Prijava

Vaša prijava

Državna smotra Lidrano


 

Lidrano je natječaj za literarne, dramske, radijske  i novinarske radove. Ove sam godine i ja bila dio te manifestacije s recitalom Dažd našeg velikog pjesnikaTina Ujevića zajedno s prijateljicama Marcelom Knapić, Monikom Pavlinovac, Emmom Konjević, Mihaelom Pavić, Dorom Pokrajčić i Dorom Matijević. Evo kako je bilo. 

Krenuli smo iz Zagreba u rano nedjeljno jutro 7.travnja ove godine.  Put do Primoštena bio je dug jer je cesta bila zatvorena pa smo išli obilaznicom.  Kad smo stigli, bili smo radosni i znatiželjni. More je bilo divno, sjajilo se na vrućem suncu kao da je ljeto. Toga dana smo išle na bazen. Voda je bila jako topla i nije to bilo kupanje kao u moru, ali što možeš očekivati od bazena. Nakon večere nastupilo je svečano otvorenje. Nekoliko važnih ljudi održalo je govor i počeli su pojedinačni nastupi. Slijedeće smo jutro nastupili mi. Imala sam golemu tremu. Nastup je bio dobar, a to su kasnije pokazale pozitivne kritike komisije koji su naveli da smo disciplinirane, ujednačene, korektne i precizne. Bilo je i ostalih lijepih skupnih radova. Tog smo dana išle na plažu. Valovi su bili veliki,  a posvuda su prštale kapljice vode. Na kraju smo izašle s hlačama mokrim do struka, bilo je jako smiješno.  Nakon toga smo se vratile u hotel i krenule u šetnju. Sljedeći pothvat bio je traženje Konzuma koji nam je bio pred nosom, sakriven iza palmi, a mi smo tragale tri kruga uokolo.  Zadnja večer je bila luda. Miješali smo sokove i radili koktele, smijali se i družili s drugim grupama. A onda smo pošli u krevete, mrtvi umorni. Sljedeće jutro bilo je svečano zatvaranje. Za vrijeme svečanog zatvaranja, moj mobitel neumorno je vibrirao. Tko bi to drugi bio, nego mama.  Na svečanom zatvaranju su nastupili najbolji radovi. Bila sam zapanjena maštom i prekrasnom glumom drugih učenika. Nažalost bližio se povratak. U busu je bilo zabavno, igrali smo igru Kalodont s profesorima. Kad sam se vratila u Veliku Goricu, moj rodni grad, sve se činilo kao san. Dalek san koji kao da nije bio stvaran. Ne bih skoro ni vjerovala da se to zaista nije dogodilo, da me pohvalnica na vitrini ne podsijeća na Primošten.

Bilo je to prekrasno iskustvo koje je vrijedilo proživjeti. Nadam se da će tako biti i slijedeće godine. Sad znam da je Lidrano jedno nezaboravno iskustvo. Zaželjela bih svima još puno takvih ostvarenih snova.

Lucija Kušević, 7.b