Uskrs je najveći kršćanski blagdan koji se na Posavini, od davnina pa sve do danas, obilježava brojnim tradicionalnim običajima. U potrazi za posavskim običajima, koji se prenose s generacije na generaciju, razgovarali smo s Jasminkom Podlejan, učiteljicom iz Osnovne škole Pokupsko gdje njeguje tradicionalne običaje sa svojim učenicima te koja djeluje u Klubu žena Pokupsko čije članice također čuvaju našu baštinu od zaborava.

Naša sugovornica, učiteljica i čuvarica baštine Jasminka Podlejan živi u Bukevju, a u svojoj Posavini zalaže se za čuvanje tradicionalnih običaja te u radu s djecom, kao voditeljica dječje folklorne skupine KUD-a Slavuj, u suradnji s gospođom Šteficom Dianežević, organizira tradicijske radionice oslikavanja voskom pisanica obojanih u lupini.

Uz to, u suradnji s “DRUŽINA”- Čuvari tradicije obiteljskih zadruga Zagreb, KUD Slavuj iz Bukevja održao je i radionicu tradicijske tehnike opletanja uskrsnih jaja koja je proglašena zaštićenom nematerijalnom kulturnom baštinom.

Pripreme za Uskrs na Posavini

Pripreme za Uskrs na Posavini započinju Cvjetnicom kada se u crkvu nosila grančica drenka ili lepka. Od žute vrbe se složila savinuta grana oko koje se stavljao “drenek”, a dodavali su i bršljan te cica mace ili grančicu rane slive. Grančica se čuvala kao zaštita od lošeg vremena (grmljavine) i čuvala se zataknuta za svete slike na zidu. Grančica i zapaljena sveta svijeća obavezni su na stolu uoči Uskrsa.

Bogate sneje su imale nošnju z vunom našite

Blagoslovljena grančica čuvala se u kući do druge Cvjetnice. Slijedeće godine, na Cvjetnicu se ta grančica bacila u peć gdje se pekla gibanica. Iako se na Posavini u brojnim obiteljima tradicija i dalje njeguje, Jasminka Podlejan nam je kazala kako je tradiciju najlakše prenijeti riječima njezine bake: 

– Na Vuzem k meše se išle oblečene v šarenim narodnim nošnjama i nevek se gledele tera sneja ima lepše špice ili našitu poculicu. Muškarci ki su bili bogateši v sele imali su kožnate kapute,a siromaki su imali cajgene kapute. Nisu imali štofaste kapute već od končanog platna-konca.

Bogate sneje su imale nošnju z vunom našite, a svilene su bile za male bogateše. Siromašne sneje su nosile nošnju z pismom našite, diganjku te prebirani fertun i opleče. Na Veliku subotu se slagal vuzelnik na nasipu (kopice) od kukurizinja koje je ostale na pole, rekla bi tako baka Jasminke Podlejan.

Tradicionalne posavske bažuljnjače i škrebetaljka

Iako se povodom Uskrsa nisu izrađivale nove i posebne košare, u tradiciji Posavine su takozvane bažuljnjače koje su se plele od “lupcof” (duge pruti od lješnjaka) u zimsko doba. Takve košare su se zvale “ bažuljnjače” jer se u njih stavljao (brao) grah (bažulj).

Jedno od tradicionalnih bogatstava Posavine je i takozvana “škrebetaljka” koja je pozivala na misu nakon što su se na Veliki četvrtak “zavezala zvona”.

Hrana se nosila u košarama prekrivenim izvezenim domaćim krpama

Dok se u pojedinim krajevima na blagoslov hrana nosi ujutro na Uskrs, u Posavini, kao i na bregima, hrana se na blagoslov nosi na Veliku subotu. Kada bi majke i žene napunile košarice domaćom tradicionalnom hranom, košara se prekrivala izvezenim domaćim krpama koje danas starija domaćinstva čuvaju na zidovima svojih domova, takozvani zidnjaci.

– Sjećam se kao djevojčica kako je mama pripremala košaru za taj dan. U košaru se stavljao domaći kukuruzni kruh, kuhana domaća šunka, hren, mladi luk, domaći kravlji sir, gibanica, pisanice koje smo radili kuhane u luku, a dodali smo i domaću rakiju, tropicu ili šljivu. Nekada su, prema kazivanju moje bake, za Uskrs jeli gusku tera ne bila za rasplod ili puru te kuvana jajca, govori nam Jasminka Podlejan te dodaje kako se na sam Uskrs, prilikom druženja, tradicionalno pjeva “Gospodin slavno uskrsnu, Kraljice neba raduj se”, govori nam Podlejan.

Kuhanje pisanica u luku ili najlonkama

Uskrsne pisanice izrađivala su djeca dan prije Uskrsa, a izrađivale su se na starinski način, kuhanjem u luku (lupini) ili u starim najlonkama s različitim travama.

– Veselilo me bojanje jaja na danas već zaboravljeni način. Sjećam se i blagoslova jela, kako je cijela crkva mirisala po kuhanim jajima, a mi djeca smo bili znatiželjni što ima „susjeda“ u svojoj košari. Često sam dolazila doma s blagoslova sa više pisanica jer su stariji darivali djecu svojim izrađenim pisanicama. Moj tata je uvijek bio zadužen za slaganje grančice koja se nosila na Cvjetnicu, a taj običaj čuvam i njegujem još i danas, govori nam Podlejan.

Vuzemka se pali i danas

Brojni običaji na Posavini njeguju se i danas, ali na ponešto moderniji način. U Velikom tjednu odlazi se na mise, no najviše mještana ipak odlazi na misu samo povodom Uskrsa. Bojanje jaja tradicionalnim načinom zadržala su starija domaćinstva, dok mlađe generacije koriste modernije tehnike ukrašavanja, uz pojedine iznimke.

Na Cvjetnicu se sve više nosi maslinova grančica, što nije običaj Posavine i šire. Nažalost, domaćinstva danas gotovo pa ni nemaju drenek ili lepek, pa je razumljivo da će na blagoslov nositi maslinovu grančicu. U pojedinim mjestima i danas se pali vuzelnik, vuzemka ili krijesa, što je, smatra Jasminka Podlejan, pohvalno za Posavinu gdje krijes već nekoliko godina pale vatrogasci DVD-a Drnek.

– Iako živimo u modernom i užurbanom društvu, u Posavini se tradicija nastavlja i uvijek će postojati netko tko će prenositi naše običaje na mlađe generacije, zaključila je naša sugovornica.

Objava Uskrsni običaji na Posavini, pojedine njegujemo i danas, dok su drugi gotovo pa zaboravljeni pojavila se prvi puta na V'Gradu.