ADHD –deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj

U listopadu svake godine govori se o ADHD sindromu jer u tom mjesecu obilježavamo Tjedan svjesnosti o ADDH. 1902. godine  je Sir George F. Still uočio problem i zaključio da se prije radi o organskom problemu nego o vlastitoj volji.

Za dijagnozu ADHD-a treba biti prisutno barem šest simptoma nepažnje ili barem šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti koji traju u kontinuitetu, najmanje, 6 mjeseci.

Uzrok ADHD-a je nepoznat. Mnogi roditelji često se pitaju gdje su pogriješili u odgoju, međutim oni nisu uzrok takvoga djetetova ponašanja. Danas se smatra kako je uzrok ADHD-a biološki a ne razvojni.

ADHD nije jedna od razvojnih faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, a nije ni znak da je neko dijete zločesto. To je realni poremećaj koji zabrinjava roditelje, učitelje i samu djecu koja imaju ovaj problem. Većina djece je u određenom periodu svog života nemirno, impulzivno ili nepažljivo, ali da bi simptomi za hiperaktivnost bili klinički značajni i zadovoljavali dijagnostičke kriterije, moraju se manifestirati u znatno većoj mjeri od onog što se smatra normalnim s obzirom na djetetovu dob i razvojni stupanj. Također se smatra da ti simptomi u značajnom stupnju narušavaju normalno funkcioniranje djeteta u školi, vrtiću, socijalnim odnosima i slobodnim aktivnostima (Prvčić i Rister, 2009).

Veliki broj poznatih znanstvenika, umjetnika i glumaca imao je ADHD. Gotovo je nezamislivo da su i oni bili obilježavani kroz rast i razvoj kao loši te da baš nisu bili uspješni u školi. Neki od njih su Albert Einstein, Thomas Edison, Bill Gates, Wolfgang Amadeus Mozart, Leonardo da Vinci, Vincent Van Gogh, Salvador Dali, Alfred Hitchcock, Steven Spielberg, Tom Cruise, Jim Carrey, Henry Rollins i Will Smith samo su neki od njih.

“Ako treniramo pticu da trči, da li će ona trčati jednako brzo kao i mačka? Neće. Ako se prema ptici odnosimo jednako kao i prema mački, vidjeti ćemo da je ptica sporija, tromija i nespretnija od mačke. Naš zaključak bit će ptica imam deficit. Ali ako joj se prilagodimo i dopustimo joj da prikaže kakva uistinu je, primijetiti ćemo njena krila za koja nismo znali da postoje. Tada ćemo vidjeti da deficit za koji smo mislili da ga ptica ima, nije bio u njoj, nego u našem sagledavanju ptice. Ptica nije niti bolja niti lošija od mačke, već drugačija.
…I ne zaboravite ono vrlo bitno – bogatstvo svijeta leži u njegovoj raznolikosti.”

(Marko Ferek, Hiperaktivni sanjari)

Mislimo na Vas dragi učenici i roditelji koji živite s opisanom poteškoćom!

                                                                                                                                            M.K.Di Giorgio,mag.educ.rehab