Dana 11.2.2014. išli smo gledati predstavu 'Ovo bi mogla biti moja ulica' u Zagrebačko kazalište mladih. Predstavu je išlo gledati pet razreda naše škole. Vremenski uvjeti su nam bili loši kao i prošli put kada smo išli gledati 'Alan Forda'. 

Predstava je posvećena preminulom Luki Ritzu koji je umro nakon brutalnog napada svojih vršnjaka. Luka je bio osoba visoke tolerancije, ali drugačijeg izgleda što se nije svidjelo mladićima koji su ga napali. Posmrtno je odlikovan nagradom Ponos Hrvatske. Predstava nije bila o Luki, ali je govorila isto o napadu na jednog dječaka koji se kasnim satima vraćao kući. Imali smo uvid u situaciju koja nam nije pokazala napad nego ponašanje ljudi nakon napada. Mogli smo vidjet strah, tugu i grižnju savjest ljudi koji su bili u životu tog mladića. Neki su vidjeli napad, ali nitko nije ništa poduzeo. Glumci su se tijekom cijele predstave tresli što bih mogla protumačiti kao strah ili tu grižnju savjest. Predstava je bila puna emocija i uzbuđenja zbog kojih su mi suzile oči. Nakon predstave imali smo radionicu o nasilju. Trebali smo na papir napisati svoj dojam o predstavi ili na što nas je podsjetio događaj iz predstave. Bilo je hrabrih koji su ustali i pred svima pročitali zapisano. Po mome mišljenju ova je predstava bila jako poučna za nas osnovnoškolce i sa sigurnošću mogu reći da je to najbolja predstava koju sam pogledala. Trebamo se okrenuti toleranciji i ljubavi, a ne nasilju jer nam netko nije odgovarao.
                                                                            Nika Petranović, 7.d