Tom prigodom, uz minutu šutnje, sliku našeg Tihice, te upaljenu svijeću, nazočni su se s tugom i ponosom prisjetili najtežih dana u novijoj hrvatskoj povijesti kada se hrvatska država u krvi rađala.
Jedan od onih koji je sve dao za Hrvatsku bio je i naš sugrađanin Tihomir Tomašić Tihica, omiljeni velikogorički izviđač i HOS-ovac , čovjek čiji su pokojni roditelji također prinijeli značajnu žrtvu za neovisnost i slobodu današnje Hrvatske.

Tihičina žrtva obvezuje i sve nas da dovršimo njegov san, san njegovih roditelja i san svih domoljubnih i istinoljubivih građana ove države, a to je, svakako - Hrvatska Sretna i Ponosna.

A da bi Hrvatska doista bila sretna ponosna potrebno je, prije svega, žrtvovati nešto za nju – a ne samo uzimati i uzimati…kao što se to zadnje desetljeće radilo…Takvima stati na kraj!
Takve Hrvatska ne treba, jer je takvi vuku u propast, u veliku nesreću.

Hrvatskoj trebaju ljudi poput Tihice i Grofa.
Trebaju joj ljudi koji će joj vratiti izgubljeni ponos i vjeru u budućnost.
Ništa još nije nepovratno izgubljeno, pa tako ni sretna budućnost naše nacije. Ona se nalazi u rukama svakog od nas. Jedino što trebamo jest: biti svjestan svoje snage, vjerovati u snagu zajedništva i – nikad ne odustati od svojih ideala!

Jer, kao što davno pjesnik Kranjčević kaza: “Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati! “

Naš Tihica je umro za svoje ideale i upravo zbog toga – vječno će živjeti u srcima svojih sugrađana i sunarodnjaka!

Hvala ti, Tihica! Počivaj u miru Božjem!

HSP Velika Gorica