Onečišćenjem okoliša, nesavjesnom potrošnjom prirodnih resursa, odbijanjem reciklažnih djelatnosti ljudi su najveći protivnici Zemlji. Povodom toga svake se godine 22. travnja obilježava Dan planeta Zemlje kojim se želi upozoriti na važnost poštivanja zakona prirode te očuvanje jedinog nebeskog tijela na kojem sigurno ima života. Ova tradicija u svijetu se provodi od 1969. godine te je naznačila pojavu suvremenog pokreta za zaštitu okoliša. U Hrvatskoj se Dan planeta Zemlje počeo obilježavati 20 godina kasnije. Naša učenica Eva Šabarić zamislila se nad sudbinom našeg planeta. Što misli, pročitajte u njezinom tekstu.

Zemlja=život

Već dulje vrijeme razmišljam o okolišu i zagađenju pa sam odlučila pisati o tome. Potaknulo me današnje stanje u svijetu, u prirodi, a to je zagađenost zraka, vode, zemlje, svega.

Znam da postoje mnoge organizacije za zaštitu okoliša, drže govore i trude se, ali problem je što većina ljudi ne mari za to. Ljudi razmišljaju o novcu i moći, ali ne razmišljaju o očuvanju prirode. Ne shvaćaju da udišu zagađeni zrak, da piju vodu koja postaje tekući otrov, ne shvaćaju da će, ako tako nastave, nestati sve što je zdravo, a ostat će samo otrov koji će i na njih djelovati. Hoće li ih tada novac i moć spasiti?

Većina ljudi izbjegava istinu, istinu da je Zemlja u lošem stanju, da postaje sve gore i to upravo zbog njih. Ne žele priznati da je učinjeno nemoguće ispraviti, a time što izbjegavaju istinu ne vide da vrijeme protječe, vrijeme u kojem bismo mogli toliko toga učiniti za Zemlju, no radimo upravo suprotno. Jedni ne prihvaćaju stvarnost jer je jednostavno ne doživljavaju, ne vide da je i njihov život u pitanju, a drugi je se boje. I ja se bojim, ali sam ju prihvatila i želim nešto učiniti da je poboljšam. Zašto to ne žele i drugi? Zar žele da se i njihova djeca boje zbog onog što su oni zanemarili?

Ne bismo li trebali uzvratiti Zemlji za ono što nam je dala-hranu, piće, zrak? Zemlja nam je dala život, a mi joj vraćamo tako da je ubijamo iz dana u dan, polako, ali sigurno. Umjesto da se sve vrti oko Zemlje, sve se vrti oko novca, ali ni novac ne bismo mogli imati bez svega što nam je Zemlja pružila.

Svi kažu da su ljudi najpametnija vrsta. Ako smo tako pametni kako to da životinje ne uništavaju Zemlju? One žive u skladu s prirodom i dio su nje, a mi je uništavamo kao da nismo i mi u pitanju, kao da to nije naš planet, naš jedini planet. Što će se dogoditi kad dođe do kraja i kad nećemo moći pobjeći od učinjenog? Kad tako razmišljam, doista se pitam tko je pametniji.

Ona djevojčica koja je imala priliku održati govor pred UN-om me se stvarno dojmila. No žalosno je što, iako je ona rekla toliko puno toga, to je tek mali dio svega zla u svijetu. Njezin govor je bio uistinu dobar, ali bojim se da to nije utjecalo na UN, nego su je pozvali samo kako bi svijetu pokazali da oni brinu o okolišu i nešto rade za njega. Svoju budućnost zamišljam u prirodi, u uživanju u njezinoj ljepoti, ali sad se pitam hoće li ta priroda postojati. Moramo početi spašavati Zemlju sad, da bi budući naraštaji živjeli bez straha, a ono što budući naraštaji trebaju naučiti je da je Zemlja život.

Eva Šabarić, 8. e