Eugen Kumičić – političar i književnik (Brseč, 11. siječnja 1850. – Zagreb, 13. svibnja 1904. )

Eugen Kumičić bio je hrvatski književnik i političar. Zbog pripadnosti Stranci prava i stavova koje je iznosio smatran je nasljednikom Ante Starčevića po pitanju političkih ciljeva.

Eugen Kumičić je rođen 1850. godine u Brseču u istočnom dijelu Istre, gdje je završio osnovnu školu. Rođen je u imućnoj seljačkoj obitelji koja mu je od malih nogu usađivala nacionalnu svijest i odgajala ga u duhu hrvatstva. Srednju školu je pohađao u Rijeci, Zadru i Kopru. Maturirao je u Rijeci 1890. godine. Zatim odlazi u Prag gdje započinje studij medicine koji ne završava, već se prebacuje u Beč gdje završava studij filozofije, zemljopisa i povijesti. Oduševljava se pravaštvom te pristupa Stranci prava te s Matkom Laginjom, istaknutim istarskim političarom i Erazmom Barčićem pokreće u Kraljevici list Primorac. Uređuje i listove Hrvatska vila (1882-1883) i Hrvatska (1887-1888), u kojima je tiskao književne i političke članke. Od 1884. godine je kao član Stranke prava više puta izabran u Hrvatski sabor, gdje se istaknuo kao govornik te protivnik mađarizacije. U svojim je govorima slijedeći pravaški svjetonazor i politički program, zastupao slobodu kao temeljno pravo svakoga čovjeka, zatim samostalnost i neovisnost hrvatskoga naroda te pravo na uporabu hrvatskoga jezika.

Nakon raspada Stranke prava 1895. godine, postaje potpredsjednikom novoosnovane Čiste stranke prava. Bio je povjerenik Matice hrvatske za Istru i dužnosnik u Glavnom odboru u Zagrebu. Kumičić je tako postao središnja i najutjecajnija osoba pravaške političke opcije. Prema pravaškim načelima zalagao se za samostalnost, neovisnost i ujedinjenje hrvatskih zemalja.

U profesionalnom životu Kumičić je danas poznatiji ipak kao književnik. Pisao je pod pseudonimom Jenio Sisolski. No, svoje političko biće teško je odvajao od književnog stvaralaštva u koje je ugrađivao političke ideje. U književnim djelima opisivao je ljudske sudbine i živote dodajući im tadašnji politički okvir to jest tadašnju političku zbilju. Njegova politička orijentacija došla je do izražaja u povijesnim romanima. Najpoznatiji primjer je povijesni roman Urota Zrinsko-Frankopanska koji je izašao 1893. godine u kojem je evocirajući događaje iz hrvatske povijesti nastojao oslikati tadašnju politiku Austrije i Ugarske prema hrvatskim zemljama te pobuditi hrvatsku nacionalnu svijest. Zanimale su ga i sudbine velikana nacionalne povijesti. Zanimljivo je da je družeći se s hrvatskim povjesničarom Tadijom Smičiklasom i arheologom Franom Bulićem, imao priliku upoznati mnoge podatke i činjenice iz nacionalne povijesti koje je iskoristio kao građu svojih budućih romana.

Iznenada je preminuo u Zagrebu 1904. godine ostavivši u nasljeđe brojna uglavnom književna djela. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju, a njemu u čast veliki broj škola, knjižnica, ulica i trgova danas nosi njegovo ime. Ulica Eugena Kumičića postoji u Splitu, Dubrovniku, Zadru, Opatiji, Puli, Virovitici, Zagrebu i dr. U Koprivnici se nalazi Trg Eugena Kumičića, a škole koje nose naziv njemu u čast nalaze se u Rijeci, Slatini i naravno Velikoj Gorici.

Sanja Cerovski Miletić, prof.