Terenska nastava u Mađarskoj

U petak, 6. studenoga 2026. učenici sedmih razreda, koji sudjeluju u izvannastavnoj aktivnosti iz povijesti pod nazivom „Kultura sjećanja“, sudjelovali su na terenskoj nastavi u Mađarskoj pod vodstvom učiteljice Ivane Previšić.
Riječ je o suradnji više škola s područja Zagrebačke županije te Grada Zagreba u sklopu međužupanijskog projekta, kojim se obilježavaju važne godišnjice iz prošlosti. Ovoga puta riječ je o 500. godišnjici bitke na Mohačkom polju (1526.) i slomu Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva te 460. godišnjici bitke kod Sigeta, utvrde koju je branio hrvatski velikan Nikola Šubić Zrinski.
Uz OŠ Novo Čiče, sudjelovali su i učenici iz OŠ Eugena Kumičića iz Velike Gorice, OŠ Velike Mlake, OŠ Odre i OŠ Središće. Sve nas povezuje zaljubljenost u povijesne sadržaje te želja za njihovim dubljim upoznavanjem na autentičnim lokalitetima, a tako i poštovanje prema povijesnoj i kulturnoj baštini.
Utvrda Siget (Zrínyi Vár) bila je naša prva destinacija. Tamo nas je dočekala voditeljica Ana, Mađarica koja izvrsno vlada hrvatskim jezikom, te nas povela u obilazak. Objasnila nam je vremenski kontekst u kojem se sama bitka odvila i dočarala tešku situaciju u kojoj su se branitelji našli. Oživjela je ključne momente mjeseca kolovoza i rujna 1566. god. i ključne
osobe: sultana Sulejmana i Nikolu Šubića Zrinskoga. Muzejski postav u sklopu utvrde vrlo je interaktivan te smo se zadržali „vozeći se“ u autobusu i promatrajući utvrdu iz različitih perspektiva te gradeći u kinetičkom pijesku utvrdu, tražeći junake kroz povijest, pa čak i odijevajući se poput vojnika u 16. st.
Sjeli smo kratko u džamiju, koja služi kao mjesto za kulturne manifestacije, ne više kao vjerska građevina, a izgrađena je nakon pobjede Osmanlija. I danas postoje inicijative za njezinom obnovom, no Mađari ne žele da postane mjesto odavanja počasti tom stranom i uzurpatorskom režimu, koji je na tom području vladao sljedećih 120 godina.
Na kraju nas je iznenadio „branitelj Sigeta“, koji nam je opisao svoje odijelo i oružje te detaljno prezentirao kako se njime služi, tako da smo svjedočili pravom pucnju.
Puni dojmova uputili smo se potom do Parka mađarsko-turskog prijateljstva, gdje smo još jednom utvrdili tko su bili veliki vojskovođe u objema vojskama.
Naš put vodio je dalje u Pečuh, gdje smo zastali na ručku, a potom u Mohač (Mohács), mjesto koje slavi 500. godišnjicu još jedne bitke s Turcima. Budući da je Memorijalni park u konstrukcijskim preinakama, prošetali smo centrom grada i prisjetili se događaja koje smo učili na nastavi Povijesti uz našeg vodiča Ladislava, koji nam je cijelim putem dijelio zanimljive informacije povezane s našom temom.
Međusobno smo se svi povezali, štošta smo naučili i doživjeli te se vratili puni dojmova. Želja nam je nastaviti razvijati nacionalni identitet i kulturu sjećanja na hrvatske povijesne ličnosti i događaje, pa jedva čekamo nove aktivnosti.

Ivana Previšić, učiteljica povijesti