam taj grb na dresu mora značiti da si u prednosti pred protivnikom. Nema Fruka, imamo dokazano kvalitetnog i itekako iskusnog Čopa. Nema Radeljića, klub je doveo Maneva. Mi svim našim igračima vjerujemo pa valjda onda i oni moraju vjerovati u sebe. Igrati hrabro. I strpljivo. Radna etika ove generacije je savršena. Svatko tko je vidio samo jedan naš trening mogao se u to uvjeriti. A i mi iz stožera. Svi 24 sata dnevno radimo i živimo za ostvarenje sna, za iskorištavanje prilike koja nam se pruža, a kako Đale kaže, tko zna kad će nam se opet pružiti.

Posljednjih tjedana kao da nedostaje strpljivosti i samopouzdanja. Bijeli ili dobro uđu u utakmicu pa onda ako dobiju gol vidljivo padnu ili počnu igrati tek nakon što prime gol.

– To je posljedica pritiska koji se povećava kako se sezona bliži kraju, ali svakodnevno na tome jako puno radimo s igračima. I stalno im ponavljamo da utakmica traje od 90 do 100 minuta. Vjera u sebe i strpljivost. Pa te nagradi. Nije slučajno da smo tako pobijedili Istru u Kupu i Varaždin s igračem manje. Kao što onda nije slučajno da protiv Osijeka pogodimo stativu i prečku pa još Fruk ne zabije zicer, a onda budemo kažnjeni. Ili kod Dinama ne uđemo u utakmicu kako treba, a onda u drugom poluvremenu pokažemo da smo bolji, ali nas od gola i barem boda dijeli nekoliko centimetara kod one Čopove vratnice. Da ne govorim o igraču više kojega smo trebali imati zadnjih pola sata utakmice jer je stav kluba da ne komentiramo suđenje.

Podrška

Hrabrost treba pokazati i struka. Ne braniti Zlomisliću da minutu prije kraja i on ode na korner u protivnički šesnaesterac. Ili ponekad i promiješati karte, zaigrati u drugom sustavu, otvorenije…

– Lako je moguće da će, uz one prisilne zbog žutih kartona i ozljeda, u početnim postavama u utakmicama koje slijede biti i drugih promjena. Ne bih ulazio u detalje.

Koliko god klub ne stavlja imperativ osvajanja trofeja, tako ni stožer na momčad ne stavlja taj teret. Je li to ispravno i u finišu sezone?

– To što im ne radimo pritisak da moraju osvojiti, ne znači da se za svaku utakmicu ne pripremamo i u svaku utakmicu ne ulazimo bez samo jednoga plana i želje, da pobijedimo. Valjda je to onda upravo to, pobjeđujmo i osvojit ćemo! Ali idemo utakmicu po utakmicu. To je, po nama, jedini ispravni način. Nije se ni netko iz uprave spustio u svlačionicu da nas dodatno stisne. Svi vide da radimo maksimalno naporno, da nam ne treba ni dodatna motivacija, ni dodatno samopouzdanje. Znamo da imamo podršku. Na nama je da sve to iskoristimo. I uvjereni smo da možemo. Posebno uz ovakve navijače za koje nam više i ponestaje superlativa. Nema tih riječi kojima se može opisati koliko sjajnu navijačku podršku imamo. Hvala im po stoti put i hvala im od srca. Zbog njih nam bude i najviše žao kad izgubimo. Ovakva publika kakvu ima Rijeka, to nema nitko i ti ljudi zaslužuju sve najveće radosti koje im možemo pružiti. A to je dupla kruna. I mi po tu duplu krunu idemo.

Postavlja se pitanje je li se i u stožer nakon tri poraza polako uvukla sumnja da on i ova momčad mogu do kraja nekako izgurati stvar i osvojiti naslov.

– Ma, nema govora o tome! Stalno ponavljamo i iskreno vjerujemo, ako ne igra Fruk pa imamo Čopa, Djouahru, Jankovića, Rukavinu, Dogana… Ne očekuju se golovi samo od Fruka ili Čopa nego od svih ofenzivaca. Ako netko izostane u veznom redu, onda, primjerice, imamo iskusnika poput Gojaka i talent poput Ilinkovića. Sve nam je otvoreno i svi, Đalović, Čagalj, Vargić, ja… svi smo optimisti.

Nitko nije očekivao da će Rijeka biti ovako visoko u ovome dijelu sezone, ali mi znamo da smo zaslužili biti tu gdje jesmo i svi istinski vjerujemo da to prvo mjesto možemo potvrditi i zadržati. Još je malo do kraja, ali i bodovno smo na vrhu toliko zgusnuti da je zaista sve moguće. Svaki pretendent na titulu ima svoje mane i svoje adute. Nitko ne može jamčiti da će na kraju sve osvojiti, ali mi sigurno ne sumnjamo da imamo dovoljno aduta da budemo prvaci pa da onda u zadnjoj ovosezonskoj utakmici pred našom publikom proslavimo i naslov i Kup – zaključio je Davor Landeka.

Znati igrati na rezultat, pokazati da sav taj rad koji se toliko često spominje, ima efekt u energetskom kapacitetu igrača, podršku s tribina pretvoriti u rasterećenje, što se osjećaja imperativa tiče. To je to. Zvuči jednostavno, a u životu i nogometu je najteže upravo to, jednostavne, elementarne stvari kontinuirano raditi kako treba.

Vjerovali ili ne da ova Rijeka to može, iz navijačkog aspekta sad je čak i nebitno. Rijeka se bori za naslov i zaslužuje – najmasovniju i najglasniju moguću navijačku podršku!

Objava Nekadašnji igrač Rijeke, a danas jedan od pomoćnih trenera: “Ako ne pobijedimo Goricu, onda niti ne zaslužujemo prvo mjesto” pojavila se prvi puta na Novi list.