Prijava

Vaša prijava

  • Rubrika
  • Digitalna zbirka

Fašnik Digeneš

Fašnik Digeneš

 Na Fašnik v tork bi se sastali selski mačkaraši. Jedni su nosili živoga FAŠNIKA DIGENEŠA. Nosili su ga na traglama četiri nji. FAŠNIK je bil oblečen v starinsku čovu, a na glavi je imal veliki škrlak z velikim perom. Lice mu je bilo nafarbano s črlenum farbum, a čelo s črnum i obrve. Bradu je imal napravlenu z domače kudele. I velike mustače od kudele. FAŠNIK je v ruka držal dreveni lampuš i vu njem je svečagorela. Imal je grbu napravlenu od kudele ktera mu je bila fteknena pod čovu, tak da je zgledal grbav. On je držal v rukama živu gusku.

Nosili su ga četiri dečki čes selo. Oni su bili oblečeni v bele pantalone i na pleće su imali šare cifraste čove. Na licu su imali šlar. Tak su ga nosili čes selo, a ljudi su zišli s iže van gledat tu komendiju.

Onda su im SELSKE ŽENE dovikivale: A kam nosite staroga Digeneša?

MAČKARE odgovaraju sa promenenim glasom: Nosimo ga po selu da ga vidi selo.

- A zakaj ima lampuš v ruka?

DIGENEŠ odgovara: Zato, iščem po belom danu poštenoga čoveka. A gde bi ga ja našel?

Svi se smiju: Hem smo mi pošteni!

A stari DIGENEŠ je odgovaral: To se ne zna. Ki jeste, ki niste!

I tak v smehu su prešli čes celo selo. A navečer kad su došli pred cirkvu, onda su se skupili drugi mačkaraši ki su bili oblečeni v starinsku opravu, a na pleće su imali bele plafte. Ti su prestavlali VILE. Kad je DIGENEŠ ne opazil, onda je prosil da ga deneju dole z tragle, a onda je on raširil ruke i išel  je k vilama i sklopil je ruke kak da moli: Vile vilice - je rekel - prosim vas, da bi me pomladile. Da bi se pomladio!

A VILE su mu rekle: A kaj nam buš za to dal?

- Kaj god bute vi računale.

- E, tuliko ti nimaš penez.

- Ali imam nekaj živoga i bum vam dal ovu gusku. I se peneze kaj imam pri sebi. Zvadil je kesu v tere se drži duvan, a nutre su bili penezi železni. On je s penezi zaklinčil, a onda su se vile tomu nasmejale pak su ga za ruke prijele. Pak su mu zdigle čovu, izvlekle grbu van, a druge su mu obrile bradu. Z rukami su mu gladile po licu kak da ga briju i tak su mu zvlekle bradu. I hukale su vu jnega.

Onda su mu VILE rekle: Daj sezravnaj. A on se onda zravnal i postal je raven kak da je mladi dečko.

Kad je postal raven, onda je rekel: Sčim bi vam se zafalil? Budem vam dal kaj imam. I kaj sam obećal. -I predal im je gusku i peneze.- A sad vas bum nazajdnem skuševal.

VILE odgovaraju: Samo nas kušni tam de nas imaš najrajše. A FAŠNIK je počel tancati ohoj ne od radosti. Najprije je kuševal one ki su ga nosili. Prvoga v lice,drugoga v drobec, trejtoga med noge, a četrtoga v pleća. A onda vile ke su ga pomladile.I tak je ta komendija završila. To je bilo speluvanje živoga Fašnika v tork, a na mali Fašnik, u četvrtak, vozili su na kolima napravlenoga Fašnika od slame i palili ga navečer pred cirkvum.

Napomena

Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifačić Rožin, Pet stoljećahrvatske književnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 63-97. Zapis N. BonifačićRožin, 1963. Kazivao S. Stepanić iz Lomnice (Turopolje).

"U Lomnici su živog Fašnika pravili na Pokladni utorak, a u četvrtak na "Mali fašnik" prave lutkukoju voze na kolima uz bačvicu. Od usta lutke do bačvice ide gumena cijev kroz slamnatu lutku.Kroz tu cijev lijevaju u bačvicu vino što ga dobiju po selu. Lutku prati pop koji pjeva šaljive stihove.Podvečer lutku zapale. Nekad su je bacali u potok. Za lutkom nariču. Lutka s bačvicom naročito jepoznata u Istri. U Lomnici i okolici Samobora pjeva se uz lutku pjesma:

Fašnik se je oženil, Peplnicu zaručil.

Priredba sa živim Fašnikom poznata je u Hrvatskoj na više mjesta od Međimurja do Konavala.Pokladni svatovi sa živim mladencima poznati su u Međimurju i u drugim hrvatskim krajevima,naročito u Hrvatskoj kostajnici." (N. Bonifačić Rožin, isto, str. 184)

"Tekst je nastao uz suradnju školovanog čovjeka, učitelja, u razdoblju između dva svjetska rata. Uimenu Digeneš naslućuje se utjecaj lektire (Diogeneš od Brezovačkog, Šenoin Diogenes)" (I.Lozica, Folklorno kazalište (zapisi i tekstovi), Stoljeća hrvatske književnosti, Matica hrvatska,Zagreb, 1996, str. 370)